Intervju: Tomislav Čutura

Kako se stvarala hrvatska IT oluja

Prodaja Nanobita bila je ekspresna, u mjesec dana imali smo ugovor, kaže associate partner EY-a i voditelj Odjela strateških i transakcijskih usluga po prvi put otkriva pozadinu dealova koji su uzburkali ne samo poslovnu scenu već u drugi plan u javnosti nakratko gurnuli čak i politiku
Tomislav Čutura
 Tomislav Krišto / CROPIX

Sportski talent je otišao sestri pa je meni ostalo da studiram i novac zaradim baveći se investicijama i akvizicijama, duhovito je o dva najveća uspjeha u karijeri, savjetovanju na akviziciji Nanobita i investiciji u Infobip, započeo Tomislav Čutura.

Sin košarkaša Zorana Čuture i odbojkašice Gordane Čuture ističe da u trofejnoj obitelji još od najranije mladosti nije znao kako izgleda normalan radni dan. Posljednjih godinu dana, nakon više od desetljeća i pol karijere te savjetovanja na stotinama različitih biznis ‘dealova’ , to je u punom intenzitetu proživio ponovo.

Tomislav Čutura, associate partner EY-a i voditelj njegova Odjela strateških i transakcijskih usluga u Hrvatskoj vodio je tim koji je savjetovao na oba posla, a za Jutarnji list po prvi put otkriva pozadinu dealova koji su uzburkali ne samo poslovnu scenu već u drugi plan u javnosti nakratko gurnuli čak i politiku.

Hoće li poslovi poput Infobipa i Nanobita sad postati 'novo normalno'?

- Za 2020. godinu možemo svašta reći zbog korone, proljetnog lockdowna te relativno loše turističke sezone. Međutim, iz perspektive akvizicija, spajanja i investicija, 2020. godina je zasad natprosječno aktivna. U Hrvatskoj je prosječno stotinjak transakcija godišnje. No, nisu svi ti poslovi veliki poput Infobipa i Nanobita. Najčešće je riječ o transakcijama od par stotina tisuća eura do par desetaka milijuna eura. Za većinu tih poslova javnost ne sazna. U Hrvatskoj u vrijednosti preko 100 milijuna eura bude jedan do maksimalno dva posla godišnje.

Znači li da ne očekujete odjednom val tako velikih 'dealova'?

- Uvijek je moguće neko iznenađenje, ali mislim da ne. Treba stvari staviti u perspektivu. Stillfront grupa je jedan od većih igrača u industriji mobilnih igara, vrlo akvizitivna. Kupnja Nanobita donijela im je prisutnost u segmentu u kojem nisu jaki – igre za žene, te je ove godine to jedna od većih takvih akvizicija, ne u Hrvatskoj, već i globalno. Dakle, nisu to poslovi koji su standard na našem tržištu. Odskaču ne samo kod nas već i globalno. I misliti da će sad odjednom kod nas to postati uobičajeno je preoptimistično. Slično je s investicijom One Equity Partnersa u Infobip, to su definitivno globalne vijesti.

A što je s Rimcem, posebno ako preuzme Bugatti?

- Priča o Rimac Automobilima je izvanserijska za hrvatske pojmove – od inicijalnog investitora iz Kolumbije do trenutne ulagačke strukture koja uključuje neke od najvećih imena automobilske industrije. Spekulacije oko Bugattija ne mogu komentirati. No, tvrtka Rimac Automobili ima opipljivu vrijednost i veliku perspektivu rasta. Dovoljno je primijetiti da Rimac upravo u Hrvatsku dovodi kapital, i to u poslovanje gdje radnike plaća tri puta više od prosjeka regije. To ne možete ako niste globalno relevantni. Zato, svaka mu čast!

Spomenuli ste ipak da je ovo natprosječna godina po pitanju ovakvih poslova, ali ujedno u Hrvatskoj se najviše priča o krizi. Znači li da se mnogo toga rasprodaje kao u prošloj krizi?

- Financijska kriza, koja je nas udarila nakon 2008., odnosno najjače tamo negdje 2010., bila je uzrokovana ekonomskim poremećajem. Znači, sam sustav je bio bolestan. Ova kriza u 2020. je potpuno drugačija. Imamo vanjski čimbenik koji ima direktan utjecaj na ekonomiju, ali to nije sistemski poremećaj ekonomskog sustava. Trenutačno je glavni pokretač transakcija činjenica da ima sve više vlasnika kompanija koji su pred mirovinom, a nasljednici im nisu zainteresirani za preuzimanje posla koji su stvorili. Oni čine većinu potencijalnih prodavača. Zato, iako ima prilike za akvizicije i spajanja u mnogo sektora od IT-a do poljoprivrede, ključ nije u sektoru već u strukturi vlasništva.

