Prošle godine su tri tvrtke iz grupacije Brodotrogira od ukupno šesnaest započele proces predstečajne nagodbe. Hrvatska brodogradnja Trogir je izišla iz predstečaja te sklopila nagodbu s vjerovnicima početkom siječnja dok je Brodotrogir d.d. to napravio potkraj veljače. Tekol Trogir, tvrtka za antikorozivnu zaštitu, također bi do kraja ožujka trebala okončati postupak predstečajne nagodbe.
Što se tiče Brodotrogira, njegov vlasnik Danko Končar tvrdi kako će brodogradnja u Trogiru opstati te da je sada Brodotrogir u situaciji kad su dovršeni predstečajni postupci pa može ulaziti u razna partnerstva. “Što se tiče brodogradnje, u to nema sumnje i ona definitivno opstaje. Zato smo i trošili dodatni novac i ulažemo u Brodotrogir. Sve to radimo isključivo da bi brodogradnja opstala. Povratili smo povjerenje i tržišta i potencijalnih partnera, tako da idemo u dodatna partnerstva. Tu, prije svega, mislim na partnerstvo s ukrajinskim proizvođačem čelika Vadimom Novinskim, vlasnikom Smart Holdinga koji ima udjel i suvlasnik je čeličana odnosno Metinvest Holdinga”, ističe Danko Končar.
Najveći dioničar Metinvest Holdinga, koji ima godišnji promet od 13,5 milijarde eura, jest Rinat Ahmetov. Vadim Novinski vlasnik je i dvaju najvećih brodogradilišta u Ukrajini - Kherson i Nikolajev. Končar kaže da u takvu partnerstvu može doći do raznih sinergijskih učinaka jer se radi o proizvođaču čeličnih limova koji su vrlo važni u proizvodnji brodova. “Osim partnerstva, imamo i neke pregovore vezane za izlazak na tržište Kazahstana i Azerbejdžana”, dodaje Danko Končar.
Ostale tvrtke unutar Brodotrogira, kako otkriva Mateo Tramontana, član Uprave Brodotrogira, posluju stabilno sa svim obilježjima dugoročno održivog poslovanja.
“U međuvremenu je Brodotrogir promijenio tržišnu nišu. Preorijentirali smo se s gradnje kemijskih tankera, za koje je potreban veliki broj radnika metalskih struka kojih na tržištu nedostaje, na gradnju malih kruzera. U gradnji malih kruzera nije potreban toliki broj radnika metalske struke. Više su potrebni radnici zanatskih zanimanja koje možemo donekle osigurati s partnerskim specijaliziranim tvrtkama”, otkriva Tramontana.
Brodograđevna aktivnost trenutačno se odvija kroz tvrtku Hrvatska brodogradnja Trogir, a odnosi se na opremanje kemijskog tankera od 45.000 dtw za ruskog naručitelja te u sklopu tvrtke Brodotrogir cruise, u kojoj se uglavnom za brodare iz Krila Jesenice grade mali kruzeri za tjedna krstarenja, a pregovara se i s nizom potencijalnih naručitelja posla.
U knjizi narudžbi uz kemijski tanker nalazi se putnički brod za krstarenje u polarnim područjima duljine 80 metara, pet brodova za različite domaće naručitelje duljine između 43 i 50 metara te dva polarna kruzera duljine oko 95 metara za naručitelja iz SAD-a. U tijeku su razgovori o ugovaranju dvaju brodova za lokalno krstarenje duljine oko 50 m, jedan brod za krstarenje 95 metara, jedan brod za polarno krstarenje od 80 metara za inozemnog naručitelja te za jedan veliki ribarski brod tvornica, također za inozemnog naručitelja. “Postoji konkretna mogućnost suradnje s ukrajinskim tvrtkama tako da sinergijski budemo konkurentniji na tržištu jer se radi o povezivanju naših referenci, sposobnosti i znanja s proizvođačima čelika i brodogradilištima iz Ukrajine, a ujedno nastojimo ući i na tržište Kazahstana i Azerbajdžana. Usprkos svim izazovima kroz koje prolazimo i koji su pred nama, osobno sam optimist jer na tržištu postoji egzaktna potražnja za našim brodovima. Osnovni problem je kako riješiti financiranje gradnje ugovorenih brodova. Morali smo prethodno riješiti predstečajne nagodbe tako da nakon toga više nećemo imati ni formalne zapreke prilikom rješavanja financiranja gradnje novougovorenih brodova. Ako uspijemo riješiti financiranje za ova dva polarna kruzera, onda će brodograđevna djelatnost sigurno ostati na prostoru Brodotrogira. To bi bio ozbiljan i dugoročan put”, pojašnjava Mateo Tramontana.
Tramontana smatra da bi u narednih pola godine sve ovo trebalo dobiti konačan oblik. Nakon toga bi prostor Brodotrogira na poluotoku imao otprilike definiranu strukturu. “Poslovala bi dakle marina sa servisom s oko 100 zaposlenika, brodogradilište s oko 200 stalno zaposlenih radnika, zajedničke usluge s oko 50 zaposlenika te specijalizirana tvrtka za antikorozivnu zaštitu s oko 70 zaposlenih. Pored navedenog broja direktno zaposlenih još toliko bi se kooperantskih radnika zapošljavalo ovisno o tehnološkim potrebama. To bi trebao biti održiv oblik poslovanja. Tako bi se moglo dugoročno nastaviti raditi. Kompletni proizvodno uslužni program na našem poluotoku bi bio kompatibilan te vezan za jahte, kruzere te manje plovne objekte specijalne namjene. Nemamo ambiciju graditi tvrtku sa nekoliko tisuća zaposlenih, jer to nema smisla. Puno više ćemo se oslanjati na ugovaranje po sistemu ključ u ruke. Primjerice, interijere bi radila tvrtka koja je za to specijalizirana. Klimatizaciju i ventilaciju ili pak elektro paket također bi radile tvrtke koje su za to specijalizirane na tržištu. U kombinaciji s dokazanim podugovarateljima iz Hrvatske ali i izvan Hrvatske, možemo u konačnici imati kvalitetno napravljen i konkurentan konačni proizvod te osigurati dugoročnu održivost”, otkriva Tramontana.
