Pet eura i 400 kvadrata. To su dvije vrlo važne brojke koje moramo imati na umu želimo li se upustiti u sportsku avanturu zvanu vlastiti fitness klub, poboljšati svoje i tuđe zdravlje i usput se malo estetski oblikovati - pet eura i 400 kvadrata. Zašto baš te brojke? Ako je cijena iznajmljenog prostora veća od pet eura po kvadratu, teško je biti rentabilan. A ako je prostor veći od 400 kvadrata, teško ga je napuniti. Dakle, sve ispod pet eura po kvadratu i sve što se vrti oko 400 kvadrata, može biti dobar posao. Bar kad je o teretanama riječ. Tako kaže struka. Tako kaže Nebojša Bešir, vlasnik 2LIFE fitness centara. A on zna. On je u tom svijetu već više od desetljeća.
Bešir ima dva fitness centra u prostorima od 340 i 640 kvadrata, na dvije zagrebačke lokacije – naselja Stenjevec i Rudeš (suvlasnik), a u svijetu sporta je još od djetinjstva. To mu je, na kraju krajeva, i struka, jer je profesor kineziologije. Takvima poput njega, kojima je sport u krvi, lakše je i uploviti u fitness poduzetništvo. I logično je da se struka time bavi, a ne neki građevinar. No, na stranu to, živjeti aktivno i zdravo danas je ‘trendy’. Vježba se i trči, uzgajaju se vlastite mini rajčice, jede bezglutenska hrana, itd., itd. Nekada su se ljudi više kretali i zdravije hranili, ritam posla im je bio drugačiji, i nije bilo toliko potreba za odlaskom u fitness centre. Prije 10-ak godina bilo je nezamislivo vidjeti ženu od 50 godina da vježba u teretani. Danas u teretani žene od 60 godina malo dođu trčati na traku, rastezati se, rade trbušnjake, čučnjeve, vježbe za leđa, noge... Sprave za vježbanje, koji neki iz ‘milja’ zovu spravama za mučenje, u te se trendove dobro uklapaju. Zato se čini kao da bi se od ‘mučenja’ moglo lijepo živjeti. Može li se?
Dobra lokacija
- Ako imaš svoju teretanu, možeš pristojno živjeti od toga. To nije sporno. Meni je ovo super posao jer sam ove struke. Radim ono što volim i uspio sam sebe zaposliti. Imao sam znanje, a i malo sreće - odgovara Bešir pa nastavlja sa savjetima:
- Ako želite imati teretanu i grupne programe, ponuditi malo više, ne bih nikome predlagao da uzima prostor manji od 250 kvadrata. A maksimalna kvadratura na koju bih išao je 700 kvadrata. Sve preko toga je teško napuniti. Jedna teorija kaže - koliko kvadrata, toliko je članova - maksimalni kapacitet. Dakle, jedan kvadrat ide u prosjeku na jednog člana, no to i nije baš tako. Ljudi moraju raditi svoje računice. Ali, valja znati da papir trpi sve, a praksa je nešto drugo - realan je Bešir.
Pritom naglašava da stvari nisu crno-bijele i ne postoji ‘copy paste’ model. Potrebno je, napominje, znati struku. Ipak, kao laik pitamo se, što je zapravo bitno za otvoriti dobru teretanu, neovisno o kojem se modelu radi?
- Prvo treba pronaći dobru lokaciju, gdje je velika fluktuacija ljudi. Ne treba se bojati konkurencije, ali treba ići tamo gdje je nema. Nećete otvoriti baš teretanu do neke druge. Druga stvar je najam. Treba ispregovarati dobru cijenu najma. Ako je ona veća od pet eura po kvadratu, nikako ne bih preporučio otvaranje teretane jer posao postaje rizičan. Jedino ako je neka lokacija u pitanju na kojoj je puno poslovnih ili stambenih zgrada, malo bolji kvart gdje je platežna moć bolja pa se mogu dignuti cijene. No, ako se mora plaćati više od pet eura po kvadratu, teško je biti rentabilan. Pojedu te troškovi. To je uslužna djelatnost u kojoj nije konstantan broj članova. Brojka varira puno. Također je bitno da prostor nije podrumski, da ima dnevnog svjetla i da je prozračan. Treće, treba dobro razmisliti o kupovini sprava za vježbanje. Nije nužno da je oprema nova, može se pronaći i kvalitetna polovna profesionalna oprema. Može se i na lizing uzimati oprema, ali računice mora biti. Ne treba ići grlom u jagode - savjetuje Bešir.
