Aljoša Pleić, direktor Acciona Energíje za Hrvatsku, jedan je od osnivača Koordinacije za obnovljive izvore energije pri HUP-u te predsjednik Udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske. Pleić je karijeru započeo u telekomunikacijskim tvrtkama. Najprije je radio u VIPnetu, pa zatim u H1 Telekomu, a potom u Metronetu. Sve je to trajalo do 2009., a od tada je počeo raditi na razvoju projekata vezanih uz obnovljive izvore energije kao direktor Sunstroom Energije, španjolske tvrtke za razvoj projekata vezanih uz obnovljive izvore energije. Prvi realizirani jest projekt fotonaponske elektrane Orahovica 1, koji je pušten u rad 2012., koja je u to vrijeme bila najveća fotonaponska elektrana u Hrvatskoj. Pleić je i nastavio razvijati projekte fotonaponskih elektrana, Orahovica 2 i Jasenice, ali situacija u regulatornom okviru vezanom za poticaje i kvote 2013. i 2014. zaustavila je gradnju tih projekata. Posljednje tri godine Pleić je direktor Acciona Energíje.
Na koji način se to stanje s kvotama odrazilo na investitore?
- To vam otprilike izgleda kao da netko u 80. minuti nogometne utakmice svira kraj. Imate rok propisan zakonom ili pravilnikom, pa prije nego što taj rok istekne, zakonodavac odluči kako je ipak gotovo i nove ugovore o poticanju proizvodnje električne energije iz OIE Vlada RH neće potpisivati. Ili započnete razvoj projekata i steknete određene dozvole po jednoj regulativi, no dok dođete do kraja razvoja, promijene vam se ključni uvjeti i vaš projekt postaje ekonomski neodrživ. Vlada je podizala udio energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj, ali je sve to zapelo u realizaciji zbog nestabilnog zakonodavnog okvira. Zato Ministarstvo ima više od 900 tužbi zbog dodjele kvota, ugovaranja, dodjele raznih suglasnosti, odobrenja... Ispada neozbiljno da uložite tisuće ili milijune kuna, platite komunalne, vodne i razne doprinose, naknade, pristojbe, dozvole, priključke te sve što se od investitora zahtijeva i dođete pred fazu realizacije, a onda vam, zakonodavac promijeni uvjete i vaš se projekt ne može realizirati.
Osim tih tužbi, koje su još posljedice takvih odluka?
- Izravna posljedica jest vakuum koji je vladao od 2013. do 2015., kad smo se svi međusobno optuživali. Postojala su obećanja da će projekti krenuti, ali kada se vidjelo da se ne ide u njihovu realizaciju, investitori su odlučili podići tužbe. Tada smo stagnirali, a to je, gledajući iz današnje perspektive, zapravo nazadovanje.
Koliko uvozimo električne energije?
- Ovisi o godini, ali na godišnjoj razini to je oko 40 posto. No, za razliku od nekada, sve je više uvozimo i ljeti. Razlog je u promjeni načina potrošnje.Nekada je ona bila veća noću i zimi, a sada je to ljeti i tijekom dana. A upravo ljeti, kad imamo sunca i dan je dug, ne bismo trebali i morali uvoziti električnu energiju. Mogli bismo sami proizvoditi domaću energiju u fotonaponskim elektranama. Hrvatska ima svoju burzu električne energije. Zajedno sa slovenskom i mađarskom burzom kreira se njezina tržišna cijenu. Međutim, zbog loših kapaciteta te tri burze imaju veću veleprodajnu cijenu električne energije nego na tržištima Zapadne Europe čak i do 20 posto.
Što je s gubicima u mreži?
