Na pitanje kako bi u najkraćim crtama predstavio ono što radi Sandro Baričević kaže da je on poslovni lider u području strateškog komuniciranja. Punih 17 godina proveo je u Coca-Coli u kojoj je izgradio zavidnu međunarodnu karijeru, a zadnje tri i pol godine ponovno živi u Zagrebu i vodi vlastitu tvrtku u kojoj se opet bavi onime što najbolje zna – komunikacijom.
U svibnju 2011., priča nam, otišao je u London na mjesto Coca-Colina direktora komunikacija za Europu. Nakon godinu i pol dana dobiva priliku preuzeti 11 najprofitabilnijih tržišta Zapadne Europe i Skandinavije kao operativni direktor za komunikacije i odnose s javnošću, što je, objašnjava, obuhvaćalo cjelokupno osmišljavanje i implementaciju komunikacijske strategije te izravnu komunikaciju s marketingom i direktorima pojedinih tržišta oko ključnih odluka. S te se pozicije u lipnju 2015. vratio u Hrvatsku i od tada više nema nikakve veze s Coca-Colom.
“Došao sam u Coca-Colu početkom 1999. godine na poziciju regionalnog direktora za odnose s javnošću za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. Konstantno su se mijenjali teritoriji koje sam pokrivao, pa sam tako neko vrijeme bio zadužen za jugoistok Europe, Bliski istok, Rumunjsku i Bugarsku, područje od Švicarske do granica Grčke… Osoba iz druge zemlje kad radi na nekom novom tržištu ima svježu perspektivu jer se tijekom godina u organizacijama često stvore neki konsenzusi koji ne moraju biti nužno utemeljeni na realnosti, pa se i zovu lažni konsenzusi, i zato je dobro da dođe netko sa strane i ponudi nove pristupe i ideje. Coca-Cola je odlična tvrtka u kojoj sam stekao fantastična iskustva. No dođe trenutak kada tvrtka tvoj razvoj vidi u jednom smjeru, a ti u drugom. Oduvijek sam se htio vratiti u Hrvatsku i od početka sam znao da nisam otišao u London da bih tamo ostao”, otkriva Baričević, koji smatra da Hrvatska pruža mogućnosti za visoku kvalitetu života. Nije, tvrdi, nužno da sredina koja pruža sjajne prilike za poslovni razvoj to omogućava čovjeku i na osobnoj razini. Kao primjer navodi samo podatak da si iz Zagreba samo sat i pol vremena vožnje udaljen od najljepše obale koju je vidio u životu. Blizu su i Austrija i Italija.
Planira još zapošljavanja
“Samo treba prihvatiti da nije moguće održati istu razinu financijskog aranžmana i da gubite dostupnost nekih talenata. U Londonu bih se ujutro probudio s idejom da bi do popodne identificirao s kojim talentima – ljudima iz kompanije ili vanjskih agencija – to mogu ostvariti i kroz tjedan ili dva bih to implementirao. U Hrvatskoj nema toliko dostupnih ljudi i resursa da možeš s tolikom jednostavnošću tako raditi. Moraš prihvatiti da ćeš do nekih informacija dolaziti sporije, manje kompleksno obrađivati neke teme, ali zato imaš kvalitetu života.
U Hrvatskoj moraš uložiti više truda, ali zato možeš lakše u nečemu postati lider i ostvariti svoju egzistenciji bez prevelikog žrtvovanja kvalitete života. Mnogi mladi odlaze iz Hrvatske zbog čega mi je žao, ali očekujem i veliki val povratka. Ti će se ljudi vratiti s novim znanjima, zreliji, s boljim radnim navikama i svjesniji mogućnosti koje Hrvatska nudi i sigurno će neki od njih ovdje uvoditi neke metodologije koje su vani usvojili”, govori Baričević. Prema njegovim riječima, Hrvati u poslu često donose odluke za koje nemaju konkretnu brojčanu podlogu ili istraživanja i pokazatelje, nego je glavni argument – ja tako mislim. U multinacionalnim kompanijama većina je odluka utemeljena na podacima.
“Odlučio sam uzeti najnaprednije segmente istraživanja i analitike za komunikaciju i dovesti ih u Hrvatsku i formirati tržišnu nišu da bismo biznisu omogućili da komunicira utemeljeno na podacima. Svaki poslovni problem s kojim se netko suočava ima svoj uzrok i stoga treba pronaći specifičnu komunikaciju da bi se riješio. Mi upravo korištenjem najsuvremenijih inovativnih tehnologija identificiramo točno određene poruke koje će biti najuspješnije. Na primjer u Europi je veliki problem neaktivan život, odnosno ljudi koji previše sjede. Industrija želi dati doprinos da ljudi žive zdravije i aktivnije, a za to je, osim konkretnih inicijativa koje potiču fizičku aktivnosti, važno imati prave poruke”, govori Baričević, koji je po povratku u Hrvatsku godinu i pol dana proveo na mjestu predsjednika Udruge mobilnih komunikacija da bi potom osnovao vlastitu tvrtku Equestris koja nakon godinu dana rada već ima zavidan broj klijenata iz sektora telekoma, uređenja doma, IT-a, posrednika za zapošljavanje, roba široke potrošnje… Uz njega koji je vlasnik i direktor u tvrtki radi njegova supruga Koraljka, koja se godinama bavi odnosima s javnošću te dvije mlade osobe s iskustvom u istraživanju i komunikacijama. Htjeli bi, kaže, u narednih godinu dana zaposliti još nekoliko mladih ljudi. Financiraju se isključivo iz vlastitog poslovanja i nemaju nikakvih zaduženja.