Sljedeći njegove savjete, pitamo se kakva je onda računica ako se odlučimo za fitness centar od, recimo, 400-tinjak kvadrata na nekoj dobroj lokaciji, kao što je njegova, s puno stambenih ili poslovnih zgrada. Koliko nam opreme treba za opremiti taj prostor, programa i članova da pokrijemo troškove? Koliko moramo ukupno uložiti i kad će nam se ta investicija vratiti? Možemo li od jedne teretane živjeti bolje od prosjeka? A to u hrvatskoj stvarnosti ne znači imati vlastiti helikopter, nego stan (ili ratu kredita za stan), auto, psa, otići na ljetovanje i eventualno zimovanje.
Grupni programi
- Od 400 kvadrata se svakako može živjeti, ali sve ovisi o tome koliko je uloženo. A za 400 kvadrata potrebno je ulaganje u prostor i opremu od barem 70 tisuća eura. To podrazumijeva kvalitetnu polovnu opremu, staru četiri do pet godina, ulaganje u sanitarne čvorove, ormariće, klupe, tuš kabine i sl. To je neki minimum, ispod toga nema šanse da prođeš. U najsjajnijim okolnostima povrat investicije je nekih pet godina. Govorimo o idealnim uvjetima – odgovara Bešir, koji na obje svoje lokacije danas ima teretane i prostrane dvorane namijenjene za održavanje grupnih programa.
Grupni programi su, uzgred, dobri za proširenje ponude jer neki ljudi žele isključivo to, a ne teretanu. Grupni program voli imati red, odnosno određeno vrijeme kad se održava. Recimo, joga, ponedjeljkom, u sedam sati. Drugi tip ljudi više voli slobodu pa dođe kad im odgovara; ujutro, popodne, nakon posla. Žene su, uglavnom, više orijentirane na grupne programe, a muškarci na teretanu.
Beširov je put bio postepen i tijekom godina stekao je dobro iskustvo. Išao je, kako sam opisuje, ‘ziheraški’, bez ulaženja u velike kredite i kupovine skupih, najnovijih mašina za vježbanje. Nakon završetka Kineziološkog fakulteta zaposlio se kao profesor u školi i paralelno radio kao kondicijski trener u jednom košarkaškom klubu. No, uvijek mu je bila želja imati vlastitu teretanu. Prvo je 2003. s prijateljem krenuo u poduzetnički pothvat i bila je to samo dvorana za vježbanje. Dvije godine kasnije otvorio je prvu teretanu i tu kreće razvijanje biznisa s teretanama. Iznajmio je prostor u jednoj zgradi od nekih 170 kvadrata, kupio polovne sprave te u njih i prostor uložio 20-ak tisuća eura.
- Imali smo 100-tinjak članova, radili smo prijatelj i ja, sedam dana u tjednu. To je bilo prije 10-ak godina, kada nije bilo toliko teretana u gradu – prisjeća se Bešir.
Kaže da im je bilo važno da budu rentabilni, stoga su, prema njihovoj računici, morali imati barem 100 članova, dok im je članarina iznosila 200 kuna. To im je donosilo 20 tisuća kuna od članarina mjesečno, a radili su i privatne treninge. Nekoliko godina kasnije, 2011., ukazala se bolja prilika u zagrebačkom kvartu Stenjevec, kada je pronašao prostor od 340 kvadrata po povoljnoj cijeni. Pritom je isto tako morao uložiti u prostor i u sprave, što ga je koštalo oko 55 tisuća eura. Uspio je, kako sam ističe, bez velikog zaduživanja.
- Kardio opremu sam kupio polovnu iz Njemačke, a ostatak direktno uvezao od proizvođača. To je dobra i jeftinija opcija jer se direktno pregovara s proizvođačem. Ako govorimo o nabavnim cijenama, one se kreću od 1000 do 2000 eura za nove mašine, a kardio sprave bile su polovne, po cijeni od 1500 do 3000 eura – priča Bešir, koji u Stenjevcu ima 20 sprava i 15 kardio mašina.
To su trake, bicikli, orbitreci, ergometri, a među brendovima opreme ističe se Precor, Life fitness, Gym80, Cybex, Matrix. Cijena opreme zapravo najviše ovisi o brendu i o tome gdje se nabavlja, no Bešir napominje da treba razdvojiti kardio opremu i sprave za vježbanje. Profesionalna kardio oprema se kreće po cijenama od tri tisuće eura do 10 tisuća eura. Tri tisuće eura su bicikli, pet, šest tisuća eura orbitreci, a trake dosežu i cijenu od šest pa sve do 10 tisuća eura, ovisno od kojeg se proizvođača uzima. Dakle, ne može se kupiti traka za trčanje od 5000 kuna, za koliko bi se moglo pronaći u nekom trgovačkom centru, nego je riječ o puno skupljoj, profesionalnoj opremi. I ona se ne može kupiti za manje od tri tisuće eura. Niti bicikl.