- Naravno da ima gubitaka, jer se radi o starim mrežama koje su se gradile prije 50 ili 60 godina. Taj problem nije samo kod nas. On je i u zapadnim zemljama. Dok nam je prije u kućanstvu samo hladnjak bio potrošač koji radi 24 sata, danas vam je gotovo svaki uređaj danonoćno uključen u mrežu. A mreža nije napravljena za ove okolnosti. Iako zvuči apsurdno, nijednom operatoru nije u interesu velika potrošnja jer ona zahtijeva velika ulaganja koja se jedino mogu opravdati višom cijenom električne energije.
Što napraviti u situaciji kad je broj potrošača sve veći?
- Ključno je da se što manje troši na krajnjem mjestu potrošnje, da krajnji potrošač ima manju potrebu za energijom. Put do toga je energetska učinkovitost. Idući je korak da krajnji potrošači sami proizvode energiju za sebe, ne da bi zarađivali, nego da je imaju dovoljno za svoje potrebe na godišnjem nivou. Čitav svijet ide u tom smjeru, a mi još uvijek imamo dignutu ručnu kočnicu. Umjesto da imamo 300 tisuća krovova sa solarima, njihov broj danas je simboličan. A već s jednom kunom poticaja možemo napraviti puno. Tehnologija je pojeftinila i takvi projekti mogu biti isplativi. Važno je iz mnogo razloga da kućanstvo proizvodi električnu energiju i da višak proizvodnje preda u mrežu, a kad nedostaje, da energiju preuzme iz mreže. Na godišnjoj razini važno je da taj zbroj bude nula ili što bliži nuli. Tako se postaje energetski učinkovit. Apsurd je da HEP ima cjenik po kojem prodaje električnu energiju korisniku, koji je ujedno i proizvođač po otprilike jednu kunu, a kupuje od proizvođača po 0,30 kuna. Nije mi jasno je li jedna energija vrednija od druge.
Zašto se jače ne krene prema osamostaljenju krajnjih potrošača?
- Prvi je razlog sporost i nepripremljenost cijelog zakonodavnog sustava i operatora, a drugi što je takozvano pametno, dvostrano brojilo skupo. HEP za nabavu i uvođenje takvih brojila nije povukao dovoljno sredstava iz EU, koja su bila dostupna. Ključno je da krajnji potrošači ne ugrađuju sustave za proizvodnju energije da bi zarađivali, nego da bi što manje ovisili o promjenama cijena električne energije. Ako proizvedete domaće energije onoliko koliko potrošite, onda cijena nije važna.
Kažu da energiju iz obnovljivih izvora ne mogu primiti u sustav zbog nestabilnosti?
- To je danas mit. Bazični proizvođači drugačije i ne mogu proizvoditi nego po ravnoj liniji. Prije nekoliko desetaka godina kada je trebalo balansirati sustav, to bi se radilo na papiru i uzimalo se onoliko koliko nedostaje. Danas to umjesto čovjeka rade računala. A kada ugradite baterije, tek onda nemate nikakvih problema. Njemačka ima preko 20 tisuća baterijskih sustava na mreži, a mi imamo, doslovno jedan. Novi se smjer ne bazira samo na proizvodnji električne energije. Obnovljivci će ići i u područje grijanja i hlađenje te na industrijske procese... U proširenju korištenja obnovljivih izvora energije vidi se i novi poduzetnički zamah.
Zašto u SAD-u obnovljivi izvori energije imaju velik rast?
- Zato što je tamo pravo tržište. Prolazi ono što je najekonomičnije i najbrže. Nije naodmet i podsjetiti da su iz Westinghousea, najvećeg proizvođača opreme i nuklearnih postrojenja, rekli da više nema smisla utrkivati se s obnovljivcima. A ne treba staviti po strani ni rastuću sigurnosnu nestabilnost i terorističke prijetnje. One mogu uništiti s velikim posljedicama i termoelektranu i nuklearnu elektranu, ali vjetroturbinu ili tisuće panela na poljima i krovovima ne mogu uništiti i nema velikih posljedica. Ulaganja u sigurnost kod konvencionalnih izvora i elektrana su iznimno visoka, i to povećava cijenu energije. Svijet se okreće prema obnovljivim izvorima, a Europa je pokretač, a između ostalog je i najsiromašnija u zalihama fosilnih goriva. Obnovljivi izvori energije ne idu sami, ali obnovljivi izvor, vjetar, solar i energetska učinkovitost glavni su motor i pokretač. Taj koncept nije novost. Tvornica Dalmacija iz Dugog Rata imala je vlastitu elektranu, a sirovina je bila voda iz obližnje akumulacije, i kao takvi i su najučinkovitija tvornica u Europi.
