Na glavnoj skupštini Petrokemije, koja će se održati 9. srpnja, naći će se, između ostalog, i odluke kojima će se pristupiti završnom stupnju realizacije programa restrukturiranja te stvaranju pravnog okvira za dokapitalizaciju poduzeća, a to uključuje i provođenje Vladine odluke o davanju ovlasti za preuzimanje tražbina od banaka prema Petrokemiji u iznosu od 450 milijuna kuna.
Bio je to glavni povod za razgovor s Đurom Popijačem, predsjednikom Uprave kutinske tvornice gnojiva, na početku kojeg smo ga zamolili za objašnjenje financijsko-vlasničkog restrukturiranja Petrokemije koje će se provesti na temelju tih odluka.
- Prema predviđenom dnevnom redu, na toj bi se skupštini trebao donijeti niz važnih odluka. Kao prvi korak, o dokapitalizaciji društva od države u iznosu od 450 milijuna kuna po modelu preuzimanja duga, a potom i o pokrivanju gubitaka iz prethodnih razdoblja, kao i rezervacijama vezanim za potencijalni rezultat ove godine. Uz to, Skupština bi trebala odobriti daljnju dokapitalizaciju poduzeća u kojoj bi privatni investitori uložili 400 do 450 milijuna kuna u novcu. Nakon provođenja tih triju faza u procesu, novi će vlasnici imati oko 73 posto udjela u društvu. U javnosti se već spominjao interes Ine i PPD-a, a mi očekujemo da se i dio financijskih investitora uključi s određenim iznosom.
Postoji bojazan da će Europska komisija Vladinu odluku o preuzimanju 450 milijuna kuna potraživanja od privatnih banaka definirati kao državnu potporu i da bi to moglo ugroziti takav model restrukturiranja. Kako vi gledate na to?
- Siguran sam da s tim u vezi neće biti nikakvih problema s Europskom komisijom jer se ekonomska isplativost ovih poteza može činjenično potkrijepiti, a i važno je da se s EK komunicira od samog početka ovog procesa. Upravo će poslovnim aktivnostima Petrokemija i dalje doprinositi državnom proračunu, lokalnoj zajednici i javnom sektoru, u cjelini s više od 200 milijuna kuna godišnje. Petrokemija će i dalje biti među prvih pet izvoznika, osiguravati stabilnost plinskog sustava RH, osiguravati zaposlenost u sustavu, ali i u brojnim poslovnim subjektima koji su na nju naslonjeni. Osim toga, procjena je da bi gašenje tvornice državu neposredno stajalo više od četiri milijarde kuna, a da ne govorimo o društvenim i socijalnim posljedicama, koje su nemjerljive. Dakle, uvjereni smo da je s ekonomskog stajališta potez države racionalan jer će se time osigurati budućnost ovog važnog gospodarskog subjekta. Osobno ni hrvatsku poljoprivredu ne bih mogao zamisliti bez gnojiva iz Kutine.
Zbog čega se nije išlo u model restrukturiranja za društvo u poteškoćama?
- Kada smo prije godinu dana krenuli u ovaj proces, na indikativni upit o iskazivanju interesa za dokapitalizaciju Petrokemije javilo se devet potencijalnih privatnih investitora. Nakon odrađenih dubinskih snimanja tijekom prošlog ljeta i jeseni, neki od njih su iskazali interes da sudjeluju u privatizaciji kompanije. Procjena je tada bila da će upravo kroz taj proces Petrokemija dobiti nove privatne vlasnike koji će provesti restrukturiranje, pa stoga neće biti potrebe za posezanjem prema mehanizmima restrukturiranja tvrtke u teškoćama.
Novi suvlasnici Petrokemije, Ina i PDD, ustvari su dobavljači glavnog resursa za proizvodnju glavnih proizvoda Petrokemije. Koje će biti glavne prednosti takve situacije, a što bi mogli biti nedostaci?
- Najveći europski proizvođači mineralnih gnojiva uglavnom posluju u sklopu velikih petrokemijskih ili energetskih sustava. Pa i Petrokemija je u sustavu Ine bila više od 30 godina. Ina i PPD dvije su najveće hrvatske privatne energetske kompanije, koje ulaganje u Petrokemiju vide kao poslovnu priliku. Te dvije kompanije ne vidim u Petrokemiji samo kao dobavljače plina nego i kao buduće dioničare koji će joj svojim znanjima, iskustvom i snagom osigurati restrukturiranje, stabiliziranje poslovanja i repozicioniranje na tržištima. Osim toga, pogledamo li rezultate tih kompanija, ne vidimo nijedan razlog zbog kojega ne bi vjerovali da će se ovom transakcijom zaista osigurati sve nužne pretpostavke za dugoročnu opstojnost Petrokemije, što je i bio cilj pri pokretanju procesa dokapitalizacije.
Očekujete li probleme vezane uz odobrenje dozvoljene koncentracije iz Bruxellesa i AZTN-a?