Rdanici Brodotrogira
Tramontana kaže da je situacija u sjevernim brodogradilištima i Brodotrogiru donijela direktnu štetu. “Svi kooperanti i svi dobavljači su pretrpjeli veliku štetu. Naša tvrtka iz grupacije specijalizirana za antikorozivnu zaštitu koja je u suvlasništvu Brodotrogira, u sjevernim brodogradilištima je izgubila novac u vrijednosti dvogodišnje plaća za sadašnji broj radnika. Toliko je potraživanje imala od tvrtki iz Uljanik grupe koja je otišla u stečaj. Sa tadašnjih oko 300 zaposlenika sada je ostalo 70-ak i mora se spašavati kroz predstečajnu nagodbu. Niz je takvih tvrtki koje su upale u velike probleme, dio njih je prestao poslovati, a dio se spašava kako zna. Slično se dogodilo i s dobavljačima. Izgubljen je i ogroman broj radnih mjesta u takvim tvrtkama. Udar je bio prejak i odrazio se na čitav sektor brodogradnje. Iako smo mi uvijek izdana jamstva vratili Ministarstvu financija nakon isporuke brodova, često se i nas ”stavlja u isti koš” s Uljanikom tako da procedura organizacije financiranja traje predugo. Ipak nadamo se da ćemo uz pomoć Vlade i HBOR-a uspjeti organizirati financiranje prethodno navedenih brodova te osigurati budućnost trogirskim brodograditeljima”, kaže Tramontana.
Jedno pod značajnijih ulaganja na području Brodotrogira je ulaganje u izgradnju Marine trogir sa servisom. “Marina namijenjena za čarter kompanije, ali i za relativno, za naše prilike, velike jahte duljine iznad 30, 40 i 50 metara te za njihovo servisiranje. “Nabavljen je i travel lift koji ima mogućnost dizanja jahti do 600 tona što znači jahti i do 60 metara. Takvih travel liftova je jako malo na Mediteranu. Prihod marine je iz godine u godine sve veći i ona održivo posluje. Marina je u stanju servisirati svoje obveze i dugoročno je održiva”, ističe Tramontana.
Marina Trogir posluje u sklopu tvrtke Servisni centar Trogir. Servisni centar Trogir je skupa s jednim partnerom osnovao tvrtku Adria Docks, u kojoj ima 51 posto udjela. Adria Docks se bavi remontom, popravcima i preinakama jahti i megajahti te raznih tipova brodova. Remont se obavlja na dva doka, kupljena u Kraljevici za vrijeme restrukturiranja Brodotrogira. Jedan ima kapacitet podizanja 8000 tona, a drugi 900 tona. “Remontna djelatnost počinje pokazivati pozitivne rezultate i to je dugoročno održiva djelatnost”, dodaje Tramontana.
Tramontana naglašava da se proces predstečajne nagodbe Brodotrogira d.d. i Hrvatske brodogradnje Trogir negativno reflektirao na sva povezana društva. Tako da su sve tvrtke pretrpjele određenu štetu zbog predstečaja te zbog uvjeta pod kojima se izlazilo iz predstečajnih nagodbi.
“Da nije bilo toga, rezultati poslovanja povezanih društava bili bi bolji. Ovako je pretrpljena određena šteta koja će se sanirati u narednom razdoblju. Izradili smo strategiju tako da znamo kako ćemo to napraviti. U svakom slučaju imamo trend rasta prihoda i u ovom dijelu imamo sve bolje rezultate. Dobro se radi i u marini i u servisu”, napominje Tramontana.
Brodarska kompanija Trogir Maritime je također dio grupe Brodotrogir. U floti ima dva chemical tankera izgrađeni u Brodotrogiru, od po 50.000 dtw. “Oba tankera rade dobro i imaju puno zaposlenje. Radi se o izuzetno kvalitetnim brodovima, koji su stalno iznajmljeni. Jedan je u čarteru od rujna 2015. godine, a drugi je od prosinca 2016. S tehničkog aspekta i što se tiče posla, možemo reći sve najbolje o ta dva broda. Međutim, kako je gradnja tih brodova financirana od strane PBZ-a i HBOR-a, onda dolazimo do situacije koja baš i nije dobra. Naime, troškovi financiranja gradnje ova dva tankera bili su previsoki, tako da smo mi otplaćivali do sada uglavnom kamate. Kroz čitavi ovaj period veći iznos je plaćen za kamate nego je otplaćena glavnica kredita. Ipak, od 1. ožujka uspjeli smo kod HBOR-a smanjiti kamatnu maržu tako da bi ti brodovi koji odlično rade mogli doći u situaciju da se na njima ne gubi, nego zarađuje”, kaže Tramontana.
Tramontana ističe da je gradnja kruzera duljine do 100 metara, većih jahti u rasponu od 40 do 80 metara nova niša za trogirsko brodogradilište. “Puno pregovaramo i imamo na vidiku puno poslova u tom dijelu, ali su nam ograničene mogućnosti što se tiče financiranja. Sustav financiranja gradnje brodova i izvori financiranja sada su ozbiljan ograničavajući faktor. Izlaskom iz predstečaja Brodotrogira d.d. i HB Trogir otklanjaju se ograničenja vezana uz financiranje”, zaključuje Tramontana.
Tekst preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