Zaostaje li Hrvatska značajno?
- Zaostaje. Nama se napredak događa slučajno. Očekuje nas donošenje puno važnih zakona, pravilnika i strategija vezanih za energetiku. Hrvatska mora iskoristiti svoje prednosti i znanje te postati pokretač energetske tranzicije u okruženju. Projekti se i dalje razvijaju, ulaže se znanje i novac, te vjerujem kako će dobri projekti uskoro i krenuti u izgradnju.
Je li problem napraviti neki naš otok energetski neovisnim?
- Tehnički gledano - nije. Imamo dovoljno prostora, odlične prirodne uvjete i dovoljno pametnih ljudi, ali često mijenjanje regulative odbija investitore koji se kod nas ne osjećaju sigurno.
Aljoša Pleić
Kakva je regulativa?
- Hrvatska stagnira posljednjih pet godina. Imamo Zakon o obnovljivim izvorima, ali nemamo podzakonske akte, nemamo strategiju. Problem našeg zakonodavstva jest previše zakona i to što se oni previše prepleću. Inspektor kada dođe u neku trgovinu vlasnika za nešto ne mora kazniti, a i može ga za to isto kazniti vrlo visokom kaznom. U našem sektoru su se pravilnici mijenjali sedam puta od 2007. do 2013., a odonda imamo Zakon koji bez podzakonskih akata nije provediv.
Koliko treba dozvola za jedan vjetropark?
- Sigurno više od 100. Za solarnu elektranu od 500 KW, što je sada mala elektrana, bilo je 2012. potrebno ishoditi 93 dozvole. U međuvremenu se puno toga smanjilo i izbacilo, ali vjetroelektrane su specifične jer zahtijevaju dug period za razvoj projekta. Samo ispitivanja i mjerenja vjetropotencijala traju godinama. Zato je za realizaciju projekta vjetroelektrane potrebno više vremena. Fotonaponske elektrane puno su jednostavnije te je za njihovu realizaciju potrebno i do četiri puta manje vremena nego za vjetroelektranu. No to je specifičnost posla, a ne problem. Vjetroturbine danas i prije deset godina nisu iste. Tehnološki napredak je ogroman.
Kada je plin poskupio 30 posto, je li intervencija države da građani to ne osjete bila dobar potez?
- To je hvalevrijedna intervencija jer ljudi imaju niži standard. To je jedan aspekt gledanja, politički, ali što bi napravili da je umjesto 30 posto plin poskupio dvostruko ili više. Gdje bi našli prostora za sprečavanje poskupljenja? Ako na umjetan način održavate cijenu nekog energenta nisko, vi ne potičete svijest o njegovoj potrošnji. Kod nas ljudi još uvijek uz uključen klima-uređaj imaju otvoren prozor, a svatko ide svojim automobilom na posao. Kada je gorivo preskupo, onda ljudi počinju razmišljati o racionalizaciji potrošnje. Vlada mora štititi tržište i poticati ono što treba poticati. Poticanje proizvodnje električne energije iz OIE potiče tek kad se proizvod isporuči i samim tim su najtransparentniji oblik poticanja. U ostalim sektorima nije tako, čemu smo svakodnevno svjedoci. Osobno se slažem s onima koji pitaju zašto su u Hrvatskoj strateške industrije one koje su gubitaši. Zašto strateške grane ili tvrtke ne mogu biti one koje su napredne i profitabilne?
