Jedan od najpoznatijih poduzetnika u Biogradu na Moru, Darko Eškinja, vlasnik je maloprodajnog lanca Bure, ali i jedine tvornice ribarskih mreža u Hrvatskoj, koja je nakon zatvaranja niza takvih pogona u Italiji među rijetkima i u Europi. Tvornica mreža i ambalaže u vlasništvu je njegove supruge Jagode Eškinje, a Darko je direktor te tvornice koja ima 56 godina dugu tradiciju. Eškinje su ovu tvornicu preuzele 2005. godine. Ona sada posluje u biogradskoj industrijskoj zoni u modernom pogonu. Osim ribarskih mreža i kaveza za uzgajališta riba, proizvodi i ambalažne mreže, mreže za sport i zaštitu te ribarski konac. Proizvodi i raschel platno za sjenu i zaštitu, vezivne trake za poljoprivredu te termoskupljajuće folije. Njegova tvrtka Bure, koja se bavi maloprodajom, pri čemu ima 45 maloprodajnih objekata te jedan veleprodajni skladišno-distribucijski centar, upravo je pristupila grupaciji Ultra gros, koja godinu završava s 26 članica, ali će u 2019. godini, po svemu sudeći, imati 28 članica. U posljednjih deset godina Eškinja odnosno njegove tvrtke su dosta investirale. Kaže da mu je sada imperativ stabilizacija svih tvrtki u grupaciji a otkriva da kreće i u jednu zanimljivu investiciju. Radi se o izgradnji aqua parka na parceli odmah do Fun parka Mirnovec.
Prošle godine dovršili ste investiciju...
- Tvornica mreža i ambalaže prošle je godine dovršila investiciju vezanu uz povećanje kapaciteta i tehnološkog unapređenja pogona. Mi smo od preuzimanja 2005. godine stalno ulagali u ovu tvornicu, tako da procjenjujem da smo uložili sedam do osam milijuna eura od 2005. godine na ovamo. Konkretno, posljednja investicija koja je dovršena prošle godine bila je vrijedna 12 milijuna kuna, od čega smo iz fondova EU povukli 35 posto investicije. Investirali smo u tehnologiju za doradu kako bismo mogli kvalitetnije raditi doradu mreža, kaveza, plivarica u jednoj zasebnoj hali. Podigli smo prodaju ambalažnih vreća za krumpir, luk i za poljoprivredne proizvode. Počeli smo proizvoditi i raschel platna za sjenu i zaštitu od tuče i ostalih stvari.
Gdje sve plasirate ambalažne vreće?
- Posvuda ih plasiramo, ali najviše u inozemstvo. Najviše na njemačko i austrijsko tržište. Nastojimo se stabilizirati na tim tržištima, a imamo i obećavajuće rezultate na tržištu Slovenije, Italije i Mađarske. Radi se o vrećama različitih dimenzija.
Kako je na hrvatskom tržištu?
- Raste potražnja. Hrvatska poljoprivreda nije baš u nekom usponu i nema ozbiljnijih investitora u hrvatsku poljoprivredu, kako je u Austriji ili Njemačkoj. Austrijski ili njemački poljoprivrednik živi dobro ako uzgaja 15 krava, a kod nas teško može živjeti i od 100 krava. Niz je nelogičnosti u poljoprivrednoj proizvodnji. Toliko je kod nas niska cijena mlijeka da je voda skuplja od mlijeka. Hrvatsko tržište pokrivamo koliko možemo. Međutim, ono je malo. Radimo s gotovo svim većim domaćim proizvođačima, i ta je suradnja korektna.
Imate li na hrvatskom tržištu konkurenciju?
- Konkurencija nam je uvoz s Dalekog istoka, a pogotovo iz Kine. Međutim, naši proizvodi su puno kvalitetniji, tako da nas po tome i prepoznaju u inozemstvu. Kod nas u Hrvatskoj mogu se naći i naši i proizvodi s Dalekog istoka, tako da poljoprivredni proizvođači mogu birati. Naravno, mi smo jedini proizvođači u Hrvatskoj, a što se tiče ribarskih mreža, jedini smo na širem području.
Kakva je situacija s plasmanom ribarskih mreža?
- U tom se dijelu sve više širimo. Pogotovo sam zadovoljan programom namijenjenim uzgajalištima ribe. Radimo sa svim velikim hrvatskim uzgajivačima ribe, a dosta radimo s Grčkom i Italijom. Nešto radimo s Australijom i Novim Zelandom. Za Novi Zeland isporučimo stotinjak kaveza godišnje, što je iznos između 100.000 i 200.000 dolara.
Isplatili se toliko izvoziti na Novi Zeland?
- Svaki se posao isplati. Naravno da se više isplati izvoz u vrijednosti milijun dolara nego 100.000, ali se isplati i ovo.
Kupuju li plivaričari vaše mreže?
- Tu je nastala mala selekcija, tako da plivaričari imaju u jednom dijelu godine zabranu ulova, ali im se to više isplati jer budu manje na moru, a kad love ribu, više je ulove. Naša mreža plivarica nadaleko je poznata i jako je popularna među ribarima. Primijenilo se dosta toga i u tom dijelu jer više ribari ne krpaju mreže na rivama, nego je dovezu k nama na doradu. Sve se to napravi kod nas u tvornici. Tako da se mi dosta okrećemo i prema servisiranju mreža ribara i uzgajivača ribe.
Po čemu je vaša ribarska mreža specifična?
- Prilagodili smo boju i teg tako da je specifična. Radi se o vrlo kvalitetnom tegu koji ima izuzetnu čvrstoću. Pravi ribari to prepoznaju.
Kako ide plasman ribarskih mreža u inozemstvo?
- Mi smo u dobroj situaciji kad je tečaj dolara iznad šest kuna. Kad je niže, imamo problem, jer su tada konkurentnije cjenovno ribarske mreže koje na ova tržišta plasiraju trgovci mrežama porijeklom s Dalekog istoka. Kad je dolar iznad šest kuna, onda smo konkurentni na tržištu, a kada je ispod, nismo.
Zašto nema više pogona poput vašeg?
- Nemam baš kvalitetan odgovor jer se nekada pitam zašto i mi radimo ovaj posao. Kad smo mi preuzeli ovu tvornicu, u Italiji je bilo 20 tvornica ribarskih mreža, a sada nema gotovo niti jedna. Svi su se okrenuli trgovini. Mi smo pogodni ribarima jer možemo brzo reagirati ako imaju problem. Ako mu se raspara mreža, onda mu je mi servisiramo.
Darko Eškinja vlasnik i direktor tvrtke Bura
Je li nakon dovršetka investicije Tvornica mreža i ambalaže radila punim kapacitetom?
- Tako je, radili smo punim kapacitetom. 2018. godine nismo imali investicija. Slično će biti i 2019. godine, kad u planu imamo samo nešto ulaganja u pogonu za doradu. Ako povučemo sredstva, možda ćemo uložiti u neki stroj za doradu ambalaže, i to bi bilo to, što se tiče investicija. Pratimo situaciju i procjenjivat ćemo u kojem ćemo se smjeru razvijati.
Što je obilježilo 2018. godinu, što se tiče tvornice koju vodite?
- Obilježila ju je stabilizacija poslovanja nakon dovršetka investicije. Ali moram ukazati na nešto o čemu se malo govori, a to je značajan porast ulaznih troškova za proizvodne pogone. Konkretno, najviše mislim na porast cijene energenata. Poskupjela je električna energija 15 do 20 posto, a porasla je i cijena nafte. Malo se govori o tome, ali to je nama donijelo veliki trošak od oko 90.000 do 100.000 kuna mjesečno. To je godišnje više od milijun kuna. Znači, opterećeni smo s dodatnih 200.000 kuna godišnje, koliko je povećanje troškova električne energije.
Razmišljate li o ugradnji solarnih panela?
- Za sada ne, jer nam solari ne mogu omogućiti stabilno napajanje poput klasične HEP-ove opskrbe. Prošli smo loše, jer nam je istekao ugovor s HEP-om, tako da smo upali u višu tarifu, pa nam je nastao problem s cijenom električne energije.
Što je s cijenom rada?
- Naravno da su porasli troškovi rada, jer ako ne platite radnike adekvatno, onda će oni otići od vas. Nemate šanse zadržati radnika ako mu svake godine ne povećavate plaću. Mi smo, recimo, prije dvije godine imali na Zavodu za zapošljavanje nekoliko stotina tisuća radnika i tražio se posao. Danas ne možete dobiti radnika. Te brojke koje se sada vode kao nezaposleni radnici nisam siguran da su realne. Iseljavaju se radno sposobni stanovnici.