Postoji li šansa da zbog pandemije dođe do vala 'dealova' u turizmu?

- Turizam je pogođen pandemijom, ali Vlada je tu pravovremeno reagirala i pružila im veliku pomoć u periodu lockdowna. Hotelijeri ove godine zbog toga nisu imali značajnih materijalnih troškova dok su bili zatvoreni. Kreditori pak razumiju da je to kratkoročan poremećaj na tržištu pa su fleksibilni u potencijalnom restrukturiranju obveza. Većina naših hotela generira pozitivan novčani tok u normalnoj godini. Tako da, kad i dođe do vala restrukturiranja obveza u turizmu, nisam siguran da će to biti na razini vlasničkog preslagivanja – više na razini usklade generiranih novčanih tokova s otplatnim planovima financijskih obveza. Postoje određene hotelske grupacije koje jesu na prodaju, ali u globalu, ta industrija je solventna.

Ne zvučite li previše optimistično?

- Ja sam po prirodi pesimist, ali u našem odjelu transakcijskog savjetovanja se nikad nije više radilo nego sada. Očekivali smo krizu uzrokovanu lockdown-om, ali ona zasad još nije stigla. Hoće li nas u zadnjem kvartalu ove godine ili prvom kvartalu sljedeće, dakle nakon što prođe sve vezano za turističku sezonu, dočekati hladan tuš, tek ćemo vidjeti.

Zašto?

- U prvom tromjesečju iduće godine podvući će se crta i svi će pogledati svoje novčane rezerve i tad će se postaviti pitanje likvidnosti. Međutim, to ne mora biti problem. Da, svi sad pričaju o krizi, ali likvidnost na tržištu je velika i traže se dobre investicije. Veći je problem trenutno što se ta sredstva nemaju gdje plasirati. Primjera radi, u Hrvatskoj se od ove godine pojavilo i oko četvrt milijarde eura novog kapitala u obliku lokalnih fondova rizičnog kapitala. I oni traže gdje investirati. K tome, tu su i veći igrači kao Mid Europa Partners, Enterprise Investors, Penta itd. Neće se sva ulaganja realizirati odmah, ali u ovoj krizi problem je samo virus, ne i likvidnost tržišta.

Zbog čega većina akvizicija, investicija i udruživanja prođe ispod radara?

- To je odluka vlasnika. Primjerice, belgijski Fagron je prije koju godinu kupio Kemig ili češka Sazka grupa je preuzela kladionice Supersport. O tome se nije mnogo pričalo. S druge strane, i sami vlasnici često ne žele javno objavljivati iznose transakcija čuvajući tako vlastitu privatnost.

Ne mislite li da smo kao društvo ipak napredovali od vremena kad su osnivači MP3 algoritma za Winamp, nakon prodaje, na neko se vrijeme preselili u inozemstvo? Pričalo se zbog sigurnosnih razloga. U međuvremenu smo imali exit Damira Sabola s Iskonom, a Ivan Klarić, osnivač Score Alarma koji se prije tri godine potiho prodao Superbetu, danas se trudi to što više istaknuti. I Sabol i Klarić su se pretvorili u poslovne anđele. Sličnim putem će, čini se, i Sumina i Vučinić.

Zagreb, 240920.
Ernst & Young, Radnicka 50.
Na fotografiji: Tomislav Cutura.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX
Tomislav Čutura

Da, tako se primjera radi gradila i Silicijska dolina. No, to je odluka vlasnika i u to ne bih ulazio. Inače, transakcije su rijetko kad baš tajne. Kako je većina kupaca koji dolaze u Hrvatsku međunarodne grupacije s transparentnom strukturom izvještavanja prema dioničarima, prije ili kasnije njihove se kupnje i investicije javno objave u financijskim izvješćima negdje vani. Ti se podaci mogu pronaći i kod nas na Sudskom registru. Dakle, mnogo je toga javno dostupno.

Kad smo već kod Nanobita, i prvog hrvatskog exita većeg od 100 milijuna dolara, taj iznos je bio veliko iznenađenje u gaming branši unas, ali i u financijskim krugovima. Kako se tvrtka sa 102 milijuna kuna imovine, 195 milijuna kuna prihoda i 21 milijun kuna operativno raspoloživog novca (EBITDA) uspjela prodati za gotovo milijardu kuna?