Gdje su moguće prilike u Hrvatskoj?
- Tri su ključna sektora koji nas mogu pokrenuti. Poljoprivreda, obnovljivi izvori energije i turizam zajedno s medicinskim i informatičkim sektorom. Pogotovo što su te tri djelatnosti kompatibilne. Moramo naučiti kako pružiti vrijednost za novac. Razvijajmo industriju koja stvara novu i dodanu vrijednost, tako ćemo osigurati i veća primanja radnika u toj industriji i bolji standard. Pa zar nije bolje da jedan član obitelji ima plaću 10 tisuća kuna nego da dvoje radi za po 3000 kuna? Tu smo se negdje pogubili u posljednjih 20 godina. Nema ni transfera znanja među generacijama. Mi svako malo izgubimo po jednu generaciju. To nas je puno koštalo.
Vratimo se energetici odnosno obnovljivim izvorima. Gdje se pogriješilo?
- Mi smo, dakle, 2012. i 2013. godine imali strašan zamah. Osjetilo se da ćemo podizati udjel obnovljivih izvora jer je tehnologija napredovala, jer su se smanjile cijene opreme, ministarstvo je dalo poticaj, a osnovalo se 140 novih tvrtki koje su zapošljavale montere i razne druge stručnjake. A onda je sve naprasno zaustavljeno jer se favorizirala biomasa na štetu ostalih. HROTE je potpisao ugovora za 130 MW postrojenja iz biomase, a bilo je jasno kako će ih se realizirati 30-ak MW. Jer za ostatak nema sirovine. Treba spomenuti i prethodni sastav Vlade RH koji je najavljivao retroaktivne mjere u vidu poreza, koje su rezultirale novim poskupljenjima u financiranju projekata ili su oni čak u potpunosti zaustavljeni, a EU ne preporučuje uvođenje retroaktivnih mjera.
Ipak, mi imamo, prema statistici, visok udjel obnovljivih izvora?
- Da, mi smo kao najbolji, a ništa ne ulažemo. Već smo na više od 27% ukupnog udjela OIE u neposrednoj potrošnji, a cilj je 20%. Tu smo prvenstveno zahvaljujući jednoj studiji koja je pretpostavila kako se preko milijun stanovnika grije na šumsku biomasu, te smo u tom trenutku s nekakvih 15% skočili na 27%, bez ikakvih ulaganja, dok druge zemlje ulažu ogromna sredstva i nisu bolji od nas. Gdje je tu logika? Uz tu statistiku ide i činjenica da su naše 50 godina i više stare hidroelektrane priznate kao OIE. Po toj logici, polovica zemalja EU može biti na 60 posto, ali nisu. Nama je pod navodnike sreća što nam industrija ne raste, a samim tim ni potrošnja. Kada se revidira i kada se nas vrati na 15-ak posto, onda će nas financijski kažnjavati jer nakon 2020. godine slijede penali. Ako nisi napravio što si trebao u području OIE, morat ćeš kupovati i uvoziti električnu energiju iz OIE, koja će nas više koštati nego da smo je proizvodili sami.
Što sad treba učiniti?
- Nas, obnovljivce, ne treba poticati. Treba nas samo pustiti da radimo. Ne treba zanemariti da su kod nas rizici za ulaganja visoki, nemamo investicijske banke koje su voljne pratiti projekte i sudjelovati u riziku, a zakonodavni okvir ulijeva nesigurnost sa svojim stalnim promjenama. Zato se i dogodilo da je dio domaćih poduzetnika prodao svoje projekte, umjesto da ih je izgradio. Nije ni mogao jer nije mogao osigurati financiranje i vlastiti udio kapitala u projektu. Istina, kaže se da u EU nema poticaja, ali ima premije tamo gdje je potrebno. Svaki projekt proizvedenu električnu energiju prodaje na tržištu, ali zbog specifičnosti lokacije, zemlje, rizika i slično, ako mu tržišna cijena nije dostatna za isplativost projekta, tada mu se osigurava premija na tržišnu cijenu. Tako se privlače investitori i osiguravaju investicije, a istovremeno se potiče tržište i zdrava konkurencija.