Koliko imate radnika u Tvornici mreža i ambalaže?
- U Tvornici mreža i ambalaže rade 92 radnika. Imamo otvoren natječaj i primili bismo sedam-osam radnika. Tražimo radnike na strojevima, majstore, radnice na doradi.
Koliki je udjel žena?
- Oko 80 posto. Ako ste mislili na poticaje ili subvencije na takvu skupinu radnika odnosno radnica, mogu odgovoriti da ih nemamo. Sve doprinose plaćamo kao i kod ostalih radnika. Država to ne prepoznaje.
Na koji način se taj problem može riješiti?
- Mi smo tvornicu i pogon dosta modernizirali. Nabavili smo najsuvremenije strojeve. Sve što možemo automatizirati, mi smo automatizirali. Vjerojatno ćemo se u budućnosti i dijelom robotizirati. Prije nekoliko godina strahovali smo za radnike, a već se sada vidi da će robotizacija biti nužna. Problem je ne samo iseljavanje nego i činjenica da sve manje naših građana želi raditi u proizvodnom pogonu. Biraju neka druga zanimanja. Ako ne budemo mogli naći radnike, onda ćemo ih morati uvesti.
Koliki je promet ostvarila Tvornica mreža i ambalaže?
- Imali smo pet-šest posto veći promet nego prošle godine. Godinu ćemo završiti na oko 40 milijuna kuna. Poslujemo pozitivno. Pokrivamo troškove, uredno servisiramo dobavljače i kredite. U naredne dvije godine cilj nam je potpuno stabilizirati poslovanje i bez stresa vraćati obveze prema bankama. Spremni smo i za proizvodnju ekološke ambalaže, a ako se nešto značajnije pozitivno dogodi u hrvatskoj poljoprivredi, mi smo i za to spremni. Ako se bude morala napustiti plastika, radit ćemo kartonsku ili bilo kakvu ambalažu.
Kako je poslovala vaša tvrtka Bure?
- U dijelu trgovine mi smo se stabilizirali. Povećali smo promet za pet-šest posto u odnosu na godinu prije, čime smo zadovoljni, jer nismo niti jednu novu trgovinu otvorili. Imamo maloprodaju i veleprodaju. I u veleprodaji smo napravili određeni iskorak. Za iduću godinu planirali smo otvaranje još nekoliko trgovina.
Koliki prihod ostvaruje Bure?
- Tu smo negdje na oko 200 milijuna kuna. Imamo 200 stalno zaposlenih te još 100 sezonskih radnika u naših 45 maloprodajnih objekata i u veleprodajnom objektu.
Kakvi su formati vaših trgovina?
Radi se o trgovinama površine 300 do 400 četvornih metara. To su takozvane kvartovske trgovine.
Kakva je budućnost takvih trgovina?
- Prije sedam-osam godina izgledalo je da nemaju budućnost. Međutim, promijenilo se jer je trend na Zapadu takav da su takve trgovine u velikom usponu. Kako su trendovi sa Zapada uvijek dolazili kod nas, nema razloga da ne dođu i ovaj put. Rastu nam prometi, što znači da ti trendovi dolaze.
Planirali ste pristupiti nekom maloprodajnom udruženju. Jeste li se odlučili?
- Da, to smo i realizirali. Od 1. siječnja 2019. pristupili smo Ultra grupi. Radi se o ponajvećoj grupaciji koja okuplja male i srednje trgovce na hrvatskom tržištu. Mi smo prije bili samo u Gastro grupi, koja je bila vezana samo za piće. Dakle, nas gotovo tridesetak tvrtki branit će naše interese na tržištu i, naravno, imati povoljniju nabavu. U svakom slučaju, imat ćemo bolje rabate, što ćemo iskoristiti kako bismo se mogli nositi s inozemnim trgovačkim lancima.
Poznati ste po tome što imate dosta trgovina na otocima. Gdje su te trgovine?
- Tako je, na Pašmanu i Ugljanu imamo 18 trgovina. Od njih su samo dvije-tri sezonske. To su trgovine na plažama i u kampovima koje posluju sezonski. Ostale rade čitavu godinu. Ljeti zarađuju, a zimi posluju u nekom podnošljivom minusu. Smanjivanje trgovina na otocima može doći u obzir ako se mi unutar grupacije dogovorimo tko će koju godinu raditi u nekom naselju. Teško ima prostora za dvije-tri trgovine u mjestu koje ima 300 do 500 stanovnika.
