Sada kad je jasno da neka velika brodogradilišta nisu preživjela tranziciju ni opstala na tržištu čak ni uz pomoć milijardi kuna državnih subvencija, opravdano je pitanje je li nepovratno izgubljeno i znanje o gradnji brodova i time ozbiljno uzdrmani temelji brodogradnje u Hrvatskoj.
Posljednji je pokleknuo pulski Uljanik, no u proteklih je desetak godina otvoreno nekoliko manjih brodogradilišta te nekoliko desetaka projektnih ureda koji pružaju razne projektantske usluge brodogradilištima širom svijeta. Najviše ih je u Rijeci i Splitu, ali i u drugim gradovima. Potražnja za inženjerima brodogradnje i strojarstva veća je nego ikad od osamostaljenja Hrvatske. Mnogi su iz posrnulih brodogradilišta prešli u nove projektantske urede. Istodobno, preživjela velika i srednja brodogradilišta i dalje zapošljavaju nekoliko tisuća ljudi i čine okosnicu brodograđevnog sektora, ali i jezgru znanja o gradnji brodova. Uz njih, tu su i fakulteti na kojima nas uvjeravaju kako je znanje - sačuvano.
Najbolje rangirano područje studiranja u Hrvatskoj
Studij brodogradnje na zagrebačkom Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB) svake godine upiše 45 studenata, a završi ih 15-ak. Ipak je riječ o teškom studiju i ne uspijevaju svi studenti dogurati do diplome. Na tzv. šangajskoj listi najboljih svjetskih sveučilišta iz 2018. godine zagrebačko je na visokom 37. mjestu na području brodogradnje i pomorskog inženjerstva. Nijedno drugo područje u Hrvatskoj nije tako dobro rangirano. Brodogradnja se može studirati u Splitu i u Rijeci gdje svake godine diplomira još 20-ak mladih inženjera. I fakultetima koji pružaju razne konzultantske usluge brodograđevnoj industriji posljednjih godina sve više nedostaje mladih stručnjaka koji bi se odlučili za doktorski studij i znanstveni rad. Naime, većina zbog većih plaća radije bira poslove u privatnom sektoru.
Prodekan za znanstvenoistraživački rad i suradnju s gospodarstvom na FSB-u i redoviti profesor na studiju brodogradnje prof. dr. sc. Joško Parunov ističe kako su sudionici 23. simpozija “Teorija i praksa brodogradnje” održanog prošle godine u Splitu - na kojem se okupila većina brodograđevnih stručnjaka iz brodogradilišta, prateće industrije, s fakulteta i iz drugih tvrtki uključenih u projektiranje, gradnju i remont brodova - zauzeli jasan stav da je Hrvatskoj potrebna brodogradnja jer je ona generator proizvodnje i izvoznik domaće industrije te je važna za razvoj cjelokupnog društva. Brodogradnju, ustvrdili su, ne predstavljaju samo brodogradilišta nego je ona veliki sustav koji čine i proizvođači opreme, kooperantske tvrtke, projektni uredi, sveučilišta, Brodarski institut, Hrvatski registar brodova te brojna mala i srednja poduzeća.
“Ako se uspostavi dobra suradnja između sveučilišta i gospodarstva kao i transfer znanja i tehnologija, te na taj način postanemo društvo bazirano na inovacijama, onda možemo biti velesila u brodogradnji. Postoji puno ljudi koji djeluju u tom smjeru. Mi sudjelujemo u raznim istraživanjima, prijavljujemo projekte, nastojimo komercijalizirati inovacije i u tome biti što bolji”, naglašava Parunov.
Brodogradnja i energetika
Zbog klimatskih se promjena, objašnjava, traže načini smanjivanja emisije stakleničkih plinova i novi izvori energije kao alternative fosilnim gorivima, pa su sve veće snage baterija koje napajaju brodove s elektromotorima, a u budućnosti ćemo imati i one autonomne, bez posada. To su, ističe, područja u koja EU ulaže novac u istraživanje i razvoj te dodaje kako se brodograđevna industrija sve više povezuje s energetskim sektorom i sudjeluje u gradnji vjetroelektrana, posebno onih koje se nalaze na morskoj pučini te brodova za njihovo opsluživanje.
Joško Parunov
“Naslijeđeno znanje ne samo da je sačuvano i da je potrebno nego se oplemenjuje i prilagođava suvremenim trendovima u brodogradnji i pomorskoj tehnici. Studij brodogradnje na FSB-u osposobljava inženjere za rad sa svim tipovima i veličinama brodova i pomorskih objekata primjenjujući najnovije rezultate znanstvenih istraživanja. Širina znanja stečena ovakvim studijskim programom omogućava mladim inženjerima konkurentnost u zemlji i u svijetu i prilagodbu promjenama koje svakodnevno donosi razvoj znanosti i tehnike. Nastavnici na studiju brodogradnje imaju respektabilne međunarodne znanstvene i stručne reference i kompetencije te su članovi najvažnijih međunarodnih strukovnih i znanstvenih udruženja. Objavljuju radove u najkvalitetnijim međunarodnim znanstvenim časopisima, članovi su uredničkih odbora časopisa, a organiziraju i vodeće međunarodne znanstvene skupove. Na FSB-u se uređuje ugledni međunarodni znanstveni časopis ‘Brodogradnja’, koji je citiran u svim relevantnim znanstvenim bazama”, govori Parunov.
Popunjene upisne kvote
Prema njegovim riječima, unatoč negativnim medijskim napisima o brodogradnji, interes za studij i dalje postoji, a o tome svjedoče popunjene upisne kvote. Ne samo da nema nezaposlenih magistara inženjera brodogradnje nego fakultet, tvrdi on, dobiva upite od poslodavaca još za vrijeme njihova studija. Najveći broj ih se zapošljava u Hrvatskoj, a naši su stručnjaci i u inozemstvu prepoznati kao iznimno kvalitetni.
“Studijski program se kontinuirano modernizira prateći svjetske trendove. Nastavnici imaju izuzetno razvijenu međunarodnu suradnju, odlaze na usavršavanja i kongrese, sudjeluju na kompetitivnim istraživačkim projektima te stečena znanja prenose na studente. Studenti i sami imaju priliku provesti dio studija u inozemstvu zahvaljujući programu Erasmus i ugovorima o suradnji s brojnim institucijama. Naši studenti tako studiraju u Portugalu, Finskoj, Velikoj Britaniji, Italiji… Također i strani studenti dolaze studirati brodogradnju u Zagrebu. Ako imamo studente koji ne razumiju hrvatski, svi se predmeti izvode na engleskom. Tvrtke koje zapošljavaju brodograđevne inženjere su članice Gospodarskog vijeća FSB-a kojem je jedan od glavnih zadataka sudjelovanje u razvoju i osuvremenjivanju nastavnog programa da bi se uskladio s potrebama gospodarstva. Imamo izuzetno razvijenu suradnju s brojnim tvrtkama preko znanstvenih i stručnih projekata. Sve to osigurava da se našim studentima prenose teorijska i praktična znanja i vještine tražene na tržištu rada”, kaže Parunov.
Naglašava kako FSB surađuje s tvrtkama i preko programa cjeloživotnog obrazovanja jer se na fakultetu održavaju razni seminari i tečajevi za inženjere iz prakse.
“Tvrtke zajedno s istraživačima s FSB-a prijavljuju istraživačke i razvojne projekte što se posebno intenziviralo posljednjih godina zahvaljujući fondovima EU. Posebno bih istaknuo više od sedam milijuna kuna vrijedan projekt opremanja bazena za brodsku hidrodinamiku koji se upravo provodi na FSB-u. Očekujemo da će najsuvremeniji bazen dodatno pojačati interes studenata za studij brodogradnje, a također i da će imati primjenu u raznim stručnim i znanstvenim projektima. Održavamo i razvijamo specijalističke i doktorske studije. Posebno dobro funkcionira novi doktorski studij koji omogućava stjecanje doktorata znanosti već za tri godine. Taj je studij izrazito istraživački orijentiran, nastavne obaveze su svedene na minimum, a posebno se vrednuje transfer znanja u industriju. Od doktora znanosti koji završe taj studij očekuje se da budu pokretači tehnološkog razvoja i inovacija u svojim tvrtkama”, ističe prof. dr. sc. Joško Parunov.
Procvat hrvatske brodogradnje
Čim je 1980. godine u Rijeci diplomirao brodogradnju, Siniša Reljić zaposlio se u riječkom Brodoprojektu koji je bio najveća državna projektantska tvrtka u brodogradnji. Ugasila se potkraj 90-ih godina u vihoru privatizacije, ali je na njezinim temeljima izniklo nekoliko desetaka manjih tvrtki koje su pokrenuli njezini bivši djelatnici. Tako i Reljić 1996. osniva tvrtku Navis Consult d.o.o., što mu, kaže, nije bio problem jer je imao - znanje. Naručitelji su im iz cijeloga svijeta, a od početka ove godine tvrtka je u sastavu norveške grupacije Kongsberg, koja je jedan od tehnoloških lidera u brodogradnji u svijetu.
“Imamo 140 stalno zaposlenih, a upravo smo otvorili ured u Puli u kojem je 10-ak inženjera koji su uglavnom donedavno radili u Uljaniku. Maloprije mi je na razgovoru za posao bio jedan inženjer. Kaže da ima ponude iz devet tvrtki s riječkog područja. Dižemo radnicima plaće, poboljšavamo uvjete rada, dajemo razne dodatke i druge benefite kako bismo ih privukli. Za inženjerima je potražnja veća nego ikad u proteklih 40 godina, koliko radim ovaj posao. Samo u Rijeci projektantske tvrtke zapošljavaju oko tisuću ljudi. Dolaze iz svih krajeva Hrvatske, a kada imamo povećane narudžbe, moramo angažirati i kooperante iz drugih zemalja uglavnom iz Bugarske, Rumunjske, Rusije, Indije…” ističe Reljić i dodaje kako u brodogradilištima postoje dvije kategorije znanja - projektiranja i izrade tehničke dokumentacije, koja se dobro sačuvala, te gradnje broda i konstrukcije, u kojoj je situacija nešto lošija jer je dosta kvalitetnih zavarivača i brodomontera otišlo u inozemstvo.
Siniša Reljić
Za procvat hrvatske brodogradnje, smatra Reljić, posljednjih su godina zaslužni pojačana potražnja za sofisticiranim brodovima na kojima ima mnogo inženjerskog rada kao i činjenica da je taj rad u razvijenim zapadnim zemljama jako skup pa tvrtke traže kadar koji ima istu poslovnu kulturu, a manje košta. Pokušale su i u Indiji i u drugim azijskim zemljama, ali se pokazalo da je Hrvatska uz Poljsku najbolja opcija.
“Najveći nam je problem nedostatak brodograđevnih, strojarskih i elektrotehničara sa završenom srednjom školom. Nudimo im izvrsne plaće i uvjete rada. Zato mladima poručujem da upisuju ta zanimanja jer posla zaista ima”, govori Reljić i dodaje kako kolaps Uljanika nije nikakav specifikum jer su u posljednjih nekoliko godina tako propala i neka brodogradilišta u Njemačkoj i u Norveškoj koja su u stečaju preuzeli novi vlasnici i počeli raditi na drugi način. Stoga Reljić vjeruje da će se slično dogoditi i u Puli te da će se velika brodogradnja u Hrvatskoj održati jer je potražnja za brodovima velika, a nema tog broda koji se u Hrvatskoj ne može isprojektirati i izgraditi. Ključno je, tvrdi, da vođenje brodogradilišta preuzmu ljudi koji znaju kako ostvariti profit bez državnih subvencija, odnosno dobri menadžeri, a takvih u Hrvatskoj očito nedostaje u svim sektorima.
Ogromna potražnja za inženjerima
Kao mladi inženjer brodogradnje Mislav Brlić je tri godine radio u Brodotrogiru, potom od 1993. do 2014. u Brodarskom institutu, a zadnjih pet godina je direktor zagrebačke tvrtke DIV M.E.S. (Marine and Energy Solutions) koja u 50-postotnom vlasništvu DIV Grupe koja drži i Brodosplit, a drugu polovicu ima 10 suvlasnika, zaposlenika tvrtke koja se bavi projektiranjem brodova i nadzorom gradnje. Najveći naručitelj im je Brodosplit, no oko 40 posto posla im donose i druga brodogradilišta u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama poput Francuske, Italije, SAD-a…
“Imamo sve više upita iz inozemstva i dobro poslujemo. Počeli smo s 12 zaposlenih, a sada nas je 21, uglavnom inženjera brodogradnje, strojarstva, elektrotehnike, kao i dizajnera interijera. U zadnje vrijeme najviše projektiramo vojne i patrolne brodove poput ophodnog obalnog broda Omiš, dugačkog 43 metra koji je izgrađen u Brodosplitu i u prosincu prošle godine isporučen Hrvatskoj ratnoj mornarici u kojoj tvrde da im je to najbolji brod u floti. Sada ćemo s HRM-om potpisati aneks ugovora za još četiri takva broda. Upravo za Brodosplit projektiramo 90-metarski putnički brod za norveškog naručitelja”, otkriva Brlić.
