Pulsko Uljanik brodogradilište od 1992. do 2017. godine od države je dobilo ukupno 4,27 milijardi kuna, a riječko brodogradilište 3. maj 9,03 milijarde kuna. Uz tih 13,3 milijarde kuna u prošloj i ovoj godini za ta je dva brodogradilišta, odnosno Uljanik grupu, država platila 3,1 milijardu kuna jamstava, a ta će se brojka popeti do oko 3,5 milijardi kuna. Ako u to uključimo još neke druge sigurne troškove koji će i u stečaju i u mogućem restrukturiranju doći na naplatu, riječ je o oko 4,5 milijardi kuna.
Zajedno s prethodnih 13,3 milijarde kuna to je ukupno 17,8 milijardi kuna, s time da bi u slučaju da se provede restrukturiranje to značilo još dodatne 2,5 do tri milijarde kuna, ali to zasad nećemo računati. Naravno, tih 17,8 milijardi kuna nije bačeno u vjetar jer koliko god se brodogradilištima loše upravljalo i iako su stvarani gubici (koji su tim sanacijama i pokrivani), ipak su proizvedeni određeni brodovi, od kojih su neki dobili i međunarodne nagrade, četiri i pol tisuće radnika je dobivalo plaće, državi su plaćani porezi, doprinosi i koncesije, kao i lokalnoj upravi njihovi nameti, dobavljači su imali lukrativne poslove, a i kooperanti su lijepo živjeli od Uljanik grupe.
No, hajde da ipak napravimo popularnu računicu o tome koliko je ustvari “veliko” tih 17,8 milijardi kuna i što se sve njima moglo napraviti. Ponajprije, riječ je o 5,3 posto bruto domaćeg proizvoda u 2018., 12 posto državnog proračuna iz 2018. te oko 40 posto državnog proračuna iz 1995. godine. Tih 17,8 milijardi kuna predstavlja gotovo polovinu isplaćene mase mirovina u 2018. u Hrvatskoj za 1,1 milijun umirovljenika te 17 godišnjih proračuna Ministarstva kulture.
Za taj se iznos, nemojte se iznenaditi, mogla sagraditi autocesta Karlovac - Split. Jednako tako se moglo napraviti 576 vrtića, po cijeni od 30 milijuna kuna (s uključenim PDV-om) za jedan vrtić. Ili 216 škola poput one u naselju Kajzerica u Zagrebu, kapaciteta 788 učenika, i to 463 učenika u osnovnim školama i 325 učenika u francusko-njemačkoj srednjoj školi.
Sve to pomožite s dva u slučaju sanacije svih brodograđevnih kompanija u Hrvatskoj jer se na njih od 1992. do 2017. godine potrošilo ukupno 31,7 milijardi kuna, a sada će se tome dodati još minimalno 4,5 milijardi kuna. Naravno, ponovimo opet, ta su brodogradilišta u tom vremenu gradila najbolje brodove na svijetu i značajno pridonijela državnoj blagajni i ukupnom gospodarstvu, ali tih 36 milijardi kuna su upravo gubici stvoreni prilikom gradnje tih brodova. A za taj se iznos mogla sagraditi cijela mreža autocesta koje su napravljene u Hrvatskoj. To je i više od jedne trećine sredstava koje svi obvezni mirovinski fondovi imaju u svojoj imovini danas. I za taj bi iznos Hrvatska mogla dvaput (i još bi ostalo desetak milijardi kuna) kupiti udjel mađarskog MOL-a u Ini.
Analiza troškova
Ukupno 17,8 milijardi kuna:
- 4,27 milijardi kn je dobio Uljanik od države u razdoblju od 1992. do 2017.
- 9,03 milijarde kuna je dobio 3. maj
- 3,5 milijardi kuna iznose jamstva koja je platila država za Uljanik grupu lani i ove godine
- 1 milijarda kuna su vjerojatni dodatni troškovi stečaja
Što te brojke znače i što se s tim novcem moglo napraviti:
- 5,3 % BDP-a za 2018. godinu
- 12 % državnog proračuna prošle godine
- 40 % državnog proračuna 1995. godine
- gotovo polovina isplaćene mase za mirovine u 2018. za 1,1 milijun umirovljenika
- 17 godišnjih proračuna Ministarstva kulture
- 576 vrtića se moglo izgraditi po cijeni od 30 milijuna kuna (s uključenim PDV-om)
* Cijena sanacija svih brodogradilišta od 1992. godine iznosi 36 milijardi kuna