- Riječ je o administrativnim postupcima koje prolaze investitori i koje ja ne mogu komentirati, ali s obzirom na udio Petrokemije na europskom tržištu, ne vidim zašto bi bilo problema po tom pitanju.
Postoji li višak zaposlenih u Petrokemiji, kakva je struktura zaposlenih?
- U Petrokemiji je najvažnije poboljšati starosnu strukturu, i to uz zapošljavanje mladog i visokoobrazovanog kadra. Petrokemija je složena tehnološka kompanija koja ovisi o kvaliteti ljudskog potencijala. Trenutno imamo više od 20 posto zaposlenih s visokom i višom naobrazbom, a 60 posto zaposlenih je srednje naobrazbe i kvalificirana radna snaga.
Što bi tvrtka morala napraviti na planu investicija, pogotovo onih, prema mnogima prioritetnih, vezani h za zaštitu okoliša?
- Predviđamo da će kompanija u razdoblju do 2022. investirati u modernizaciju pogona, energetsku učinkovitost i podizanje ekoloških standarda ukupno oko 600 milijuna kuna, što bi trebalo imati pozitivan neto efekt od pola milijarde kuna. No, zahvaljujući upravo naporima da se i dosad razina investicija i održavanja drži na nivou amortizacije, tvornica godišnje i danas proizvede 1,2 milijuna tona proizvoda i distribuira ih svojim kupcima u regiji, ali i na tržištima više od 30 zemalja svijeta.
Sindikati, koji su prilično važan ‘stakeholder’ u priči o Petrokemiji, bili su zadovoljni vašim imenovanjem, već su tada bili promijenili mišljenje te su bili spremni za privatizaciju, a sada pristaju na ovakav model privatizacije. Jesu li imali posebne uvjete za privatizaciju i kakva je vaša suradnja s njima?
- Od samog dolaska u kompaniju održavam intenzivnu komunikaciju s radničkim vijećem, sindikatima i udrugom branitelja te ih redovno informiram o svim koracima u ovom procesu, kao i o stanju u poduzeću. Za cijeli proces koji vodimo, dosad smo imali njihovu podršku, a čak je i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora predstavnik radnika. Bez suradnje, razumijevanja i preuzimanja odgovornosti svih sudionika procesa sigurno ne bismo uspjeli. Cilj nam je isti - osigurati trajnu opstojnost tvornice, održati proizvodnju, sačuvati i povećati vrijednost kompanije, osigurati egzistenciju zaposlenicima. Važno je još jednom napomenuti da je, uz sve odluke koje je Vlada donijela i sve ono što čine svi sudionici u procesu, razumijevanje i podrška socijalnih partnera jedan o ključnih preduvjeta da on uspije.
Ne stoji da su porezni obveznici ostali bez milijardi kuna
Već ste godinu i pol na čelu Petrokemije, tvrtke koja je već bila većinsk i privatizirana, pa ju je Vlada opet bila vratila većinski u svoje vlasništvo, a u svim tim procesima porezni su obveznici ostali bez milijardi kuna. Sada se opet provodi ‘dodatna’ privatizacija - što se mora promijeniti u poslovnom modelu Petrokemije da bi opstala na vrlo zahtjevom tržištu?
Dopustite mi reći da vaša konstatacija o milijardama kuna bez kojih su ostali porezni obveznici nije točna. Naprotiv, ako uzmemo u obzir jednostavnu činjenicu da Petrokemija prosječno za javni sektor godišnje izdvaja oko deset posto svojih prihoda, iz nje proizlazi da je u samo deset godina uplaćeno dvije milijarde kuna raznih davanja, fiskalnih i parafiskalnih, što čini potpuno jasnim koliki je značaj kompanije samo u pogledu financiranja javnog sektora, i to bez posrednog efekta svih poslovnih subjekata koji rade s tvrtkom. Dokapitalizacijom će se odmah na prvom koraku razina kapitala povećati na iznos od 500 do 550 milijuna kuna. Uz smanjenje duga to će otvoriti put prema financijskom restrukturiranju i smanjenju financijskog tereta, posebno kamata koje sada iznose šest do devet posto, jer to danas nitko ne može izdržati. Prošle smo godine samo kamate platili više od 50 milijuna kuna. Također, trošak transporta plina u Hrvatskoj nam je osam puta veći nego u Austriji. Očekujemo bitno smanjenje cijene transporta do razine naše konkurencije iz Mađarske, Poljske, Austrije. Na području strateškog restrukturiranja, u prodaji treba sustav prilagoditi 21. stoljeću i osnažiti prisutnost u široj regiji. Bolji izvor financiranja nabave plina i drugih sirovina smanjit će njihov trošak i time uvelike povećati konkurentnost. Osim toga, podizanjem efikasnosti upravljanja, smanjenjem rashoda, racionalizacijom sustava i modernizacijom te energetskom efikasnošću dodatno će rasti produktivnost i konkurentnost sustava. To su samo neki elementi procesa restrukturiranja tvrtke, a njihove neto efekte procjenjujemo na oko 230 milijuna kuna godišnje.