Pedantno brojenje odrađenih sati i minuta, pokušaji produljenja radnog tjedna, nastojanje da se broj dana godišnjeg odmora smanji što je više moguće - to su još uvijek odlike dobrog dijela hrvatskih poslodavaca, iako je teško dobiti odgovor što točno takvim pristupom postižu. Prema službenim podacima, inzistiranje na visokom broju tjedno odrađenih sati postalo je odlika manje uspješnih ekonomija i zastarjelog menadžeriranja.
Prema službenim podacima, najveći broj radnih sati tijekom tjedna odrade stanovnici Crne Gore, države s jednim od najnižih BDP-a u Europi. Crnogorski radnici, prema podacima Eurostata, tjedno odrade 43,3 sata, a BDP iznosi 6900 eura po stanovniku. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Nizozemska, u kojoj radnici odrađuju gotovo 12 sati manje na tjedan, a BDP je 6,5 puta veći nego u Crnoj Gori.
Radi se o tome da je broj sati proveden na poslu najčešće neupotrebljiv pokazatelj iz kojeg se ne može izvući nikakav zaključak o radu zaposlenika ili uspjehu poduzeća. Sjevernoeuropskim poslodavcima davno je postalo jasno da nije ključno koliko radnik vremena provodi na poslu, već što i kako tijekom radnog vremena odradi. Stoga su tamošnji poslodavci počeli snižavati satnicu radnoga tjedna i uvoditi sve fleksibilnije oblike rada: posljedica je bila veća, a ne manja produktivnost zadovoljnog radnika. Zaposlenik koji može slobodnije raspolagati svojim radnim vremenom visoko je motiviran da odradi najbolje što može u najkraćem mogućem roku.