Jeste li vi skloni zabrani rada nedjeljom u trgovinama?
- Odmah bi to potpisao. I mi nismo nedjeljom išli u trgovinu kad smo bili djeca, pa nam nije ništa nedostajalo. Možda za vrijeme sezone u turističkim mjestima treba raditi i nedjeljom, ali ostatak godine bilo bi dobro da se ne radi nedjeljom. Trgovci će tako imati manji trošak, a potrošači će se naviknuti kupovati subotom i ponedjeljkom.
Hoćete li tako udruženi lakše dolaziti do domaćih proizvođača?
- Uvijek će domaće imati prednost, ali moramo biti svjesni da je hrvatska, pogotovo poljoprivredna proizvodnja, nedostatna. Nažalost, naša je poljoprivreda pomalo tužna priča. Proizvođači bi se trebali udruživati kako bi lakše došli na police. Mi ćemo, naravno, podržavati i veće naše proizvođače poput Podravke, Lure, Vindije...
Kako je situacija s Konzumom utjecala na ostale trgovce?
- U prvoj godini krize svi mi ostali imali smo nekakav povećan promet. Mislim da je čitavu tu kriznu situaciju iskoristio najbolje Lidl i Spar. Konzum se sada stabilizirao i ozbiljno se vraća na tržište. To je, svakako, pohvalna i dobra priča. Takav jedan moćan domaći lanac treba našem tržištu. Ono što je važno, promijenilo se dosta u financijskoj disciplini. Nije tajna da su Konzum i Agrokor bili među većim neplatišama. Toga u zadnje vrijeme nema, i to je jako dobro.
Kako posluje shopping centar?
- Posluje pod našom tvrtkom Darko nekretnine, koja se bavi iznajmljivanjem prostora. Prije pet-šest godina bilo nam je teško, ali sada je to pozitivna i uspješna priča.
Jeste li prodali sve stanove koje ste izgradili u sklopu kompleksa?
- Gotovo sve. Imamo možda još dva neprodana stana. Izgradili smo bili 52 stana i više nikada nećemo investirati u stanogradnju.
Koliko je prošlo otkad ste investirali u veleprodajni objekt i koliko je iznosila investicija?
- Prošlo je osam godina, a ta je investicija iznosila oko milijun i pol eura.
Jeste li zadovoljni kako se razvija Biograd kao destinacija?
- Jako sam zadovoljan načinom na koji se razvija Biograd. Pogotovo njegov turizam.
Imate neke planove vezane uz aquapark!?
- Da, planiramo u 2020. godini investiciju u izgradnju aquaparka. Parcela se nalazi odmah do Funparka Mirnovec. Već pola godine radimo na dozvolama i projektima. Investicija bi mogla iznositi oko pet milijuna eura.
Može li to biti profitabilan posao?
- Povezanost Funparka Mirnovec i aquaparka može biti vrlo dobar posao. Gosti će moći imati cjelodnevnu zanimaciju, a lakše ćemo se i moji susjedi i ja pozicionirati kao destinacija za ovu vrstu zabave. Povezivanje ovih dvaju parkova u središnjem dijelu Jadrana treba biti vrlo uspješna priča. Posjetili smo Aquapark Istralandia i neke aquaparkove po Italiji. U Aquapark Istralandia sve su nam iskreno i otvoreno ispričali o ovom poslu.
Kako surađujete s ostalim poduzetnicima?
- Što se tiče poduzetnika, mi u Hrvatskoj moramo biti povezaniji, solidarniji i međusobno više surađivati. Naravno, ako imamo kvalitetne proizvode. Vrlo nam se teško probiti na talijansko ili austrijsko tržište jer, ako oni imaju svoje proizvođače, preferiraju domaće. Tako trebamo i mi raditi. Nisu stranci bolji od nas niti imaju bolje proizvode. Primjerice, u jednoj našoj uzornoj tvrtki u Cromarisu znaju, ako nešto nije u redu s mojim proizvodom, da me uvijek mogu nazvati i da ću ja to korigirati. Kad bi kupovali mreže od nekoga s Dalekog istoka, nisam siguran da bi to bilo moguće.
Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa