Obnova starih hrvatskih zgrada: Ušteda na računima veća od rate kredita, a osjeti se odmah

Loša fasada, vlaga, žarulje koje troše puno energije i neučinkovit sustav grijanja neki su od problema s kojima se bori većina stanara u hrvatskim zgradama. Čak 40 posto potrošnje energije u Hrvatskoj odvija se upravo u zgradama, a njihov je velik broj izgrađen tijekom 1960-ih i 1970-ih kada se za pojam energetske učinkovitosti nije ni znalo.

Zapravo, zbog svakodnevnog rasta cijene energije o kojoj stalno slušamo, a i osjetimo je na našim računima, energetska učinkovitost tek sada dobiva prave obrise u Hrvatskoj.

Tržišni spektar

- Postoji golemi tržišni spektar i to ne samo za struku, nego i za korisnike. U zgrade se godinama nije ulagalo jer se predstavnici stanara ne bave time budući da nemaju dovoljno znanja i kompetencija da bi se mogli boriti sa svime što se odvija u zgradama. S druge strane, zakonski okviri i tržište nisu bili zainteresirani za pomoć jer je teško skupiti potpise svih stanara i suvlasnika koji su potrebni da se krene u neku obnovu - pojasnio nam je Ante Čikotić, stručnjak za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Ipak, on svaki dan dobiva hrpu poziva od stanara u zgradama koji traže rješenje za lošu kvalitetu života u svojim stanovima.

- Ljudi su očajni, zovu nas jer moraju nešto hitno napraviti. Više stvarno nije pitanje suglasja jer svi žele bolje živjeti - kazao nam je.

A rješenje je, kako tvrdi Čikotić, veoma jednostavno - cjelovita energetska obnova višestambene zgrade. Obnova ovojnice, odnosno fasade kamenom vunom, zamjena sustava grijanja modernim rješenjima, novi sustav automatske regulacije i mjerenje potrošnje energije, fotonaponska elektrana na krovu za zajedničku potrošnju u zgradama te učinkovita rasvjeta, odnosno led žarulje sa senzorima u stubištima zgrada mjere su koje Čikotić preporučuje kako bi se smanjila potrošnja energije i troškovi, a poboljšala kvaliteta života.

- Jedino cjelovita energetska obnova ima smisla. Ona podrazumijeva, osim ovojnice i stolarije, učinkoviti sustav grijanja i hlađenja, pripremu potrošne tople vode uz podršku obnovljivih izvora energije poput dizalice topline, biomase, geotermalne energije ili sunca. Upravo ti obnovljivi izvori energije su najmanje zastupljeni u energetici stambenih zgrada - smatra Ante Čikotić.

Za svaku od tih mjera, osim za led žarulje naravno, stanari mogu dići zeleni kredit u bankama koji je, kako saznajemo, povoljniji, odnosno ima niže kamate od ostalih kredita.

Fotonaponska elektrana na krovu zgrade time bi proizvodila energiju za zajedničku potrošnju kao što je rasvjeta u stubištima, lift te ventilacija u garažama, čime bi im se uvelike smanjili računi.

- Matematika je jednostavna. Primjerice, isplativost solarnih panela je šest do osam godina. Stanari bi mjesečnu ratu za 10-godišnji kredit plaćali otprilike 70 kuna, dok su dosad zajedničku potrošnju, koju sad više ne moraju plaćati jer sami proizvode energiju plaćali po sto kuna. To znači da bi uštedjeli već prvi mjesec kredita - izračunao je Čikotić. Novi višak novca stanari mogu ili dogovoriti da ostane njima ili, pak, da se stavi u zajednički fond i uloži u nešto drugo poput sigurnosti, gospodarenja otpadom, stolarije, novog lifta ili pak čišćenja grafita.

Vrijednost inicijative

Ako zgrada, uz elektranu, dobije i novu fasadu te se promijeni sustav grijanja, kvaliteta života stanara uvelike se poboljšava, ali i raste vrijednost njihove investicije, odnosno stana u kojem žive.

- Gledajući povrat investicije, on je moguć i realan unutar 10 do 12 godina i uz sve benefite koje energetskom obnovom stanari dobivaju i dostupnosti jeftinog zelenog financiranja kroz 15 godina dolazimo do situacije da će građani koji žive u takvim obnovljenim objektima svoju uštedu razliti kroz godine i u prvom mjesecu imati manje račune. Ukratko, ušteda na računima je veća od rate kredita i dostupna je odmah - rekao je.

Kako nam je objasnio Ante Čikotić, učinkovitom fasadom smanjuju se mjesečni računi. Ako su stanari, primjerice, mjesečnu potrošnju energije plaćali 500 kuna, nova fasada smanjit će ih na 250 kuna.

Dodatno, Čikotić zagovara moderna rješenja grijanja poput dizalica topline ili, pak, učinkovitih kotlovnica. Dizalice topline su, da pojasnimo, uređaji pogonjeni električnom energijom nalik vanjskoj jedinici klime koji umjesto hladne proizvodi vruću vodu, a kao medij mogu koristiti zrak, podzemnu vodu i tlo, odnosno ono što priroda daje svakoj građevini na raspolaganje. Ilustracije radi, jedan kilovat električne energije na kompresoru topline daje 3,5 do četiri kilovata toplinske energije te je tako i njegova cijena niža. Preciznije, ako jedan kilovat energije košta jednu kunu, na dizalici topline koštat će 0,25 lipa, objasnio nam je naš sugovornik.

Uz to, individualnim sustavom automatske regulacije grijanja za svaki stan, energija bi se trošila samo onda kada je uistinu potrebna.

Povratne investicije

- Grijanje u zgradama se upali otprilike 15. listopada, a gasi se 15. travnja. To je tako možda funkcioniralo prije 30 godina, no danas je situacija stvarno drugačija. Temperature su svaki tjedan različite i nema potrebe da se cijela zgrada grije dok je vani 20 stupnjeva iako je prosinac - pojasnio nam je.

- Moramo ulagati u edukaciju kako bi ljudi shvatili koliko je to ulaganje važno, odnosno da ono ne mora nužno značiti povećane troškove - naglasio je naš sugovornik i dodao da “pitanje energetske učinkovitosti nije samo pitanje uštede, nego i kvalitete života i vrijednosti nekretnine te da se moramo uhvatiti u koštac problematikom lošijih zgrada i krenuti u investicije jer one su povratne”.

Za dio tih ulaganja, naravno, postoje i poticaji, odnosno sufinanciranja fondova, no kako tvrdi Čikotić, to su ipak samo poticaji, čija je funkcija potaknuti investicije, a ne ih u potpunosti pokriti.

- Priča energetske obnove u Hrvatskoj treba ići u smjeru ekonomije obujma. Ovakvih investicija treba biti sve više, treba se više kupovati, educirati i raditi na tome na razini države pa će i cijena biti manja - smatra.

Ipak, i uz trenutne cijene energetska obnova zgrade više je nego isplativa investicija. Sam izračun potrošnje i uštede zapravo je statički podatak budući da cijena energenata na razini Europske unije raste po godišnjoj stopi od tri posto. Stoga, investicija iz 2020. možda će se na papiru isplatiti tek 2035., ali dok će u međuvremenu cijene rasti za ostale potrošače, za stanare u energetski učinkovitim zgradama neće te je time njihova ušteda zapravo veća.