Dok Hrvatska ubrzava pripreme za ulazak u Schengen i zonu eura, u njenom jugoistočnom susjedstvu nastaje balkanski "mini Schengen" ili "Cefta plus", kako glase radni nazivi novog projekta čvršćeg povezivanja zemalja Zapadnog Balkana. Hrvatska, doduše, nije dio te priče, no s obzirom na povezanost njenih tvrtki s tržištima europskog jugoistoka balkanski "mini Schengen" odrazit će se i na nju.
Inicijativa je to koju su pokrenule Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija, a koju bi čelnici tih zemalja trebali detaljnije razraditi na predstojećem sastanku u Novom Sadu, najavljenom za 9. listopada. U Beogradu, Skoplju i Tirani očekuju da bi se novoj političko-gospodarskoj regionalnoj inicijativi trebale priključiti i Bosna i Hercegovina i Crna Gora te Kosovo. Iako je i Moldova članica Cefte, njoj nova inicijativa nije namijenjena. Kako doznajemo, razlozi za to su višeslojni, a uglavnom se svode na to što Moldova nije dio Zapadnog Balkana, a nije ni kandidat ni potencijalni kandidat za EU, kao i što zemlje regije s njom razmjerno malo trguju.
Koja je svrha stvaranja balkanskog "mini Schengena"? Rasim Ljajić, potpredsjednik srbijanske vlade i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija, za Jutarnji objašnjava kako je cilj jača ekonomska integracija zemalja regije koje teže punopravnom članstvu u EU. Njihovo bi jače povezivanje, ističe Ljajić, dok su još u "čekaonici", bilo magnet za ulagače i potaklo bi robnu razmjenu te bi dovelo do smanjenja cijena, a zemlje bi bolje pripremilo za izazove članstva u EU.
Naime, tako objedinjena regija bila bi tržište s oko 18 milijuna potencijalnih potrošača. Njen je zajednički bruto domaći proizvod (BDP), prema podacima Svjetske banke, u 2017. godini iznosio oko 95,8 milijardi američkih dolara. Samim tim, ocjenjuju u Beogradu, regija bi postala privlačnija ulagačima.
- Koristi od toga imali bi svi, pa i hrvatske tvrtke koje ovdje posluju - poručuje Ljajić.
Iako inicijativa balkanski "mini Schengen" uzor vidi u 'pravom' Schengenu, ona, po svemu sudeći, ne bi bila prostor bez granica. Naime, kako kaže Ljajić, cilj je pojednostaviti protok roba, usluga, kapitala i ljudi, a to se može postići i zadržavanjem postojećih graničnih kontrola, ali tako da one budu jednostavnije i brže. Kao primjer za to navodi nov režim na srbijansko-sjevernomakedonskoj granici, gdje se nadzor obavlja samo na jednom graničnom prijelazu - srbijanskom ili sjevernomakedonskom, ovisno o tome u koju zemlju ulazite.
Kada je riječ o dubini integracije, Ljajić ističe da se ne bi išlo na stvaranje carinske unije: ona je, dodaje, u ovom trenutku nerealna, a značila bi i jedinstvenu carinsku tarifu prema trećim zemljama, za što zemlje regije očito nisu spremne. No, išlo bi se, objašnjava naš sugovornik, na postupno integriranje u pravcu stvaranja zajedničkog ekonomskog prostora. Pritom bi prvi na popisu "integriranja u fazama" vjerojatno bili razni certifikati i dokumenti, zbog kojih se još uvijek stvaraju velike gužve na graničnim prijelazima. Vjerojatno bi se, dodaje, formiralo i Tajništvo, za koje se, međutim, još ne zna ni gdje bi bilo ni što bi mu točno bilo u opisu poslova.
- Ovo je pokušaj da se stvori zajednički ekonomski prostor na Zapadnom Balkanu. To je zapravo još bolja priprema za EU - poručuje Ljajić.
U hrvatskim tvrtkama koje smo kontaktirali, a koje su prisutne na tržištima zemalja Zapadnog Balkana, zasad uglavnom ne žele komentirati novu regionalnu inicijativu. Pojednostavljeno, hrvatski su gospodarstvenici zauzeli 'poziciju čekanja', odnosno žele najprije vidjeti što će dogovori u susjednoj nam regiji konkretno iznjedriti i koga će sve obuhvatiti pa tek onda davati ocjene o tome kako će se sve to odraziti na njihovo poslovanje.
Ipak, neki kažu da im ne bi smetalo da se eliminiraju barijere u trgovini koje i dalje postoje među zemljama regije. To se posebno odnosi na trgovinu između Srbije i Kosova, budući da su politički i trgovinski odnosi Beograda i Prištine - napeti.
- U redu je da se tamošnja gospodarstva bolje povezuju. To bi i hrvatskim tvrtkama na tom prostoru moglo olakšati poslovanje - kaže Branko Roglić, vlasnik Orbica, koji, međutim, ne očekuje značajnije promjene u poslovanju.
Ipak, dio hrvatskih ekonomista upozorava da je stvaranje tako zamišljene ekonomske unije na Zapadnom Balkanu malo vjerojatno. Razlog su različiti stupnjevi uključenosti zemalja regije u euroatlantske integracije.
Tako su, primjerice, Crna Gora i Srbija kandidati za članstvo u EU i pregovaraju o članstvu, dok su Albanija i Sjeverna Makedonija kandidati za članstvo, ali još uvijek nemaju datum početka pregovora. U trećoj su skupini BiH i Kosovo, koji su još uvijek samo potencijalni kandidati za članstvo u EU.
Slično je i s NATO-om: Albanija i Crna Gora već su članice tog vojno-političkog saveza, Sjeverna Makedonija je na ulaznim vratima, dok ostale zemlje ili još nisu na popisu budućih članica, ili uopće ne žele pristupiti NATO-u. Neke od zemalja europskog jugoistoka još nisu ni članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
- Vrijeme za takvo regionalno udruživanje je prošlo. Ne vidim koji bi bio cilj takve integracije kada je trgovina među zemljama regije ionako već liberalizirana. Kada je riječ o mogućnosti ukidanja graničnih kontrola putnika, u uvjetima migrantske krize, koja je zatresla i sam Schengen, sumnjam da bi se tako nešto moglo napraviti među zemljama regije - zaključuje Damir Novotny, ekonomski analitičar.
Svaki šesti euro koji smo lani ostvarili u izvozu dolazi iz regije
Balkanski "mini Schengen" ne bi obuhvatio Hrvatsku, budući da je ona članica EU. Unatoč tome, stvaranje takvog političko-ekonomskog bloka u neposrednom susjedstvu imalo bi utjecaja i na nas, s obzirom na to da dobar dio našeg izvoza ide upravo u zemlje Cefte.
Prema podacima državne statistike, Hrvatska je lani u Ceftu izvezla robu u vrijednosti od oko 2,45 milijardi eura, što je samo 0,3 posto više nego godinu ranije. To je, međutim, oko 17 posto ukupnog hrvatskog robnog izvoza u 2018. godini.
S druge strane, iz zemalja Cefte uvezli smo robe u vrijednosti od oko 1,44 milijardi eura, što je 6,3 posto više nego godinu ranije. Udio zemalja Cefte u ukupnom hrvatskom uvozu lani je, pokazuju podaci DZS-a, dosezao oko šest posto.
Ovdje valja reći da podaci za Ceftu obuhvaćaju i Moldovu, no hrvatska robna razmjena s tom postsovjetskom državom je gotovo zanemariva. Glavninu trgovine s članicama Cefte ostvarujemo s BiH i Srbijom.