Ovo je, izgleda, dobra priča, zadovoljno konstatira Zvonko Kotarac dok gleda podatke o prodaji kapaciteta svoga novog hotela. Interes je nevjerojatan, blizu smo zatvaranja bukinga za špicu sezone, kaže splitski poduzetnik uvjeren kako je već sada evidentno da će ambiciozni cilj – 65 posto popunjenosti na godišnjoj razini – sigurno biti i ostvaren.
Hotel iznad žnjanskog platoa još je u grubim radovima. Kad se u svibnju otvori, a investitor u to nimalo ne sumnja, bit će - budući "Marjan" još nije dočekao obnovu - najveći hotel u Splitu. Sa šest stotina raspoloživih kreveta značajno će popraviti turističku sliku grada koji vapi za kvalitetnim hotelskim kapacitetima nasuprot obilju postelja u privatnom smještaju. Promijenit će i sliku Žnjana, piše Slobodna Dalmacija.
- Čini nam se da je to ispravan put urbanizacije ovog prostora - kaže Kotarac.
Luksuzno zdanje sastojat će se od dva dijela; Amfora Resort je glavni objekt na devet etaža s 207 smještajnih jedinica, veličine 30 do 70 četvornih metara, a Amfora Resident sadržavat će 30 apartmana visoke klase i veličine od 40 do 100 kvadrata. Objekti će biti povezani hodnikom Za razliku od najnovijih trendova gradnje objekata s potpuno zatvorenim fasadama čak tri četvrtine svih soba imat će balkon s pogledom na obalu, more i srednjodalmatinske otoke. Ukupna investicija je "teška" više od 26 milijuna eura. Glavni objekt i javne prostore projektirao je Emil Šverko, sobe je kreirala dizajnerica Patricia Sabljić, a restorane i Sky bar arhitekt Ante Vrban. Rezidencijalni dio potpisuje Neno Kezić.
Hotel će se zvati "Amfora" jer Zvonko Kotarac posjeduje obiteljsku kolekciju amfora, jednu od najkompletnijih na našim prostorima, koje su sjajno očuvane i stare između 1800 i 2500 godina. Trideset popisanih i konzervatorski zaštićenih amfora bit će trajno izloženo u hotelu. Kao nacionalno kulturno dobro bit će dostupne javnosti u lobiju hotela.
Hotel Amfora
"Amfora" će nakon otvaranja nuditi kongresnu dvoranu s 500 mjesta, wellness na 2000 kvadrata, četiri vrste sauna s otvorenom vizurom te tri bazena, od kojih će dva imati pogled na more, a jedan mogućnost zimskog zatvaranja staklenom stijenkom te dva restorana i tri bara uz spektakularni Sky bar, na prostoru od 800 četvornih metara za mogućih 500 gostiju, na vrhu objekta.
O gostima, a oni će po svemu biti vrlo šaroliko društvo, od poslovnih ljudi do cijelih obitelji, pretežno iz Velike Britanije i skandinavskih zemalja, brinut će se 80 stalnih i još 40 sezonskih radnika. Zanimljivo, natječaji za osoblje su još otvoreni. Investicija po sobi je na razini europskog prosjeka od oko sto tisuća eura. Puno pratećih sadržaja opterećuje cijenu, ali zato daje na kvaliteti. Prema današnjim parametrima poslovanja, investicija se planira vratiti već za deset godina, a možda i nešto brže.
Kotarac nije novi igrač u hotelskom biznisu. Vlasnik je prvog splitskog hotela s pet zvjezdica "Atrium", koji će idućeg siječnja dva mjeseca biti zatvoren zbog kompletne rekonstrukcije. Posao s budućim hotelom "Amfora" bit će potpuno drukčiji. "Atrium", kao gradski hotel, ima veliku fluktuaciju gostiju koji su se zadržavali dan ili dva, dok će "Amfora" imati polutjedne ili tjedne rezervacije. Od "Amfore" se očekuje još bolja popunjenost na godišnjoj razini.
Unutrašnjost hotela Amfora
Zvonko Kotarac svoju dosad najveću investiciju, kao privatni ulagač, realizira punih sedamnaest godina nakon kupnje zemljišta. U često promjenjivim splitskim urbanističkim planovima hotel (turistička zona) se na ovoj lokaciji nalazi već petnaestak godina, ali su u mandatu prethodne vlasti ponešto prilagođeni njegovi volumeni - umjesto dva podjednaka objekta, izdana je dozvola za jedan veliki i jedan manji. Kotarčev turistički portfelj, koji će se sigurno još širiti, bit će izdvojen u tvrtki "Plavi safir" koja je, znakovito, registrirana u Zagrebu.
- Gore se malo lakše radi, ipak je nešto bolje, ali ovdje je zato ljepše, reći će jedan od najjačih splitskih poduzetnika. O ulagačkoj klimi u Splitu, međutim, ne misli ništa dobro. Jetko će primijetiti da se stvari mijenjaju, ali nagore: - Nešto treba promijeniti, nužan je hitan zaokret, kaže poduzetnik koji na svojoj koži osjeća kako se Grad odnosi prema investitorima. Iako nikad nije potpuno mirovao, značajnom hotelskom investicijom Zvonko Kotarac se, nakon mirnijeg razdoblja, vraća na veliku ulagačku scenu.
Kotarac je koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih bio daleko najveći splitski i dalmatinski stanograditelj, neslužbeno tituliran kao "kralj građevine". Znao je u šali reći "nakon Dioklecijana, mi u Dal-kon ingu sagradili smo najviše stambenih i poslovnih kvadrata u Splitu. Jedan cijeli mali grad".
O diskretnom poduzetniku, koji ne voli javno istupanje i priče o vlastitim poslovnim, a pogotovo privatnim podvizima, zna se relativno malo. Najveći "građevinar nakon Dioklecijana", kao ni sam car, uopće nije građevinske struke. Po obrazovanju je diplomirani inženjer strojarstva. I njegov poslovni put je atipičan i odskače od standardnog klišeja hrvatskog biznismena koji se uglavnom uspinjao s dna socijalne ljestvice.
Početkom osamdesetih godina bio je asistent na Strojarskom fakultetu u Zagrebu. No, zaposlio se i dugo radio u, davno pokojnom, splitskom "Dalstroju". Kad je poduzeće propalo, počeo se baviti menadžmentom: organizirao je proizvodnju za brodogradilišta, a legenda kaže da je preko jedne beogradske tvrtke s rođakom uvozio i robu iz Hong Konga za duty free shopove.
Ozbiljan posao imao je s konstruiranjem kompjutorski upravljanih alatnih strojeva za američku tvrtku "Tree Machine Tool". Ali počeo je rat i taj posao je propao. Potom je predavao mehaniku na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu i bio demonstrator i asistent pet godina. U stanogradnju i graditeljstvo ušao je krajem 1993. godine, u zreloj životnoj fazi, gotovo slučajno. Imao je novac i razmišljao gdje bi ga mogao uložiti. Krenuo je u posao s Marinom Wallner, diplomiranom pravnicom, koja je svoju karijeru započela kao odvjetnica, baveći se prometom nekretninama i pripremama lokacija za gradnju u stambenim zadrugama.
Hotel Amfora
Vezao ih je interes za projektiranje. "Dal-Kon ing" nastao je kao projektni biro koji nudi svoje znanje, a brzo je prerastao u inženjering, tvrtku koja projektira, gradi i prodaje stanove: - Bavimo se čistim inženjeringom, a to znači sljedeće: kupujem zemljište i ishođujem građevinske dozvole, s tim da kao izvođači angažiramo vanjske tvrtke da nam naprave objekte. Mi samo koordiniramo i prodajemo proizvod. Gradimo i u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, objašnjavao je Kotarac.
"Dal-kon ing" je s početnih 500.000 kuna godišnjeg prihoda u 1994. dosegnuo rekordnih 230 milijuna kuna za dvanaest godina, a podigao je više od 250.000 kvadrata stambeno-poslovnih prostora. Sagradio je cijela nova splitska naselja, Pazdigrad, Radoševac, Trstenik, Brodaricu... Najdraža "Dal-kon ingova" investicija bilo je novo stambeno naselje Pazdigrad, u kojemu je, zajedno s cjelokupnom pratećom infrastrukturom, sagrađeno 500 stanova. Investicija i odluka o planskoj gradnji naselja urbanizirala je taj dio grada i spasila ga od "divlje gradnje", koja je već bila krenula.
Najvrjednija je bila stambeno-poslovni kompleks Brodarica, oko koje se dizala velika prašina, a koja je 2007. proglašena za najbolju stambenu izgradnju u Hrvatskoj. Godinu ranije, prestižnu Cemexovu nagradu, na temelju ocjena profesionalaca, kao jedna od tri najbolje stambene građevine u Hrvatskoj, osvojili su "žnjanski blizanci".
Hotel Amfora
"Dal-kon ing" je brzo izrastao u jednu od tri najuspješnije tvrtke u Dalmaciji, dugo bio među 500 najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj, a u građenju je stigao na vrh. Nakon razlaza s partnericom Marinom Wallner, koja je krenula svojim putem, na tronu dalmatinske stanogradnje neupitan je bio Zvonko Kotarac.
Višak kapitala nastao u graditeljstvu, a riječ je o ozbiljnom novcu, prenio je u svoju novu tvrtku "Safir". Iskoristio je "svoje znanje, dobar odnos s bankama i poznavanje tržišta nekretnina u Splitu" pa je na natječajima kupio četiri robne kuće, nekada u vlasništvu posrnulih splitskih trgovačkih poduzeća. Potpuno ih je preuredio i opremio, te su Prima Grad, Maja, Prima 3 i robna kuća na Morpurgovoj poljani postale prepoznatljiva vizura grada.
