Otišla je iz Rumunjske kao 23-godišnjakinja za Italiju u potragu za boljim životom, iz vlaka je stjecajem okolnosti izišla u Koprivnici da bi na kraju završila u Križevcima, postala Hrvatica i već 15-ak godina bila zaštitno lice najstarijeg gradskog kafića.
Cristinu Giangu (čita se Kristinu Đangu) gosti kafića, za koji vele da je oduvijek bio „radnički“, hvale kao izvrsnu konobaricu i kuharicu, a ona će reći kako su je u Križevcima lijepo prihvatili. No, otpočetka nije bilo tako.
– Počela sam raditi u Koprivnici na crno. Onda sam otišla u Vrbovec i gazda me isto nije prijavio. Tamo sam se udala, ali nije bilo dobro, pa sam pokupila djecu i došla u Tremu – pripovijeda Podravskom.hr Cristina, koja je završila za električarku i u Rumunjskoj je popravljala kućanske aparate.
Kad se tamošnji kafić zatvorio, ostala je bez posla. Čistila je po kućama, peglala, snalazila se kako je znala kao samohrana majka dvoje djece sve dok nije čula da gazda kafića traži konobaricu.
– Znate, nisam mu rekla da hoću biti konobarica, to znači da morate sjesti gostu u krilo ako vam to gazda reče. Rekla sam da bih kod njega radila kao djelatnica – kaže Cristina.
Počela je raditi idući dan i ostala do danas. Kaže kako je Hrvatska prelijepa zemlja, ali ima nekih zamjerki na ljude.
– Znam da je kod vas bio rat, sve uvažavam i nikoga ne bih htjela povrijediti, ali tu se ljudi jako tuku u prsa da su veliki Hrvati, samo ja, ja, ja… A stranac ne valja, Bosanac ne valja, vidim da je velika mržnja i prema Dalmatincima. I ja sam kao Rumunjka svašta doživjela, strašno su prostačili, spominjali mi cigansku majku… No, tu u gradu toga nije bilo, tu je super – reći će Cristina.
Situirala se u Križevcima, postala je već i baka i ne misli se vraćati u Rumunjsku, u svoj transilvanijski grad Deva, iako čuje da se ondje mnogo bolje živi nego prije njezina odlaska, možda čak i bolje nego u Hrvatskoj.
– Rumunjska je jako napredovala. Zakej, pitate? Tamo se narod diže kad nešto ne valja, a tu se ljudi samo žale, pričaju i pričaju, ali nikad nekakva pobuna. Dobro, sjećam se kad su se seljaci bili pobunili, prolijevali su mlijeko, a onda im je ministar nešto obećao i oni su se povukli. A ništa se nije promijenilo. Kod nas se narod ne povuče dok se obećanje ne izvrši – primijetila je Cristina.
Ništa joj ne dostaje u Hrvatskoj, osim jednog egzotičnog rumunjskog specijaliteta – medvjeđe šape na žaru. – Od hrvatskih jela obožavam štrukle. I ne volim baš more. Mislila sam da su tamo samo sunce i palme, a bila sam u Rovanjskoj i vidjela puno guštera i zmija. Joj, to nije za mene, fala lepo, ostajem u Križevcima – zaključila je Cristina Giangu.