DIREKTNIJE I BRŽE

Od x-ice i studomata do virtualne mobilnosti: Kako je internet zauvijek promijenio visoko obrazovanje

Današnji studenti ispite prijavljuju digitalnim putem iz vlastitoga ili studentskog doma, ili iz tramvaja ili dok sjede na kavi s kolegama

Uspoređujući nekad i sad, vidi se veliki utjecaj na digitalnu transformaciju koji su donijeli mobilni uređaji, pa je često nemoguće odvojiti same benefite koje je donio internet od onih koje su donijeli pametni telefoni

 Lilian Cazabet/Hans Lucas/Hans Lucas via AFP

image

30 godina interneta u Hrvatskoj

Internet je više nego ijedan medij prije približio znanje svakom čovjeku. U Hrvatsku je internet došao prije 30 godina i njegov je utjecaj vrlo širok. Promijenio je čak i akademsku i znanstvenu zajednicu, a ne samo gospodarstvo i javni sektor.

Jutarnji list u suradnji s CARNET-om, Srcem i Središnjim državnim uredom za razvoj digitalnog društva radi specijal posvećen obljetnici aktiviranja interneta u Hrvatskoj.

Kroz specijal istaknut ćemo i proučiti neke od ključnih vještina za digitalnu transformaciju. U njenom je središtu čovjek, a za njegov napredak nužno je obrazovanje. Stoga ćemo se pozabaviti primjerima utjecaja interneta na obrazovanje, online obrazovanje, e-učenje, virtualno učenje, mogućnosti samostalnog obrazovanja i usavršavanja. Posebnu pažnju posvetit ćemo i sve važnijem pitanju, ICT sigurnosti.

Ako se pitate koliki je put prevaljen u tih 30 godina, odgovor je iznimno velik. Za primjer možemo uzeti godinu 1993. kada je u Hrvatskoj tek krenulo izdavanje ".HR" domena. Danas ih je više od 119 tisuća. Prije 30 godina pričali smo o newsgrupama, a danas govorimo o Redditu i Discordu. Nekad smo imali slobodan internet, a danas je sve više uvezan na blockchain. Na početku je najveći izazov bio kako koristiti Netscape, a danas kako spriječiti da se širi Dark web. Na internet smo se prije trideset godina spajali preko dial-upa, a danas sve više je prisutna optika. Internet je u tom smislu izmijenio dobar dio naših života.


Kao i u svim ostalim aspektima naših života, internet je donio velike promjene i u obrazovanje općenito, a pogotovo u visoko obrazovanje koje je imalo mogućnost jednostavnije implementirati promjene u svoje poslovanje. Fakulteti, visoka učilišta, poglavito oni koji su tehnički orijentirani, brzo su prihvaćali mogućnosti koje je donijela ova tehnološka revolucija. Primjeri ovih promjena su brojni, i čak se je teško prisjetiti kako su stvari funkcionirale prije 20 ili 30 godina, u vrijeme kad se sva administracija obavljala putem papira.

Nekad i sad

Scenarij u kojem student kupuje obrazac prijavnice na ispit, ručno ga popunjava i nosi sa sobom profesoru na ispit je jedan kojeg se niti dio sadašnjih profesora više ne sjeća, a kamoli studenti koji su rođeni s internetom. Naravno, prijavnice su imale svoju cijenu, ne samo administrativnu, nego i dodatnu - na onim visokim učilištima gdje se strogo primjenjivalo brojanje izlazaka na ispite, kao što je danas slučaj na svim učilištima. Stoga, ako je profesor bio dobre volje, a ipak niste zadovoljili, mogli ste dobiti tu istu prijavnicu natrag i koristiti ju za sljedeći izlazak na ispit. Iz te perspektive, reći će neki, nisu sve promjene u digitalizaciji dobre. Današnji studenti ispite prijavljuju digitalnim putem, najčešće putem Studomata, iz vlastitoga ili studentskog doma, ili iz tramvaja ili dok sjede na kavi s kolegama. Na isti način su im dostupni i rezultati ispita, generiranje potvrda o studiranju, prikaz rasporeda sati, te sama komunikacija s kolegama, nastavnicima i administratorima na visokim učilištima.

Iz perspektive visokih učilišta, studenti mogu obaviti i upise bez dolaska i čekanju u redovima na referadama. Posao djelatnika na studentskim referadama se također znatno promijenio. Od čuvanja i pristupa velikim arhivama s dosjeima studenata, izlaženja na kraj s velikim redovima pred studentskom službom, do danas, kada je izravni kontakt sa studentima osjetno smanjen i obavlja se uglavnom elektroničkom poštom, ili kroz razne informacijske sustave koji pomažu u administrativnom poslovanju visokih učilišta.

Nastavnici također svoje administrativne poslove obavljaju direktnije i brže putem istih informacijskih sustava ili elektroničke pošte. Ovdje čak uopće niti ne spominjemo online nastavu ili postavljanje obrazovnih materijala na razne sustave (što sve spada u koncept e-učenja, ali i puno više od toga), nego je riječ o svakodnevici u kojoj je moguće veliki dio i nastavničkog posla obaviti izvan same zgrade visokog učilišta.

Promjene su ipak postupne

Uspoređujući nekad i sad, vidi se veliki utjecaj na digitalnu transformaciju koji su donijeli mobilni uređaji, pa je često nemoguće odvojiti same benefite koje je donio internet od onih koje su donijeli pametni telefoni, jer internet uglavnom smatramo sastavnim dijelom tih tehnologija. No valja imati na umu da je tehnologija pametnih telefona ipak novija od interneta, i da su počeci utjecaja interneta na naše živote, pa tako i na visoko obrazovanje ipak počeli ranije, u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Valja tu svakako spomenuti mogućnost modemskog pristupa internetu koja je bila omogućena svim studentima i nastavnom osoblju, kako bi se, još u vrijeme siromašnih i statičkih web stranica omogućio pristup obrazovnim sadržajima i komunikacijskim kanalima, poput elektroničke pošte. U to vrijeme se pojavljuju i prvi Studomati, sustavi s kapacitivnim ekranima instalirani na početku samo na visokim učilištima, a kasnije dostupni i s računala.

Već tada je uveden i centralizirani sustav studentske prehrane, jedan od najdugovječnijih sustava vezanih za visoko obrazovanje, koji je pratio uvođenje popularnih x-ica, studentskih iskaznica.

S vremenom, broj sustava za razne namjene u visokom obrazovanju postaje sve veći, kao i njihova dostupnost, ali i raznolikost. Sustavi koji nisu održavani su prestajali biti korišteni i na kraju ugašeni, a neki drugi su se pojavljivali. Značajne su investicije provedene od strane sadašnjeg Ministarstva znanosti i obrazovanja, a prije MZT-a, MZOŠ-a, MZOS-a, u cilju digitalizacije visokog obrazovanja.

Danas pak svjedočimo sve jačim integracijama, ne samo unutar nacionalnih informacijskih platformi, nego i europskih ili globalnih, u cilju razmjene informacija među državama, osiguranja mobilnosti studenata i nastavnika, osiguranja suradnji u pripremi nastave ili istraživanjima, podizanju prepoznatljivosti naših sveučilišta, visokih učilišta, znanstvenika i td. Jedan od pojmova koji već žive u praksi je i „virtualna mobilnost“, koncept koji studentu omogućava pohađanje predmeta na drugom, europskom sveučilištu, online, uz normalno sudjelovanje u ostatku nastave u svome gradu.

Neizostavni utjecaj pandemije na digitalizaciju

Kad je pak riječ o digitalnoj transformaciji koju je značajno ubrzala sama pandemija bolesti covid-19, jasno je da visoko obrazovanje nije ostalo izvan tih procesa. Iako je digitalizacija i informatizacija raznih procesa vezanih za visoko obrazovanje već bila u uznapredovaloj fazi, pandemija je utjecala na ubrzavanje tih procesa i na onim visokim učilištima koja su oklijevala ili nisu imala mogućnosti ranije promijeniti svoje uobičajene prakse. Nagli ulazak u potpunu izolaciju otvorio je vrata ne samo e-učenju, o kojem će biti riječi u posebnoj temi, nego i u administrativnim procesima vezanim za visoko obrazovanje. U to je vrijeme dodatno osnažena i računalna i mrežna infrastruktura brojnih sustava na kojima počiva programska komponenta visokog obrazovanja, ali isto tako su i prilagođeni razni sustavi kako bi podržali nužne promjene u životu uzrokovane ovom pandemijom.

Iz današnje perspektive, lekcije naučene za vrijeme pandemije i procesi koje smo već naučili obavljati na jedan drugačiji, novi način, samo su utrli jasniji put u naredno razdoblje digitalnog društva, u kojem visoko obrazovanje čini vrijednu komponentu – ne samo iz perspektive korisnika tih infrastruktura, nego u perspektivi dizajnera i predvodnika u sljedećim digitalnim revolucijama koje nas očekuju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. prosinac 2022 09:45