Stan u Papandopulovoj ulici koji je zbog nemara izgorio do temelja te ugrozio ostale stanare samo je jedna od sličnih bombi koje svakog dana prijete erupcijom.
Slikovito se tako izrazila sugovornica Slobodne Dalmacije (podaci poznati redakciji), dugogodišnja zastupnica male obiteljske tvrtke za čišćenje, koja se tijekom petnaestak godina na terenu nagledala sličnih prizora poput onoga koji je prethodio požaru na splitskom Trsteniku: stambenog prostora punog smeća i zapuštenog do neprepoznatljivosti.
Dakle, riječ je o osobi kojoj je čišćenje “kruh svagdašnji”, i to nakon što je zaključila dugogodišnju karijeru diplomirane zdravstvene radnice, tijekom koje je također vidjela i proživjela štošta.
Zahvaljujući toj okolnosti, slikovito, njezin želudac može podnijeti ono što većinu ljudi odmah nagna na povraćanje, nerijetko čak i socijalne radnike s kojima svakodnevno, veli, uspješno surađuje, budući da su stanari prostora koji trebaju ovako drastičnu intervenciju (čišćenje, dezinfekciju i deratizaciju) najčešće pod tretmanom Centra za socijalnu skrb, jer mahom je riječ o osobama s lakšim ili težim duševnim smetnjama.
Ilustracija, stan u Splitu
Sugovornica je inzistirala na anonimnosti tijekom ove ispovijesti, budući da joj – napominje – reklama ne treba, ali želi upozoriti.
Ionako je puna posla, na žalost, u mnogim slučajevima i po pitanju ovakvih, nazovimo ih, najtežih zahvata koji se rade pod opremom poput kirurških maski, visokih, jakih gumenih čizama, skafandera i gumenih rukavica, te često iziskuju cijepljenje protiv zaraznih bolesti.
Stan u splitskoj Papandopulovoj ulici koji je izgorio
- Vjerujte mi da svaki kvart u Splitu ima i do desetak ovako problematičnih stanara; na ovaj stan sam, konkretno, bila upozorena (točnije rečeno, pozvana na procjenu u vezi sa sanacijom) prije nekoliko mjeseci. Da, ovoga proljeća dvoje najbližih stanara me pozvalo zbog nesnosna smrada, ali procedura uoči početka radova, koji mogu trajati najviše do tri dana jer smo učinkoviti, nije jednostavna; prije plana sanacije, naime, treba kontaktirati Centar za socijalnu skrb (jer privola vlasnika stana najčešće izostaje), potom upraviteljsku kuću (kojoj se plaća pričuva) i obvezno predstavnika stanara. Ako dođemo do konsenzusa, kreće čišćenje. Najprije deratizacija/dezinfekcija u suradnji s tvrtkom “Cian” ili “Ciklon”, potom kreće “kopanje” sloja po sloja smeća. Ne možete vjerovati čega se tu sve nađe: od boca do starih novina, automobilskih guma, na stotine (mahom neispravnih) upaljača, stare odjeće, nagorenih madraca...
Špaher (štednjak, nap.a.) se uglavnom koristi kao odlagalište, i tu čuči velika opasnost. Ljudi koji tako žive ne kuhaju dnevne obroke, ali znaju upaliti špaher. Ostaci brze hrane poseban su horor, ali i meka za gamad svake vrste; od žohara veličine dječje šake do štakora, živih i uginulih glodavaca bude na desetke. U svom sam poslanju, nećete vjerovati, viđala u prostorijama čak i golubove, pa i skelete golubova uginulih u tim jazbinama otprije pet-šest godina – kaže sugovornica Slobodne Dalmacije, koja je navikla na svakovrsne “horore”.
Stan u splitskoj Papandopulovoj ulici koji je izgorio
Kod predmetnog, to jest nedavno izgorjelog stana na Trsteniku svojedobno je bila ojađena činjenicom da joj se nakon konzultacija s dvoje stanara (ne predstavnika, nego susjeda) nitko poslije nije javio.
‘Nikad nije provjetren’
- Osjećala sam da će nastati zlo u tom stanu, koji nikad nije bio provjetren, a vonj koji ga je obavijao ne da se opisati; to je bila kombinacija vlage, truleži, pokvarenih jaja i mokraće. Često nalazimo ostatke uriniranja pa i izmet u stanovima, a što se dublje kopa, smrad postaje intenzivniji. To vam je čista arheologija grozote; najdublji slojevi doživjeli su najveće raspadanje, pogotovo organski otpaci poput hrane. Zato je neophodno završni dio odraditi strojno kako bi dezinfekcija bila što temeljitija uz dubinsko čišćenje, pogotovo tapisona – napominje iskusna djelatnica na poslovima čišćenja.
Stan u splitskoj Papandopulovoj ulici koji je izgorio
Ono na što u stanovima u pravilu nailazi nisu predmeti za koje su stanari vezani kao neke relikvije osobne prošlosti, nego je mahom riječ o ljudima koji zbog psihičkih problema kao hrčci donose stvari s ulice i čuvaju ih u uvjerenju “da će im trebati”.
S narkomanskim priborom se, veli, nije puno susretala jer osobe koje boluju od neke bolesti iz spektra psihoze (shizofrenije, manične depresije i slično) ne moraju biti ovisnici o drogama, ili ih uzimati intravenski. S dijagnozama je itekako dobro upoznata jer je godinama radila u zdravstvu.
Puno sličnih stanova
- Trenutno imamo u obradi – napominjem, ne još u procesu čišćenja, nego pregovora – nekoliko stanova, kritičnih kao ovaj što je izgorio. Čak tri su na Gripama; jedan od njih nalazi se u neposrednoj blizini apartmana za najam okićenih s tri zvjezdice, a potencijalni turisti vjerojatno nemaju pojma kakav horor će im praviti društvo tijekom boravka u “najlipšem gradu na svitu”... Moram vam reći da sam ulaskom u taj stan odmah vidjela kadu do vrha punu prljave vode, jer odvod je začepljen, a tik do nje šteker. Treba li još nešto dodati? - glasno se pita.
Stan u splitskoj Papandopulovoj ulici koji je izgorio
Osim s potencijalnom opasnosti za ljude i imovinu, svjesna je i kršenja propisa iz sfere Zakona o stanovanju jer nekakav higijenski minimum mora postojati. Isto tako, ona sama svjesno se izlaže opasnosti povremenog komuniciranja sa psihički nestabilnim stanarima, uglavnom samcima ili dvoje njih u stambenoj zajednici.
- Što ću, takav je to posao. Neki dan sam na Lokvama doživjela, i to, gle ironije, u neposrednoj blizini zdravstvene ustanove, da me, dok sam komunicirala sa starijom osobom u kućanstvu, napala mlađa. Velikim kuhinjskim nožem mi je prišla s leđa! Kad sam se okrenula, osoba me međutim (na sreću) prepoznala, jer je kod mene bila na tretmanu heptanonima još prije dvadeset godina. Potom je počela plakati, i ja skupa s njom. Najviše me ražalostilo što sam uvidjela da se odonda nije izliječila, nego povećala dozu...
Stan u splitskoj Papandopulovoj ulici koji je izgorio
Trebali ste vidjeti na što sliči taj stan: soba starije osobe u kućanstvu dupkom je, do plafona, puna nekakvih vunenih džempera, raspadnutih, koji zaudaraju. A soba osobe koja me napala nožem ima na plafonu toliko paučine da bi mogla poslužiti kao scenografija za neki kadar filma o Drakuli. Očigledno je u pitanju, kao i obično, neki opsesivno-kompulzivni poremećaj. Dakako, odbijanje suradnje i tu je bilo prisutno, nas koji čistimo doživljava se u pravilu kao uljeze i nametnike koji smetaju, ruše i odnose – sažima tek djelić svojih iskustava iz mučnog i mukotrpnog radnog životopisa žena koja se bavi onim što mnogi ne bi radili ni za kakav novac.
Stan u splitskoj Papandopulovoj ulici koji je izgorio