Sandro Baričević, vlasnik tvrtke Equestris
Baričević objašnjava kako je Equestris agencija za poslovni i komunikacijski konzalting. Pomaže, na primjer, tvrtkama koje su uvjerene da imaju dobar proizvod ili uslugu, ali kupci to ne prepoznaju.
“Biznis sve više preuzima logiku političke komunikacije u kojoj postoje tri skupine – oni koji vas biraju, oni koji vas nikada neće izabrati i oni koje možete privući. Poanta je pronaći tzv. pobjednički narativ odnosno poruke koje će privući te treće - koji su vam dostupni, ali još nisu vaši. Jedna ili nekoliko rečenica mogu biti toliko potentne da potaknu rješavanje problema. Samo komunikacija koja je bazirana na jako dobrom razumijevanju publike i testiranju poruka će dugoročno biti uspješna”, ističe Baričević, koji je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao engleski jezik i filozofiju, a potom stekao MBA iz marketinga i financija te diplomu certificiranog stručnjaka za odnose s javnošću i trenutačno je na doktoratu iz komunikologije. Jako je zadovoljan kako mu se razvija posao u Equestrisu, ali priznaje da ne vjeruje u koncept rada od jutra do mraka. Ima, naravno, dana kada treba potegnuti do kasno navečer. Također preferira rad u uredu i radno vrijeme, a ne rad od kuće. Iskustvo mu ne govori da rad od kuće podiže efikasnost kao što neki tvrde.
Kao jedan od pionira PR-a u Hrvatskoj i nekadašnji predsjednik strukovne udruge za odnose s javnošću HUOJ, primjećuje da je trenutačno u toj struci nekoliko velikih vodećih agencija koje rade jako dobar posao, no ima još mnogo prostora za rast i napredak. Komunikacijska industrija se, ističe, mora ozbiljno pozabaviti istraživanjima da bi društvu mogla ponuditi rješenja za neke probleme.
Primljen u viteški red
Prema njegovim riječima, naše tržište još nije zrelo, što znači da je još uvijek veliki fokus PR-a na odnosima s medijima. Izazov je, kaže, što ta industrija može i komunicirati i prema državi koja donosi regulativu, recimo ako su se neki zakoni u praksi pokazali lošima iako su doneseni u najboljoj namjeri.
“Gospodarstvo kroz komunikacijsku industriju može komunicirati svoje interese prema svim dionicima – potrošačima, sindikatima, novinarima, državi, politici…”, zaključuje Sandro Baričević uvjeren da će Hrvatska i u vremenu koje dolazi ostati jako dobro mjesto za život iako proces tranzicije malo duže traje. Mladi će, uvjeren je, imati sve više mogućnosti da žive u Hrvatskoj, a rade za nekoga bilo gdje na svijetu koji treba njihovu uslugu.
U prosincu 2012. godine Sandro Baričević je u Engleskoj primljen u Viteški red svetoga Groba Jeruzalemskog. Objašnjava kako je taj viteški red pod zaštitom Svete Stolice i Svetoga Oca i u suštini se bavi financijskom potporom te razvojem sustava obrazovanja u državama na području nekadašnje Svete Zemlje, a to su današnji Izrael, Jordan, Libanon, Egipat, Sirija te teritoriji Palestine. Red, dodaje, predstavlja i određeni sustav vrijednosti, ali i kroz svoj rad pomaže ponajprije kršćanima u tom dijelu svijeta. U Engleskoj je taj red, otkriva, prikupio desetke milijuna funti i uložio u razne humanitarne projekte. Baričević je član engleskog namjesništva Viteškog reda koje nije izravno povezano s hrvatskim namjesništvom čiji su članovi neki gospodarstvenici i političari poput grofa Georga Eltza i HDZ-ova zastupnika Željka Reinera. Članom reda se, govori Baričević, postaje na poziv Namjesništva neke zemlje, ali u tijesnoj suradnji s Upravom reda u Vatikanu. Slijedi proces u kojem se osoba priprema za pristupanje redu tijekom kojeg pohađa razna predavanja i seminare.
Tu je prisutna cijela priča o kršćanskoj solidarnosti, milosrđu i pomoći bližnjemu. Međutim, članstvo u redu podrazumijeva i godišnje obaveze vezane uz inicijative reda i humanitarni rad. Svoj život i poslovanje baziram na određenom sustavu vrijednosti koji pokušavam živjeti koliko je god moguće, što danas nije lako. Član sam još nekih viteških redova koji su više svjetovni kao na primjer Red svetoga Jurja. Ime moje tvrtke Equestris znači viteški - kaže Baričević i tvrdi da viteške titule ne doživljava kao prestiž niti kroz njih želi ostvariti neki društveni ugled, nego je to za njega ponajprije velika obveza koja mu daje mogućnost da pomaže zajedno s ljudima koji slično razmišljaju.
“Uloga viteških redova u današnjem je svijetu jako velika jer su oni jamci očuvanja nekih vrijednosti i odnosa među ljudima. Viteški red u pravilu ima međunarodno priznatu pravnu osobnost. Suvereni malteški red, koji je također u tijesnoj vezi sa Svetom Stolicom je, primjerice, promatrač u UN-u i bavi se sustavom zdravlja u svijetu”, kaže Baričević te dodaje kako suvremeni vitez nema mač i oklop, ali zato ima srce, dušu, dobrotu i milosrđe.
Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa