Neki dan sam trebala zvati korisnički centar mojeg teleoperatera pa sam se, zlu ne trebalo, ulovila u razmišljanju trebam li otvoriti godišnji odmor.
Uzeti slobodan dan.
Javiti da sam bolesna.
Što god, samo da imam malo mira dok satima pokušavam stupiti u kontakt s nekom studenticom koja pozive prima u podrumu u Splitu.
A potom, kad tamo dobijem krivu informaciju ili mi se nitko ne javi, produžiti još za koji dan kako bih otišla do poslovnice, uzela broj pa satima lunjala gradom prije nego što dođem na red.
Nije šala, doista imam grč u želucu prije nego što moram prijaviti smetnje ili neki problem, a otkako su me prije desetak godina, također zahvaljujući agilnosti djelatnika nekog call centra, umjesto na jeftiniju prebacili na triput skuplju tarifu, pušem i na hladno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....