Prvo, ne bi trebalo biti iznenađenje s obzirom na to da je u Sloveniji koju godinu ranije sličan slučaj bio s gaming tvrtkom Outfit7. No, kad pogledate da je Nanobit u 2019. godini imao 20-tak milijuna kuna operativne dobiti i prihod oko 200 milijuna kuna onda to pitanje, posebno iz perspektive kako se inače rade akvizicije u Hrvatskoj, i nije neshvatljivo.

Kako to mislite?

- Stillfront grupa nije kupovala povijesni rezultat Nanobita. Kupovali su njihovu budućnost, tj. poslovni plan. Zato nije čudno da je osnovna transakcija iznosila 100 milijuna dolara, od čega 70 milijuna dolara u novcu, a ostatak u dionicama Stillfronta, a ovisno o poslovnim rezultatima Nanobita u 2021. i 2022. godini ukupna cijena akvizicije može narasti na maksimalno 148 milijuna dolara.

Dakle, to nije isto kao i prodaja Leda?

- Ne bih komentirao konkretno Ledo već općenito tradicionalne industrije kod nas, one koje su okrenute na domaće ili u nekoj mjeri regionalno tržište. Tu imate tvrtke koje imaju po tridesetak, a katkad i više godina staža te se razvijaju dugoročno i polako, sukladno tržištu na kojem su prisutne. Kod tih tvrtki se prodaje povijesni rezultat, mogućnost daljnjeg neorganskog rasta i mogućnost sinergija s potencijalnim investitorom. Uzme se u obzir koliko im novca mjesečno ostane nakon što pokriju tekuće troškove, znači, operativna dobit, zatim godišnji rast, mogućnost optimizacije poslovanja ili okrupnjavanja. I onda se operativna dobit multiplicira s uobičajenim multiplikatorima zavisno od industrije i dobije se više manje realna tržišna vrijednost neke kompanije..

Da, ali Nanobit se prodao na razini cijene jedne od deset najvećih banaka u Hrvatskoj, Hrvatske poštanske banke. Zašto?

- U tom je primjeru, kao i u slučaju Leda, HPB zapravo predstavnik tradicionalne industrije. Recimo, hoće li HPB sutra krenuti kreditirati 20 milijuna ljudi u Francuskoj? Vjerojatno ne. Hoće li Hrvatska s 3,8 milijuna narasti na 15 milijuna ljudi? Vjerojatno ne. Dakle, HPB posluje na tržištu s mnogo manje korisnika od Nanobita. Hrvatski proizvođač mobilnih igara s domaćim tržištem nema apsolutno nikakve veze. Njegovi su kupci na Google Playju i Apple Storeu po cijeloj planeti. Ima ih potencijalno 7 milijardi. Slično je s Infobipom, koji posluje globalno i sad se tek sprema ozbiljno ući na pojedinačno najveće i po maržama najsočnije tržište, ono u SAD-u. A Infobip je, primjerice, prisutan u Nigeriji, gdje živi 206 milijuna ljudi, ili Indiji, gdje je preko milijarda ljudi. Neusporedivo.

Koliko se sada puta množi operativna dobit za naše tradicionalne, a koliko za ove nove biznise da bi se dobila njihova cijena?

- U vrijeme kad nema krize taj "multiplikator" može ići i do deset puta ili više. Sad je zbog pandemije to bliže prosjeku od šest do sedam. No, riječ je o rasponu od oko četiri puta za tradicionalne do oko 15 puta za nove, globalno orijentirane tvrtke. Treba naglasiti da je to mnogo složenije od toga, da varira od tvrtke do tvrtke te da se može dogoditi da zbog krize ili drugih stvari multiplikatori budu bitno drukčiji.

Koliko drukčiji?

- Može jako ovisiti o stavu vlasnika i kupaca. U Nanobitu su, vođeni svojim savjetnicima, pregovarali sa Stillfront grupom te su u konačnici i prodavatelj i kupac navijali da se transakcija dogodi. Iako su postojale i izdašnije ponude za Nanobit, vlasnici su odlučili da je Stillfront najbolji izbor i relativno su se brzo oko svega dogovorili. Dubinsko snimanje je bilo ekspresno i na njemu smo radili mi iz Hrvatske i naši kolege iz Švedske. Proces je formalno krenuo u ožujku, a u kolovozu se unutar mjesec dana ispregovarao cijeli kupoprodajni ugovor. To je prilično brzo.