Važnost pozicije
Drugi fitness centar u naselju Rudeš otvoren je 2016. U Rudešu je krenuo s prijateljem jer, kako priznaje, nije mogao sam financijski krenuti u taj projekt. Tamo su ulaganja iznosila oko 100 tisuća eura u prostor i sprave. I to 20 kardio sprava i 30 mašina.
- Uočio sam da nema teretane u blizini. Pozicija je jako bitan faktor. Da i pronađeš prostor za jedan euro, ali ako se taj prostor nalazi u nekom dijelu grada koji nema stambenih zgrada, puno je teže privući ljude – upozorava Bešir koji na lokaciji u Stenjevcu ima, ovisno o mjesecima, od 70 do 200-tinjak članova, a u Rudešu mrvicu više.
Stenjevec je, kaže, bolja lokacija, jer je u Rudešu više kvadrata pa su i obveze veće, a nije duplo bolje. Što se troškova tiče, u teretani u Stenjevcu zaposleno je troje ljudi plus dva studenta na studentski ugovor, a u Rudešu u teretani je, također, troje zaposlenih plus četvero studenata. Osim plaća, mjesečni troškovi uključuju i najam i režije. Oni ovise o puno faktora. I sprave se moraju održavati, što je dodatan trošak ako uključuje servis. Netko tko ima više znanja može sam servisirati dijelove opreme, ili zamoliti prijatelja koji zna, pa smanjiti troškove održavanja barem 30, 40 posto. No, manja teretana, manji prostor, najam i ostali troškovi.
Dakle, mogli bismo živjeti od jedne manje teretane smještene u prostoru od 400 kvadrata, za što nam treba 70-ak tisuća eura, kupiti polovnu opremu, napraviti grupne programe s kvalitetnim voditeljima i staviti mjesečne članarine od, recimo, 190 do 270 kuna (povoljnije ponuditi godišnje i polugodišnje članarine), kao što ima Bešir. Pritom moramo napomenuti da je prije možda odlazak u teretane bio lukzus, sada je potreba, ali još uvijek nije ušlo u neki mjesečni, režijski trošak. I veliki problem u fitness branši je to što Hrvati, za razliku od zapadnjaka, preferiraju mjesečne članarine iako su polugodišnje i godišnje puno povoljnije. Zato moramo jako dobro paziti kako raspolažemo novcem. Zimi su puno veći prihodi, a ljeti puno manji. Većinom ljudi dolaze do ideje otvaranja teretane kad krenu vježbati u siječnju, veljači... Ne dođu do te ideje u srpnju kad su fitness centri prazni, klima radi, struja se troši.
Sezonski problemi
Već u lipnju počinje padati promet više od 50 posto. Vrijeme je ljepše, ljudi trče vani i ne odlaze toliko u teretane. U lipnju, srpnju i kolovozu treba balansirati i ako smo na nuli, onda je dobro. Možemo smatrati da je bilo uspješno jer nije bilo dugova. Reklamirati se možemo, kao i 2LIFE fitness centri, putem Facebooka i letaka. To ne traži puno izdataka. Želimo reklamu na autobusnim stanicama, na lokalnoj razini svakog kvarta koji teretanu okružuje. Oglašavanje na mikro razini je važno jer teško da ćemo ‘navući’ nekoga iz drugog kraja grada. Iako Bešir napominje da većinom fitness centre otvaraju ljudi koji su već u struci, ne bi ni druge obeshrabrivao:
- Neka probaju. Ima jedna poslovica koja kaže ‘nisi živio ako nisi probao’. Ako si kvalitetan, radit ćeš – poručuje.
Završni račun
Evo što sve morate učiniti da biste u roku od pet godina vratili ono što ste uložili u pokretanje posla:
Fitness centar na 400 kvadrata bit će rentabilan ako je...*
- na dobroj lokaciji, okruženoj stambenim i poslovnim zgradama
- cijena najma manja od pet eura po četvornom metru
- ulaganje u profesionalnu opremu i prostor (sanitarni čvor, tuš kabine, klupe, ormari...) - oko 70.000 eura
- u 400 kvadrata 30-ak sprava za vježbanje i kardio opreme - polovne mašine (stare do pet godina) ili nove (kupnja direktno od proizvođača jer je povoljnije)
- mjesečna članarina od 190 do 270 kuna – od 100 do 250 članova (ovisno o mjesecima)
- troje stalno zaposlenih (plus dva studenta)
*investicija se vraća kroz pet godina