Bill Marriott, 87-godišnji patrijarh hotelskog carstva, prije sedam je godina imenovao Arnea Sorensona izvršnim direktorom Marriotta. To je bilo prvi put u 92-godišnjoj povijesti kompanije da je netko izvan obitelji stavljen na njeno čelo, što se, prema poslovnim rezultatima, čini kao više nego dobar korak.
Sorenson je, kako piše Forbes, 2015. učinio nešto veoma odvažno i rizično, a mnogi su u to vrijeme smatrali i ludo – potrošio je 13,6 milijardi dolara kako bi kupio svog rivala Starwood Hotels, koji je upravljao hotelskim lancima poput Le Meridiena, St. Regisa i W-a. Kupovinu je Sorenson predložio u vrijeme kada je tržišna vrijednost Marriotta bila samo 20 milijardi dolara i u vrijeme kada se tradicionalni hoteli za opstanak bore s Airbnbom i sličnim platformama.
- Sve funkcionira tako dobro, zašto bi nešto kupovao? I to za 13 milijardi dolara?! - bila je reakcija Billa Marriotta kada mu je Sorenson izložio svoju ideju. No, on ju nikako nije mogao izbaciti iz glave. Hotelska grupacija Starwood ima 11 brendova, među kojima su i Westin i Sheraton, čime je nakon provedbe Sorensonove ideje Marriott postao najveća hotelska kompanija na svijetu.
Hotel Le Meridien Lav u Splitu također je dio hotelskog lanca Marriott
Rast Airbnba i promjena načina na koji milenijalci putuju, pri čemu favoriziraju “instagramičnost” umjesto predvidljivosti i više manje istih hotelskih soba, ugrozili su hotelijere. No, Marriott je pod Sorensonovom palicom postao sve samo ne ugrožen. Kompanija se pod njegovim vodstvom udvostručila te broji s preko 1,3 milijuna soba. Lani su mu prihodi prešli prag od 20 milijardi dolara, što je rast od 62 posto u proteklih pet godina. Investitori su također nasmiješeni kad vide poslovne rezultate. Od 2012., kada je Arne Sorenson zasjeo na poziciju izvršnog direktora kompanije, do danas, Marriottove dionice skočile su 226 posto čime je zgazio konkurenciju poput Hiltona i Hyatta.
Zgrada hotela Westin
Takva izvedba na tržištu, odlična reputacija po pitanju stvaranja radnih mjesta (Marriott zapošljava 730.000 ljudi diljem svijeta) u kombinaciji s radom na zaštiti okoliša, Marriottu su omogućili povratak na Forbesovu listu 100 najboljih američkih korporativnih građana.
Akvizicija Starwooda zapravo se pokazala kao prekretnica kojom je Marriott konačno pobijedio grupaciju Hilton. Više od polovice Marriottovih 7.100 hotela postali su dio franšize što znači da njihovi vlasnici grupaciji plaćaju četiri do šest posto udjela od prihoda od svake sobe i dodatnih dva do tri posto udjela prihoda od prodaje hrane i pića, samo kako bi koristili Marriottovo ime, korisničku podršku i program vjernosti. Ostali hoteli, odnosno oni koji nisu franšizirani, plaćaju dodatke samo za privilegiju da Marriott njima upravlja. Ako ostvare rezultate koji su bolji od očekivanih, Marriott dobiva udjel i od toga. Za hotele u Aziji i Latinskoj Americi, primjerice, ti su iznosi između sedam i devet posto zarade.
Usto, oko 20 posto hotelskih soba koje se trenutno grade diljem svijeta pripadaju Marriottu.
- Želim da postanemo najveći što možemo biti – kaže Arne Sorenson koji je u hotelijerstvo ušao nakon što ga je John Willard “Bill” Marriott Jr., sin osnivača hotelskog lanca, povukao iz odvjetničkog ureda u kojem je djelovao kao Marriottov odvjetnik u jednoj tužbi. Počeo je u odjelu za akvizicije i spajanja, no nakon samo dvije godine, promaknut je na poziciju šefa financija u hotelskoj kompaniji. Šest godina kasnije, imenovan je predsjednikom i šefom operacija.
Ipak, Sorenson nije bio samo sposoban direktor, već je s obitelji Marriott dijelio mormonske vrijednosti. Sorenson je, naime, rođen u Tokiju, a roditelji su mu bili luteranski misionari te je vjera bila u središtu njegovog odgoja. Upravo navedeno pokazalo se ključnim kada je Bill Marriott odlučio odustati od svoje prvotne namjere da ga naslijedi neki od njegove četvero djece.