U slučaju Infobipa situacija je bila puno financijski krupnija i složenija. Prvom hrvatskom startupu jednorogu ovo je bila prva „testna“ runda prikupljanja kapitala. Infobip dugoročno želi IPO i za njih je cijeli proces bio organiziran tako da se sami kupci natječu koji će uopće dobiti priliku da bude prvi ulagač u njih. Oni su zapravo testirali tržište. Rezultat je odličan, jer objavljeno je da je One Equity Partners ušao u Infobip s 200 milijuna dolara, ali ne i točan postotak stečenog vlasništva. Jedino što je sigurno je da je Infobip po svojoj valuaciji postao prvi hrvatski jednorog s vrijednošću od preko milijarde dolara. Takav proces trajao je mnogo dulje. Više od godine dana, a sama ideja i priprema i puno duže od toga.

Još nije bilo prodaje neke hrvatske tvrtke s operacijama u 60-tak država. Kako ste to izveli?

- Krenulo je interno u Infobipu s angažmanom niza top financijaša i podizanjem financijske higijene u tvrtki. Posao s Infobipom je bio ogroman. Ne samo zbog broja zemalja, već i po broju ureda EY-a uključenih u samo dubinsko snimanje transakcije. Cijeli proces vodila je investicijska banka iz Londona, gdje se radio i roadshow. Mi, EY u Hrvatskoj, radili smo dubinsko snimanje i porezno savjetovanje. Bilo je tu i pravnih savjetnika itd. Uglavnom, s Infobipom smo proteklih godinu dana takoreći radili na dnevnoj razini. Za investitore smo unaprijed pripremili takozvani VDD izvještaj ili nezavisni izvještaj dubinskog snimanja Infobip Grupe od preko 200 stranica i još obradili stotinjak pojedinačnih upita. EY ured u Londonu je pak doveo savjetnike koji imaju po 20 godina iskustva u telekom/ICT sektoru koji su radili na vrlo sličnim projektima u istoj industriji. Bio je to vrlo intenzivan posao. Sretan sam zbog Infobipa, jer je One Equity Partners pokazao velik interes za ulaganje i čine se kao dobar spoj.

Hoće li država porezno profitirati od Infobipa i Nanobita?

- Hoće, iako je to šira rasprava. To su globalne tvrtke koje posluju iz Hrvatske i ostat će u Hrvatskoj. Ovdje, dakle, bit će mnogo pozitivnih efekata od njih. Mislim da je jako dobro i da se kroz ovaj posao porezno nagrađuje i osnivače. Dobro je što Hrvatska, barem u ovom djelu, ne penalizira rad i stvaranje ovakvih tvrtki koje su naša gospodarska budućnost.

Što Infobipu toliko podiže vrijednost?

- Osim mogućnosti da dalje skalira u svom SMS poslovanju, primjerice u porukama za dvostruku autentifikaciju, s obzirom na to da brzi internet, a time i cloud usluge tek dolaze u Indiju, Afriku itd., hrvatska tvrtka pozicionirala se i u financijskoj industriji. Vi takoreći ne možete raditi komunikacijske usluge s bankama diljem svijeta, ako ne pregovarate o tome s Infobipom kao posrednikom. Nadalje, Infobip razvija nove, složenije komunikacijske proizvode koji podržavaju i komunikaciju između strojeva, ima globalnu prisutnost, odnose s više od 700 telekom operatera i još nije jak na tržištu SAD-a, gdje se u njegovom biznisu bere vrhnje. Tamo se nalazi njegov najveći konkurent Twilio, a on ima daleko veću tržišnu kapitalizaciju. Znači, Infobip ima odlične temelje za rast i to objašnjava njegovu zvjezdanu valuaciju već u prvoj investiciji.

Gdje je Hrvatska po pitanju akvizicija, investicija i spajanja u odnosu na druge države u Jadranskoj regiji?

- Mi smo onoliko daleko ispred ostatka regije koliko je Slovenija ispred nas. Slovenija je tradicionalno poduzetničko nastrojeno društvo, s mnogobrojnim zdravim SME kompanijama u privatnom vlasništvu. U prednosti su i zbog toga što je mnogo ranije dobila startup jednoroga Outfit7, a imali su i Bitcoin maniju i mnogo crypto investicija. No, sad se razvoj investicijskog sektora osjeti i u Hrvatskoj – poduzetnici su puno financijski educiraniji nego prije desetak godina. Investicijske banke, savjetnici za transakcijsko savjetovanje i fondovi rizičnog kapitala više nisu bauk. U ostatku regije takvog razvoja situacije zasad nema. Naše članstvo u EU nas je stavilo na investicijsku mapu Europe, dok se skorašnji ulazak u eurozonu definitivno može protumačiti kao pozitivan s aspekta investitora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. rujan 2021 19:52