U njih se ulagao višak sredstava iz "Dal-kon ing inženjeringa", a onda su ti objekti, iznajmljivanjem poslovnih prostora, počeli stvarati novu vrijednost s godišnjim prometom većim od 200 milijuna kuna. Kotarcu se, to nije krio, nije sviđalo što su strane banke ili inozemne tvrtke kupovale dobre nekretnine za jeftin novac i poslije ih preprodavale jer je smatrao da "višak vrijednosti ne bi trebao kontrolirati nitko izvan Hrvatske".
Kotarac je sjajno uvezao svoje biznise – u stanogradnji je investitor, izvođač radova i nadzor, nekretnine iznajmljuje, a u hotelima ima vlasničku i upravljačku poziciju. Nije, međutim, rob posla. Jednog davnog dana pomislio je da nakon napornog i uspješnog rada zaslužuje i kvalitetan odmor. Slobodno vrijeme najradije provodi na moru. Za razliku od onih koje oduševljavaju skupe jahte sa snažnim motorima, Zvonko Kotarac oduševio se vjetrom, morem i jedrilicama. Mnogima nije jasno zašto ih Kotarac pita čemu žurba kad idu brodom na Hvar. I sam voli brzinu, ali ne na moru. Tu traži mir i opuštanje.
Kupio je, kažu stručnjaci, najljepšu i najelegantniju jedrilicu na Jadranu, Shipman 50 Carbon Yacht, vrijednu 730.000 eura, namijenjenu onima koji su spremni ploviti bez posade, onima koji sami žele upravljati i osjetiti čari mora. Sam je tjedan dana plovio Jadranom, sudjelovao na zahtjevnoj regati Malta - Sardinija, a jedino nije ostvario želju da preplovi Atlantik.
Kotarac se bavi ronjenjem i igra tenis, gdje priznaje partneru Žarku Deškoviću da je bolji. Važi i za ozbiljnog skijaša, kažu dostojnog i zahtjevnih staza. U rodnom Aržanu kod Imotskog sagradio je velebnu kuću, ponosan je vlasnik konja. U poslu nije isključivo solo igrač. Ulazio je često u partnerske odnose, zajedničke projekte, ali na kraju, kaže, opet nekako ostaneš sam sa svojom investicijom. S politikom nije baš na ti.
- Politika me ne zanima i nikad se njom nisam želio baviti, kaže Kotarac, koji se nije htio aktivirati niti na Listi Velog mista iako su tu bili njegovi prijatelji i poslovni partneri. S politikom je, iako se tako možda ne čini nekim sudionicima borbe za javne prostore u postkomunističkoj Hrvatskoj, više bio u sukobu nego u ljubavi. Kao predsjednik dalmatinske podružnice Hrvatske udruge poslodavaca (danas više nije ni u članstvu) i vlasnik "Dal-kon inga", javno je protestirao protiv uvjeta natječaja za uređenje splitske Rive, prozivajući tadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Puljića da "pogoduje točno određenoj privatnoj i privatiziranoj tvrtki", aludirajući na "Konstruktor-inženjering".
Ratovao je s gradskom vlašću i oko Brodarice i pobijedio u razvučenom sudskom sporu vrijednom 49 milijuna kuna. Punih trinaest godina, od kupovine zemljišta do useljenja, realiziralo se njegovo luksuzno stambeno-poslovno zdanje, nesuđeni hotel, "Dražanac". Stambeno-poslovna građevina Contarini, na izuzetno atraktivnoj lokaciji u neposrednoj blizini Dioklecijanove palače, posebna je priča.
Nakon osam godina, kao suinvestitor, započeo je gradnju koja je ubrzo je zaustavljena nakon što je Visoki upravni sud srušio Provedbeno urbanistički plan na kojem se temeljio čitav projekt. Dva milijuna eura je uloženo, a sudbina ovog projekta je potpuno neizvjesna. Izvjesnije je da neće biti ništa od 500 milijuna eura vrijednog megaprojekta na Žnjanu koji je Kotarac inicirao zajedno s Juroslavom Buljubašićem kroz tvrtku Marina Žnjan. Marina za megajahte bila je predviđena točno ispred novog hotela "Amfora".
Projekti zapinju i na Hvaru gdje je planirao graditi kompleks od četrdeset luksuznih vila u Opuzenoj glavici i Pokonjem dolu. U gradu Hvaru, na prestižnoj lokaciji u Križnoj luci, već petnaest godina njegov projekt stambenog naselja je na čekanju. - Stojimo na urbanizmu, kaže s kiselim osmijehom Zvonko Kotarac.
No, ideja i projekata ne manjka. U ovom trenutku uz dovršetak reprezentativnog hotela "Amfora", u Splitu čeka uporabnu dozvolu za tri objekta s ukupno sedamdeset stanova, za još dva objekta je u procesu ishođenja građevinske dozvole, a četiri investicije su u pripremi.
Zvonko Kotarac, dakle, ne posustaje.