Zaboravljeni broj

Iako vas u bankama i drugim institucijama mogu tražiti, JMBG ne morate nikome dati

Građani se javljaju da se od njih traži matični broj prilikom obavljanja nekih zahtjeva
Ilustracija, čekanje na šalteru MUP-a u Zagrebu
 Ivan Marinković / Hanza Media

JMBG, jedinstveni matični broj građana, 13-znamenkasti je broj koji je svaki građanin do 2003. imao otisnut na osobnim kartama. Taj su broj mnogi i znali napamet jer se tražio u gotovo svakoj instituciji. No, nakon uvođenja OIBa, JMBG nestao je s osobnih karata i time su mnogi mislili kako ga više nikada neće morati koristiti.

No, to nije potpuno točno. Svaki građanin rođenjem dobiva JMBG koji služi za identifikaciju. A sigurno će doći u situaciju da će ga netko barem jednom u životu tražiti taj broj.

„Od 1. siječnja 2003. godine, nakon što je počela primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o matičnom broju (NN 66/02), policijske uprave, odnosno postaje Ministarstva unutarnjih poslova izdaju identifikacijske isprave bez upisanog podatka o matičnom broju. Naime, od navedenog datuma matični se broj ne može upisivati u isprave građana, ali je i dalje ostao identifikacijska oznaka hrvatskih državljana koja služi za povezivanje podataka u službenim evidencijama, dakle evidencijama koje na temelju posebnog propisa vode državna tijela i pravne osobe koje imaju javne ovlasti. On se stoga kao identifikacijska oznaka i dalje upisuje u službene evidencije, ne samo MUP-a, već i u službene evidencije drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima“, stoji na stranicama MUP-a.

Najviše ih traže u bankama

Najčešće se građani javljaju da se od njih traži matični broj prilikom obavljanja zahtjevnijih zahtjeva u bankama poput otvaranja kredita, potpisivanja punomoći, ali i čak otvaranja računa. Od njih se traži JMBG broj te da potpišu suglasnost da dobrovoljno daju svoj matični broj.

- Javili su nam se neki potrošači koji nisu mogli u banci otvoriti tekući račun, štednu knjižicu, ako nisu potpisali da dobrovoljno daju svoj matični broj. Državni inspektorat smatra da odbijanje davanja matičnog broja ne može samo po sebi biti razlog da se odbije potrošaču dati usluga – govori Tomislav Lončar iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i navodi da prilikom takvih zahtjeva treba postaviti pitanje zašto će bankama nečiji JMBG koji se odavno ne koristi kao sredstvo identifikacije već smo uveli OIB, no ne možemo govoriti da je u takvim slučajevima došlo do zloupotrebe podataka.

- Možemo govoriti o zlouporabi podataka samo ako se uzima JMBG kako bi se došlo do OIB-a građana – dodaje Lončar, a u Agenciji za zaštitu osobnih podataka kažu kako u 2017. godini nisu imali slučajeva, odnosno zahtjeva ispitanika gdje bi se radilo zloupotrebi osobnih podataka u slučajevima kada se građane tražio JMBG.

Iskustva ljudi koji su se susreli s ovim problemom redom se svode na dva pitanja – kako uopće znam svoj JMBG broj i trebam li ga zaista dati kada me traže.

Ako nemate neki stari dokument, poput osobne iskaznice, na kojem je istaknut JMBG broj, ili ga ne znate napamet, iako ne smijete davati taj broj usmenim putem bez dokumenta, jedini način da saznate vaš MBG je odlazak u MUP. Samo vam tamo smiju izdati vaš MBG.

Identifikacija osobe

Što se tiče davavanja JMBG-a, banke i ostale institucije ga najčešće traže kako bi bile sigurne u identifikaciju osobe koja primjerice želi otvoriti kredit. Nije nužno, niti vas mogu natjerati da im te podatke date, no ako to ne učinite vjerojatno ćete duže čekati na traženu uslugu. Isključivo je odluka svakog građana želi li ili ne nekome dati svoj JMBG.

- Po odredbama Zakona o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine“ 60/08) predviđeni identifikator bi bio OIB. Dodatno je potrebno imati na umu da banke u odnosu na tzv. „stare“ klijente (koji su klijenti postali i prije uvođenja OIB-a) raspolažu i podacima o MBG-u kao identifikatoru te ukoliko i za druge klijente postave upit o podatku MBG-a to time ne predstavlja automatski nezakonito postupanje iako u nedostatku relevantne informacije i objašnjenja svakako može uvjetovati nedoumice kod ispitanika tj. građana pa i njihove negativne reakcije. Dakle, konkretno banke kao voditelji obrade osobnih podataka ispitanicima tj. klijentima moraju dati relevantne informacije o tome koji podaci koje traže su obvezujući i temeljem kojeg osnova, a koji to nisu (npr. radi li se o zakonom propisanoj obvezi ili o poslovnoj politici ili poslovnoj potrebi/odluci banke i dr.), pri čemu podaci koji se traže a nisu obvezujući prema posebnim propisima ne bi smjeli biti prekomjerni ili nespojivi u odnosu na svrhu u koju se traže te ta svrha ne smije biti u suprotnosti sa zakonom – dodaju iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.

Mnogi su se i susreli s ugovorima na kojima piše da moraju upisati svoj JMBG ili OIB, no u tom slučaju dovoljno je samo upisati OIB i neće biti nikakvih problema.

Stoga, nemojte misliti daje JMBG potpuno otišao u povijest, no imajte na umu da nikome ne morate davati taj broj i da je dovoljno da znate svoj OIB broj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 23:45