Koliko je Acciona Energíja investirala u vjetropark Jelinak?
- Naša investicija vrijedna 48 milijuna eura u vjetropark Jelinak realizirana je u Hrvatskoj s najvećim udjelom domaće komponente. Osim turbine i elise, mi smo sve uzeli iz Hrvatske. Ima 20 stupova ukupne snage 30 MW. Proizvede oko 75 GWh godišnje, što zadovoljava potrebe oko 25 tisuća kućanstava. Potiče se 12 godina, a mi smo sada na pola puta. Očekivanja su da će ova tehnologija moći kvalitetno raditi 20 godina. Nakon toga, kada imamo infrastrukturu i temelje, mi ćemo se prilagoditi. Isti je plan kao što su se nastavili projektu u Danskoj, Njemačkoj...
Od kada je Acciona Energíja u Hrvatskoj?
- Acciona je tu od 2003. godine. Razvijala je 17 projekata, a jedan je realizirala. Druga dva, Opor i Boraja, bit će uskoro spremni za gradnju. Kada sam došao na ovu funkciju, pokrenuo sam i projekt razvoja solarne elektrane. Snaga je 150 MW i vrijedna je oko 120 milijuna eura. Početak njezine gradnje očekujemo 2020. godine. Nalazi se na području iznad Miljevačkog platoa, idealno je mjesto što se tiče klimatskih ali i infrastrukturnih uvjeta. To su područja koja nisu pogodna za poljoprivredu. Dalmatinska zagora idealna je za solarne elektrane. Taj projekt pokrenuo sam sa svojom bivšom tvrtkom, a sada je Acciona preuzela kompletan razvoj. Dalmacija u vršnom opterećenju može biti potpuno opskrbljena električnom energijom iz obnovljivih izvora, i to u trenutku kad se uvozi vrlo skupa električna energija. Ne treba poticati, ali premije se trebaju ukalkulirati kako bi se privukli investitori. To su naša tri projekta vrijedna gotovo 200 milijuna eura. Samo do sada, bez izgradnje Jelinka, uloženo je u ukupni razvoj više od 115 milijuna kuna, direktno našim tvrtkama, projektantima, konzultantima, geodetima i ostalima u lancu vrijednosti. To je ono najbolje, a što se često u javnosti ne vidi.
U koliko zemalja posluje Acciona?
- Posluje u više od 60 zemalja. Isključivo se fokusirala na obnovljive izvore energije i održivost.
Koliki je promet Acciona Energije?
- Uprihodimo 80 milijuna kuna od proizvodnje električne energije, a tome se može pridodati financiranje grupacije za razvoj. Šest radnika zaposleno je na održavanju i nas četvero je u uredu. Međutim, mi koristimo veliki broj partnera u našem poslu.
Imate li projekte i izvan Hrvatske?
- Da, razvijamo projekte u Srbiji i Crnoj Gori. Tamo bismo htjeli ući u investiciju s lokalnim partnerom. Mogu reći da se i tamo događaju slične stvari kao u Hrvatskoj. Morate jednostavno nešto i učiniti da biste privukli investitore. Trebamo napraviti nešto dobro tako da koristimo dobre prakse koje su imale neke uspješne zemlje.Imamo sreću da možemo vidjeti kako je to napravila Francuska ili, još bolje, Portugal. Portugal ima 10 GW solara i vjetra, a mi smo na 500 MW, što je 25 puta manje! Ili susjedna Slovenija koja ima gotovo deset puta više instaliranih solarnih elektrana.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa