- Imam samo dvije riječi odgovora na pitanje zašto sam došla u Hrvatsku: Jadransko more - krenula je tako pričati svoju priču Mirela Rus koja je pred nekoliko godina, zajedno sa suprugom, svoju rumunjsku adresu zamijenila za onu hrvatsku.
Naime, nakon što je 2002. godine prvi put posjetila Hrvatsku te kod prijatelja boravila na odmoru u Vinišću, malom mjestu blizu Trogira zaljubila se u naše more i „to je bilo to”, kaže. Plan nje i supruga bio je kupiti zemljište, izgraditi vilu te ju početi iznajmljivati turistima.
- Time se bavio moj suprug u Rumunjskoj, a ja sam bila dobra u promoviranju jer sam radila u PR-u. Prodali smo naš stan u Rumunjskoj i planirali preseljenje.
Međutim, iznenada su, svega nekoliko mjeseci prije nego što su trebali doći u Hrvatsku, u lipnju 2015. godine, saznali kako zbog izmjena zakona na zemljištu koje su kupili neće moći graditi još najmanje nekoliko godina.
- Imali smo dvije opcije: Doći tu bez ikakvog plana, ili ostati, ali opet bez perspektive. S obzirom na to da smo u našim glavama već bili preseljeni, odlučili smo doći bez obzira na sve - prisjeća se Rus.
No, nisu htjeli gubiti vrijeme čekajući dozvole za početak gradnje, pa su od suprugovog hobija, izrade narukvica, odlučili pokrenuti posao. Svoj prvi dućan otvorili su u Splitu u prosincu.
- Svi su nas gledali kao luđake, govorili nam da to ne činimo jer je zima i nitko nam neće doći. I da, bilo je teško na početku, i da, trebalo nam je nekoliko mjeseci da dođemo do kupaca, ali zapravo je ispalo dobro da smo otvorili u 12. mjesecu jer smo do ljeta već bili uhodani - prepričava.
Sa svojom tvrtkom Break Time Nautical Bracelets danas imaju četiri otvorena dućana diljem hrvatske obale, dva u Splitu, te po jedan u Dubrovniku i Rovinju. Unatoč općem dojmu da je poduzetništvo u Hrvatskoj pod teškim bremenom dugotrajne i komplicirane birokracije, Mirela je svoje iskustvo pokretanja biznisa u Hrvatskoj, na današnjem okruglom stolu o migrantskom poduzetništvu, podijelila gotovo s oduševljenjem.
Bili su gotovi vrlo brzo, a iako su ih svi upozoravali da će morati sa sobom u dugotrajne ophode po šalterima povesti i nekog tko priča hrvatski, službenica je s njima razgovarala na tečnom engleskom. Zastrašivali su ih mnogi i oko korupcije, rečeno im je da neće moći praktički ništa obaviti bez famozne ''plave kuvertice''.
- Mi smo praktički hodali okolo s novcem i bili spremni na to da ćemo u jednom trenutku morati nekome nešto platiti da se naš zahtjev riješi. Ali to uopće nije bilo tako, nismo imali nikakav problem - zadovoljna je Rus.
Ipak, jedna ju je stvar neugodno iznenadila. Kao vlasnici tvrtke, dužni su plaćati određeni iznos godišnje Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). To, kaže, ne bi bio problem, kada bi znali da od HGK imaju direktne koristi. - Očekivala sam da ćemo, kad smo već dužni plaćati, primati neke obavijesti od HGK u kojima će pisati: 'Evo, mi smo s vašim novcima napravili to, to i to'.
Bilo bi, poručuje Rus, jako korisno kada bi na stranicama Komore novopečeni poduzetnici, a posebno oni migrantskog podrijetla koji nisu potpuno upoznati s društvom, mogli pronaći sve ključne informacije koje moraju znati o pokretanju biznisa u Hrvatskoj.
- Recimo, ako želite otvoriti dućan, ili restoran, ili kafić, ili bilo što, evo što trebate znati, što govori zakon i koji će vam dokumenti trebati - poručuje ova Rumunjka.
Inače, na Okruglom stolu o migrantskom poduzetništvu koji je na Ekonomskom institutu u Zagrebu organizirao Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva, sudjelovali su i Hermes Arriaga Sierra, jedan od suosnivača Impact Hub-a u Zagrebu, Prince Wale Soniyiki, vlasnik restorana African Cuisine & Bar, Sara Kekuš, voditeljica programa Azil, integracija i ljudska sigurnost u Centru za mirovne studije te Jan Brzozowski, profesor na Ekonomskom fakultetu u Krakowu.
Birokratski problemi i barijere za državljane trećih zemalja (država koje nisu članice Europske unije) pri pokretanju biznisa brojni su, istaknula je Kekuš.
Primjerice, prema Zakonu o strancima, državljaninu treće zemlje dozvola za boravak i rad može se izdati ako vrijednost temeljnog kapitala javnog trgovačkog društva iznosi najmanje 100.000 kuna, odnosno 200.000 kuna ako je riječ o pokretanju obrta. Pritom moraju zapošljavati najmanje tri hrvatska državljanina, navodi Kekuš. To je, upozorava dalje, ozbiljna barijera, posebno za migrante.
Brzozowski je, pozivajući se na nedavno poljsko iskustvo, apelirao na Hrvatsku da što prije pripremi sustav i programe za podršku migrantima te migrantskom poduzetništvu.
- Nemojte čekati. Ni Poljska se nije dobro pripremila i nije razmišljala na vrijeme o ljudima koji dolaze, smatrajući da ih je jako malo. Nemojte čekati. Mi se sad trudimo prilagoditi na brzinu - zaključio je profesor.