Potvrđuje kako za inženjerima vlada ogromna potražnja, a u zadnjih nekoliko mjeseci su otvorene tri nove projektantske tvrtke. Samo u Splitu ih je barem 10-ak s oko 300 zaposlenih, u Zagrebu sedam ili osam u kojima radi još 100 ljudi, a nekoliko sličnih tvrtki ima u Puli, Šibeniku…
“Znanje - naše najveće bogatstvo - uglavnom smo sačuvali. Znamo od početka do kraja napraviti brod na vrhunskoj svjetskoj razini. Da se ne zanosimo, nešto znanja smo izgubili. Prije 20-ak godina znali smo isprojektirati podmornicu, no sada je to već upitno. No, u nekim smosegmentima, poput gradnje putničkih brodova i jahti, i uznapredovali. Tko god u Zagrebu, Splitu ili Rijeci diplomira brodogradnju, istog trena dobiva posao gdje god poželi, a uvjeti rada i plaće dovoljno su motivirajući da mladi inženjeri uglavnom nemaju potrebu odlaziti u inozemstvo. I mnogi koji su otišli, sada se vraćaju. Malo ljudi završava taj studij, a mladi se za njega teško odlučuju i zbog lošeg imidža brodogradnje koji je stvoren u medijima”, govori Brlić, koji vjeruje da će nadolazeće godine u toj branši u Hrvatskoj biti vrlo perspektivne jer se brodogradnja napokon usmjerila na gradnju brodova s velikom dodanom vrijednošću, poput jahti i ratnih brodova. Kao primjer navodi tanker od 100 metara koji postiže cijenu od 10 do 12 milijuna eura.
Putnički brod iste duljine vrijedi 40 do 50 milijuna, a megajahta i do 100 milijuna eura. No, za izgradnju putničkog broda, ističe, potrebno je puno više znanja i bolja organizacija.
“Potkraj 80-ih godina u Italiji je nekoliko velikih brodogradilišta otišlo u stečaj i tada su napravili zaokret prema sofisticiranijim brodovima. Nama se to događa tek zadnjih godina. Da su se u Uljaniku prije 20 godina okrenuli takvim putničkim brodovima, vjerojatno im se ne bi ovo dogodilo, no oni su linijom manjeg otpora nastavili graditi tankere i brodove za rasuti teret s niskom dodanom vrijednošću. A problem je i to što su brodogradilišta bila političke tvrtke iz kojih se na razne način izvlačio novac i stoga je ključan trenutak bila njihova privatizacija bez koje vjerojatno ne bi došlo ni do zaokreta u proizvodnji. Brodosplit se na vrijeme prebacio na nove segmente brodogradnje i vjerujem će se razvijati kao i preostala dva velika brodogradilišta 3. maj i Brodotrogir”, govori Brlić te ističe i tri srednja s 200-tinjak zaposlenih - pulski Tehnomont, Radež iz Blata, šibenski NCP - kao i niz manjih… Mladima poručuje da se slobodno upisuju i u srednje strojarske i tehničke škole jer u tim zanimanjima u brodogradnji nedostaje kvalitetnih kadrova.
Star Clippers, najveci jedrenjak na svijetu, proizvod je splitskog brodogradilišta
Sačuvano znanje
Direktor i vlasnik projektantske tvrtke Promar Design iz Kaštel Staroga Vinko Strizić potvrđuje kako na zgarištima velikih škverova hrvatski stručnjaci sada razvijaju nove projekte i poslove. I on je godinama radio u Italiji, Njemačkoj i SAD-u da bi prije 15 godina među prvima osnovao svoj ured za projektiranje i izradu tehničke dokumentacije koji danas ima 15 zaposlenih. Klijente su nalazili po cijelom svijetu, a u novije vrijeme, kaže, većinu projekata rade za hrvatska brodogradilišta. Uglavnom je riječ o metalnim turističkim brodovima do 50 metara od kojih je svakim vrijedan barem 2,5 milijuna eura.
