Budućnosti rada ne prijete roboti, nego model 'posla na zahtjev' po mjeri korporacija

U idućem desetljeću svaki peti zaposleni ostat će bez posla zbog automatizacije i umjetne inteligencije, ali razvoj tehnologije istodobno bi trebao stvoriti i potpuno nova radna mjesta. Ti novi poslovi, sugerira McKinseyjevo istraživanje o budućnosti tržišta rada, vjerojatno neće biti dobro plaćeni, posebno kad je riječ o ženama. Najveći broj novootvorenih poslova posljednjih godina zapravo je slabo plaćen iako značajno rastu i oni koji nose visoka primanja.

Povijesni podaci iz SAD-a sugeriraju da bi do 2030. godine oko 9 posto populacije moglo biti zaposleno u sasvim novim zanimanjima.

U tom procesu, stoji u istraživanju, 40 do 160 milijuna žena prelazit će iz jednog zanimanja u drugo, pri čemu će se, uz postojeće, suočiti i s novim izazovima.

- Ako uspiju u toj tranziciji, žene će obavljati produktivnije i bolje plaćene poslove. U suprotnom, bit će suočene s daljnjim povećanjem razlike u plaćama u odnosu na muškarce - stoji u najnovijoj McKinseyjevoj studiji “Budućnost žena na poslu: Tranzicija u vrijeme automatizacije”. Koji su to novi izazovi kojima će žene biti izložene?

Žene pod pritiskom

Premda će s gubitkom posla biti podjednako suočeni muškarci i žene, proces će zahvatiti različita područja. Kad je riječ o novim poslovima čija će ponuda rasti, a žene su u njima slabo zastupljene, posebno se izdvajaju područja profesionalnih, znanstvenih i tehnoloških usluga. Da bi se prilagodile novom svijetu, morat će poraditi na svojim tehničkim vještinama, mobilnosti i tehnološkoj prilagodljivosti. Vrijeme koje se koristi za fizičke i manualne poslove, kao i osnovne kognitivne vještine, značajno će se smanjiti jer će te aktivnosti biti automatizirane. S druge strane, povećanje novih, fleksibilnijih načina rada na daljinu ženama će ujedno koristiti zbog usklađivanja radnih i obiteljskih obaveza.

Što je razlog snažnog rasta slabo plaćenih poslova? U nedavno objavljenoj knjizi “Ghost Work” (Radnici iz sjene) autori Mary Gray i Siddharth Suri predviđaju da će 60 posto globalne radne snage do 2055. godine činiti “poslovi na zahtjev”. U tu kategoriju, među ostalim, uključuju one koji rade u agencijama za privremeno zapošljavanje, zaposlene na određeno vrijeme, rad putem weba ili aplikacija.

Veza s elitom

Uglavnom je riječ o mlađim ljudima koji su tek diplomirali, onima koji nemaju pristup tržištu rada, profesionalcima koji još ne mogu u mirovinu, kao i radnicima koji nemaju mnogo kontakata s poslodavcima i kolegama te često rade za manje od minimalne plaće. To su svi oni ljudi koji nemaju pristup krugovima koji bi im osigurali posao na puno radno vrijeme ili oni koji nisu povezani s elitom.

Iako se na automatizaciju i umjetnu inteligenciju najčešće gleda kao na prijetnju radnim mjestima, autori Gray i Suri smatraju da veći problem zapravo leži u korporacijama poput Amazona, Googlea i Microsofta, koje se oslanjaju na uglavnom nevidljivu radnu snagu.

Svaki biznis koji se oslanja na umjetnu inteligenciju oslanja se na te “radnike u sjeni”, one koji stvaraju njihov osnovni proizvod. U toj rastućoj nevidljivoj ekonomiji poslovi se kreću od dekodiranja narudžbi za pizzu do stvaranja sadržaja, lektoriranja, prevođenja i istraživanja, do dizajniranja strojeva. Mnogo je startupa koji se bave obradom informacija i analitikom, koji koriste platforme ili kolektivnu inteligenciju i pritom se oslanjaju na radnike koji nisu stalno zaposleni. Oni se, pak, svrstavaju u različite skupine, od osoba koje su stalno na raspolaganju i onih koji mogu uskočiti u svako vrijeme do radnika koji eksperimentiraju s projektima i teže su uhvatljivi.

Povratak u prošlost

Ti rastući “poslovi na zahtjev”, navode autori, podsjećaju na neko prošlo vrijeme, prije tvornica i ureda, kada su posrednici unajmljivali radnike da obave određene poslove. Prednost je za poslodavce u tome što takav rad nije skup jer nemaju izdatke kao što su doprinosi na plaće ili uredski prostori. Kao dobra strana novih formi zapošljavanja izdvaja se mogućnost rada kod kuće kad to odgovara onima koji ne žele formalnost ili se od njih očekuje da samo upotpune kućni budžet. Međutim, kako bi se u taj novi način rada i življenja uvelo više pravila, koja bi ujedno donijela i više zadovoljstva, autori Gray i Suri uz ostalo zagovaraju platforme na kojima se radnici identificiraju samo sa slovima ili brojkama kako bi se izbjegla diskriminacija na dobnoj ili rodnoj osnovi, ali i online forume putem kojih bi dijelili informacije o pouzdanim poslodavcima.

Također, smatraju da bi se radnici trebali udružiti u nešto poput srednjovjekovnih cehova, koji bi ljudima omogućili i stjecanje vještina, a mogli bi biti i “skladište” u kojem bi se pohranjivale radne bilješke o svakom radniku. Odgovorni poslodavci, pak, mogli bi se obvezati da će koristiti samo radnike iz ceha i da će poštovati minimalne standarde po pitanjima kao što je promptno plaćanje. I oni bi imali koristi od pouzdanijih i vještijih radnika. U svakom slučaju, od ujedinjenih radnika svijeta, vjeruju, svi bi imali koristi.