Jim Yong Kim, predsjednik Svjetske banke, iznenadio je u ponedjeljak Odbor izvršnih direktora banke, ali i cjelokupnu svjetsku financijsku zajednicu, svojom neočekivanom ostavkom.
- Odlazim u jednu tvrtku kako bih se još više fokusirao na infrastrukturne investicije u zemljama u razvoju - rekao je članovima Odbora. Ime tvrtke u koju odlazi bit će, rekao je, “objavljeno uskoro”. Zasad se zna samo da na novi posao stiže prvoga dana u veljači. Na predsjedničkoj funkciji privremeno će ga zamijeniti Kristalina Georgieva, glavna izvršna direktorica banke. Odbor direktora banke jučer je objavio da “odmah počinje tražiti novu osobu za funkciju”.
Izmišljena funkcija
Jim Yong Kim, američki građanin rođen u Seoulu u Južnoj Koreji, na vrh Svjetske banke stigao je 2012. godine kao kandidat američkog predsjednika Baracka Obame, petogodišnji mandat obnovljen mu je u srpnju 2017. i trebao je ostati na vrhu institucije do 2022. godine. Kristalina Georgieva je bugarska državljanka, prije dolaska u Svjetsku banku bila je povjerenica Europske komisije za međunarodnu suradnju u Barrosovu sastavu (na toj poziciji zamijenio ju je Neven Mimica) i, kasnije, u Junckerovu sastavu, povjerenica za proračun i potpredsjednica komisije.
Kristalina Georgieva bila je prva glavna izvršna direktorica Svjetske banke, što je funkcija koja je izmišljena jer je karijerni put Jima Yonga Kima bio značajno različit od karijerne povijesti njegovih prethodnika - bio je liječnik, specijalist za javno zdravstvo, doktor antropologije i čelnik prestižnog Dartmouth Collegea - i Odbor direktora je zaključio da treba uposliti još jednu osobu koja bi, dok se on bavio strategijom i diplomatskim poslovima, operativno vodila instituciju.
Za razliku od Jima Yonga Kima, koji je zbog svojeg profesionalnog pedigrea bio atipičan kandidat za predsjednika banke, Georgieva ima sve kvalifikacije koje se traže od njegova nasljednika. Ona to vjerojatno neće postati jer, za razliku od odlazećeg predsjednika, nije američka državljanka, što je od osnutka Svjetske banke i MMF-a 1946. nepisano pravilo za poziciju (Europljanima je u toj neformalnoj, ali striktno poštovanoj podjeli pripao MMF).
Problem bi mogla predstavljati još jedna tradicija, prema kojoj predsjednika Svjetske banke predlaže predsjednik SAD-a, države koja je najveći dioničar banke. Donald Trump u nekoliko je navrata pokazao da mu politika međunarodnih financijskih institucija nije nimalo bliska, štoviše, da je smatra “neameričkom”. Ima li on u svojim kadrovskim rezervama čovjeka za tu poziciju? Hoće li tog čovjeka Odbor direktora banke prihvatiti?
Dosad se nije dogodilo da Odbor odbije kandidata Bijele kuće, ali i Svjetska banka i MMF tijekom posljednja dva desetljeća pod žestokim su pritiskom članica iz novih, brzo rastućih ekonomija, prije svega azijskih država, koje smatraju da je u postojećem rasporedu snaga njihov utjecaj premali. Kina je, upravo iz tog razloga, potaknula osnivanje Azijske infrastrukturno-investicijske banke, ali i, zasad nerealiziranog, Azijskog monetarnog fonda. U tom kontekstu i imenovanje Kima Yonga, rođenog Korejca s američkim državljanstvom, bilo je pomirljivi iskorak koji se mogao shvatiti kao oprezna najava neizbježnih promjena. Prvi takav slučaj dogodio se zapravo greškom, 1995. kada je američki predsjednik Bill Clinton imenovao Jamesa Wolfensohna kao svojeg kandidata za predsjednika banke, ne znajući da je Wolfensohn koji je već dugo živio u SAD-u Australac. Tada je to riješeno ekspresnom dodjelom američkog državljanstva Wolfensohnu.
Kadrovski potres
Ostavke na lukrativne pozicije u vrhu međunarodnih financijskih institucija su rijetke, a još rjeđe dobrovoljne. S vrha Svjetske banke odstupio je nakon dvije godine mandata jedino Paul Wolfowitz, pritjeran na ostavku zbog “neprimjerenog odnosa s podređenom ženskom osobom”. Europski (uglavnom francuski) vođen, flambojantniji MMF preživio je više kadrovskih potresa. Najeksponiranije je bilo protjerivanje Dominiquea Strauss-Kahna, nakon optužbe za silovanje, ali i gadne namještaljke koju su, znajući za njegove slabosti, zajednički iskrojili Washington kojem je smetao “socijalist na vrhu MMF-a” i Pariz gdje je vodio kao predsjednički kandidat na izborima. Nešto tiši bio je odlazak njegova prethodnika Rodriga de Rata koji je otišao “iz osobnih razloga”, ali je kasnije u Španjolskoj osuđen na zatvorsku kaznu zbog pronevjere. Horst Köhler, Ratov prethodnik, prekinuo je mandat kako bi postao njemački predsjednik, a njegov prethodnik Michel Camdessus odstupio je usred trećeg mandata preuzevši odgovornost za MMF-ovu pogrešnu politiku u vrijeme azijske krize 1997.