“Znanje se sačuvalo i posla ima. Još uspijevamo naći dovoljno kvalitetnih inženjera i zadržati ih. Nedostaje stručnjaka brodostrojarskog smjera, odnosno za primjenu strojarstva u brodogradnji. Trenutno razvijamo 13 putničkih brodova i jahti brodova za hrvatske naručitelje i svi će biti sagrađeni u hrvatskim brodogradilištima”, kaže Strizić i naglašava kako se ne vodi dovoljno računa o srednjim strojarskim i brodograđevnim školama, djeca ih danas nerado upisuju, a to nije logično jer se unatoč propasti nekih velikih brodogradilišta nije izgubilo mnogo radnih mjesta jer su otvorena mnoga manja.
Smatra kao Hrvatska ima izvrsne uvjete za procvat brodogradnje - znanje koje šire sva tri sveučilišta, tradiciju, dugačku i razvedenu obalu, dobre prometne veze, ugodnu klimu… A ne treba, dodaje, zaboraviti ni rijeke na kojima također ima prometa.
“I vojsci, policiji i obalnoj straži trebat će brodovi. Ljudi će uvijek trebati i graditi nove brodove. Brodogradnja će zato ostati važan segment hrvatskog gospodarstva i pokretač cjelokupne industrije, a brodograđevne tvrtke lako mogu širiti poslovanje i na automobilsku, zrakoplovnu, vojnu i drugu industriju”, optimističan je Strizić.
Hrvatski projekt u Vijetnamu
Stručnjak za konstrukcije brodova, stariji ekspert u Hrvatskom registru brodova, dr. sc. Paul Jurišić ujedno predaje i na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Hrvatski registar brodova (HRB) državna je tvrtka koja, objašnjava nam, osim ostalih aktivnosti, obavlja i poslove odobrenja dokumentacije tijekom nadzora nad gradnjom i preinakom brodova u hrvatskim i stranim brodogradilištima. Brodogradilišta i projektni uredi HRB-u na provjeru dostavljaju tehničku dokumentaciju, na osnovi koje HRB obavlja fizički nadzor nad gradnjom broda i na kraju izdaje propisane svjedodžbe i potvrde koje mu omogućuju plovidbu po cijelom svijetu.
HRB, čije je sjedište u Splitu, zapošljava 80-ak inženjera te se, otkriva Jurišić, prije otprilike šest godina do kraja otvorio stranom tržištu. Trenutno ima svoje urede u Šangaju i Beogradu te je u procesu otvaranja ureda u Dubaiju i Ateni. Pod njihovim se nadzorom trenutačno, po hrvatskom projektu, u Vijetnamu gradi serija putničkih brodova.
Paul Jurišić
“Nikad nismo imali toliko posla kao u posljednje vrijeme. Stalno zapošljavamo nove ljude, tražimo mlade inženjere koji će zadovoljiti naše potrebe. Mnogi hrvatski inženjeri, koji su radili po cijelom svijetu u brodogradilištima i projektantskim kućama, sada se, nakon desetak godina, vraćaju u Hrvatsku. HRB još uvijek u Hrvatskoj uspijeva naći dovoljno kvalitetnih ljudi. S Brodosplitom imamo odlična iskustva na brodograđevnim, ali i drugim projektima poput brane za spas Venecije. U zadnje vrijeme smo odobrili dokumentaciju i pratili izgradnju nekoliko desetaka putničkih brodova koji su uglavnom projektirani u projektnim kućama u Splitu i Rijeci te se grade u hrvatskim brodogradilištima. Riječ je o turističkim brodovima za domaće naručitelje koji će ploviti u Hrvatskoj. Mnogi od njih su jako luksuzni, oni su poput putujućih hotela koji će obilaziti hrvatske otoke”, ističe Jurišić.
Dok su se prije 20-ak godina u Hrvatskoj pretežno gradili tankeri i brodovi za rasuti teret, danas su, tvrdi on, traženiji putnički brodovi. Uz to se, dodaje, grade i segmenti za veće brodove, na primjer kruzere, koji se potom sklapaju u stranim brodogradilištima.
“Vjerujem da hrvatska brodogradnja ima svijetlu budućnost i da će doći do oporavka velikih brodogradilišta. Naše tvrtke i stručnjaci jako su cijenjeni u svijetu i vjerujem da ćemo i dalje biti značajni na svjetskoj razini”, zaključuje Jurišić.
Tekst je u potpunosti preuzet iz novog broja Globusa
