Potres koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. napravio je štetu procijenjenu na 42 milijardi kuna te je rušenjem desetak tisuća dimnjaka devastirao dosadašnji sustav plinskog grijanja. Kako je plin fosilno gorivo, što znači da ćemo ga ionako uskoro morati prestati koristiti, ovo je prilika da se energetska obnova centra Zagreba iskoristi i za prelazak na održivi sustav grijanja, koji ne ovisi o dimnjacima.
Hrvatska je, kao članica Europske unije, podržala novi Europski zeleni dogovor, koji predviđa klimatski neutralnu Europu do 2050. godine, što znači da u njoj tada više nema mjesta za fosilna goriva, poput ugljena, nafte i prirodnog plina. Hrvatska je također ratificirala i Pariški sporazum, koji zahtijeva da porast temperature ograničimo na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. To znači da do 2040. velika većina električne energije treba biti obnovljiva, automobili električni, a grijanje neće više moći koristiti prirodni plin. Kako plinski bojleri tipično traju oko 20 godina, to znači da bismo ih sada trebali prestati instalirati te svake godine do 2040. njih barem 5% zamijeniti nekom novom tehnologijom, kako bismo građane zaštitili od ulaganja u opremu koja će se morati mijenjati prije isteka životnog vijeka. Kondenzacijski brojleri stoga su skupo privremeno rješenje!
Na što se možemo održivo grijati?
Možemo se grijati na obnovljive izvore, obnovljivu električnu energiju ili obnovljivu toplinu iz toplana. Korištenje dizalica topline, na jeftiniji način kako se to radi u Dalmaciji s klimama, ili kvalitetniji način sa sustavima zrak-voda, sigurno je dobro rješenje, ali u starim gradskim jezgrama nije optimalno ako želimo sačuvati ljepotu povijesnih fasada. Direktno korištenje obnovljivih izvora u gradu nije praktično, jer biomasa izaziva lokalne onečišćujuće emisije, solarna energija za grijanje treba velike sezonske spremnike, a geotermalna energija je skupa ako se bušotina radi za svaku kuću. Nasuprot tome, svi ti energenti postaju privlačni ako ih se distribuira preko toplane. Stoga Europska strategija grijanja i hlađenja kao najbolje rješenje za guste gradske četvrti vidi grijanja na toplane, tzv. centralizirane toplinske sustave. Veći dio Zagreba premrežen je toplovodima, međutim sam centar grada naslijedio je sustav plinskog grijanja iz nekih prošlih vremena. Sadašnje toplane koriste toplinu koja je višak iz proizvodnje električne energije, i koju bismo inače bacili u okoliš. Dakle, s time dvostruko štedimo jer se grijemo na nešto što inače nema drugu vrijednost, i što bi, da se na to ne grijemo, bilo opterećenje za okoliš. Kada u budućnosti više neće trebati električna energija iz plinskih elektrana, onda ćemo jednostavno tu toplinu nadomjestiti geotermalnom energijom na kojoj Zagreb leži te solarnom energijom.
Centralizirani toplinski sustavi - budućnost ili prošlost?
U posljednje smo vrijeme često bili svjedocima napada na grijanje na toplanu. Sustavi koji su bili napravljeni u socijalizmu, bez mogućnosti alokacije troška i vlastite kontrole ugode, teško se prilagođuju novim uvjetima, gdje želimo imati punu kontrolu nad komforom i troškom. No to nije problem centraliziranih toplinskih sustava, nego načina kako su oni bili tada instalirani. Moderan način instalacije takvih sustava potpuno rješava te probleme, jer je ulaz u stan preko individualne toplinske podstanice upravo ono što nam treba i pruža punu kontrolu, kako komfora, tako i troška.
Energetska tranzicija centra grada Zagreba?
Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb trebali bi što prije definirati zajednički koncept obnove u potresu stradalog područja. Osim što zgrade koje traže rekonstrukciju treba dobro izolirati, kao dio projekta obnove, predlaže se i toplifikacija Gornjega i Donjega grada. Potrebno je provući toplovod ulicama centra (sada prolazi rubom Donjeg Grada) te provući vertikale stubištem ili kroz postojeći dimnjak, i postaviti individualnu toplinsku podstanicu u svakom stanu. Optimalna lokacija za podstanicu je mjesto gdje se danas nalazi plinski bojler u stanu, jer otuda dalje ide instalacija etažnog centralnog grijanja i tople vode po stanu. U slučaju da u stanu ne postoji instalacija etažnog centralnog grijanja, nju je potrebno provesti. Pitanje je koji dio investicije socijalizirati, a koji ostaviti građanima. Svakako infrastrukturnu investiciju u ulične toplovode treba socijalizirati, trošak vertikala u zgradama, plus trošak toplinskih stanica moguće je optimalno podijeliti, a onaj dio koji bi snosio stanar, naplatiti kroz budući trošak grijanja. Za eventualne potrebne promjene i dogradnje sustava etažnog grijanja i tople vode, treba dati subvenciju koja bi pokrila značajan dio tog troška. Veći dio investicije moguće je pokriti iz europskih fondova, primjerice, ITU mehanizma. Katedra za energetska postrojenja i energetiku Fakulteta strojarstva i brodogradnje s Regionalnom energetskom agencijom sjeverozapadne Hrvatske izradila je prijedlog projekta toplifikacije.
Što s prijelaznim razdobljem?
Za zgrade koje ne treba značajnije obnavljati i koje će biti naseljene može se u prijelaznom razdoblju koristiti postojeće rješenje, uglavnom plinski bojler, ili električne grijalice i bojlere za toplu vodu gdje to nije moguće, ali s perspektivom prelaska na centralizirani toplinski sustav čim prije to moguće, a najkasnije do 2040. godine.
Iako je potres počinio veliku štetu u povijesnom dijelu Zagreba, ovo je prilika da se centar konačno obnovi i korištenjem europskih sredstava dovede na razinu modernih standarda stanovanja. Grad Zagreb treba obnavljati, a ne krpati, a za to nam trebaju moderna rješenja za 21. stoljeće. Inzistiranjem na rješenjima iz 19. stoljeća građanima namećemo visoke troškove obnove dimnjaka i zamjene plinskih bojlera kondenzacijskima, koji će se ionako uskoro morati izbacivati iz upotrebe jer nisu u skladu s europskim ciljevima i strategijama. Uostalom, podsjetimo da je Nizozemska već zabranila ugradnju plinskih bojlera za grijanje, Velika Britanija to će učiniti od 2025. godine, a čak 64% Danske grije se na toplanu.
Autor je redovni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu