Internet je više nego ijedan medij prije približio znanje svakom čovjeku. U Hrvatsku je internet došao prije 30 godina i njegov je utjecaj vrlo širok. Promijenio je čak i akademsku i znanstvenu zajednicu, a ne samo gospodarstvo i javni sektor.
Jutarnji list u suradnji s CARNET-om, Srcem i Središnjim državnim uredom za razvoj digitalnog društva radi specijal posvećen obljetnici aktiviranja interneta u Hrvatskoj.
Kroz specijal istaknut ćemo i proučiti neke od ključnih vještina za digitalnu transformaciju. U njenom je središtu čovjek, a za njegov napredak nužno je obrazovanje. Stoga ćemo se pozabaviti primjerima utjecaja interneta na obrazovanje, online obrazovanje, e-učenje, virtualno učenje, mogućnosti samostalnog obrazovanja i usavršavanja. Posebnu pažnju posvetit ćemo i sve važnijem pitanju, ICT sigurnosti.
Ako se pitate koliki je put prevaljen u tih 30 godina, odgovor je iznimno velik. Za primjer možemo uzeti godinu 1993. kada je u Hrvatskoj tek krenulo izdavanje ".HR" domena. Danas ih je više od 119 tisuća. Prije 30 godina pričali smo o newsgrupama, a danas govorimo o Redditu i Discordu. Nekad smo imali slobodan internet, a danas je sve više uvezan na blockchain. Na početku je najveći izazov bio kako koristiti Netscape, a danas kako spriječiti da se širi Dark web. Na internet smo se prije trideset godina spajali preko dial-upa, a danas sve više je prisutna optika. Internet je u tom smislu izmijenio dobar dio naših života.
Razvoj interneta nije samo promijenio društvo i način na koji živimo, već je donio i značajne promjene načina na koje provodimo špijunažu, vodimo sukobe među državama i - u konačnici - ratujemo.
Vjerojatno nije iznenađujuće da je tehnologija potekla iz istraživanja američkog Ministarstva obrane danas prerasla u potpuno novu domenu ratovanja - kibernetičku domenu - koju većina vojnih stručnjaka danas smatra ravnopravnom kopnenoj, pomorskoj i zračno/svemirskoj domeni.
Prosječnom civilnom korisniku interneta ipak je lako zaboraviti da se radi o vojnoj tehnologiji, s obzirom na to da ju je u potpunosti prisvojio privatni sektor koji nam danas pruža većinu sadržaja - od rada do zabave. Za vojne korisnike interneta radi se o bojnom polju koje je aktivno čak i kada u drugim domenama vlada mir, ili barem zatišje.
Filmovi, serije i knjige znanstvene fantastike u 80-im godinama zamišljali su internet kao bojno polje hakera i umjetnih inteligencija, gdje napetosti i upadi u strogo čuvane sustave mogu dovesti i do nuklearnog rata. Današnji internet sve više nalikuje nekima od tih distopijskih predviđanja.
Prvi značajni kibernetički napad dogodio se 2007. godine u Estoniji, usred prijepora Estonije i Rusije oko premještanja “Brončanog vojnika”, sovjetskog spomenika “osloboditeljima Tallinna” kojeg je estonska vlada odlučila premjestiti na vojno groblje. Estoniju je 27. travnja pogodio najveći kibernetički napad u povijesti, u kojem su mete bile parlament, banke, ministarstva, novine i stranice televizijskih kuća.
Iako su mnogi zapadni stručnjaci napad pripisali Rusiji, izravna povezanost ruskih vlasti s napadom nikad nije dokazana, iako je zastupnik u ruskoj Dumi Sergej Markov dvije godine kasnije rekao kako je napad organizirao jedan njegov pomoćnik, navodno na svoju ruku.
Taj je napad označio početak novog doba, ere kibernetičkog ratovanja, u kojem je postalo sasvim moguće prouzročiti materijalnu i imovinsku štetu “borbenim djelovanjima” putem interneta.
NATO je nakon tog napada u svibnju 2008. osnovao neovisni think tank Kooperativni centar izvrsnosti za kibernetičku obranu, upravo u Tallinnu, gdje u godišnjim vježbama redovito sudjeluju i pripadnici hrvatskih Oružanih snaga. Sve su vojske počele ozbiljno shvaćati kibernetičku domenu rata i počele su ustrojavati i posebne postrojbe posvećene samo ovakvoj vrsti sukoba.
Kibernetičko ratovanje postalo je neizbježni dio ne samo konvencionalnog ratovanja, već i okosnica hibridnog ratovanja - sukoba niskog intenziteta koji ne prelazi granicu formalnog rata iako se koristi brojnim političkim, ekonomskim, vojnim i tehnološkim sredstvima.
Tehnološka sredstva posebice su se iskazala u propagandnoj grani hibridnog ratovanja, gdje su doslovno vojske internetskih trolova pod kontrolom država zadužene za guranje specifičnih narativa na društvenim mrežama, a niz lažnih portala s vijestima (ili pravih portala s lažnim vijestima) služi kako bi se taj narativ lakše mogao širiti putem interneta.
Moral je jedna od najvažnijih karakteristika oružanih snaga, jer vojnici moraju htjeti ratovati i vjerovati da je pobjeda moguća, zbog čega je i aktualni rat u Ukrajini umnogom postao rat u kojem se dvije strane bore da bi podigle moral svojih snaga i urušile moral protivničkih - rat koji se danas primarno odvija putem interneta.
Kibernetičko ratovanje može se iskoristiti i za postizanje drugih vojnih ciljeva - strateških i taktičkih. Moguće je hakirati bespilotne letjelice, komunikacijske sustave, pa čak i ključnu infrastrukturu. Bjeloruski “Kibernetički partizani” onesposobili su, primjerice, željeznički promet u Bjelorusiji, zajedno s vlakovima koji su u veljači prevozili ruske vojnike i vojnu opremu na granicu s Ukrajinom.
Napad partizana pokazao je kako su kibernetička oružja danas dostupna i civilima, koji s njima mogu prouzročiti jednaku štetu kao i vojni korisnici. Problem je u tome što je time otvoren prostor ne samo za dobronamjerne partizane koji se bore protiv autoritarnog sustava i vojne sile, već i za teroriste raznih ideologija, pa čak i za kriminalce bez ideologije, koji mogu prijetiti štetom velikim sustavima nadajući se brzoj i lakoj zaradi.
Hakeri Hamasa tako redovito pokušavaju provaliti u izraelske računalne sustave, a skupine pod pokroviteljstvom Irana redovito ciljaju mete u Sjedinjenim Državama i Europi - poput napada ranije ovog mjeseca kada su provalili u računalni sustav albanske policije i objavili podatke o svim osumnjičenima u toj državi.
Prema mišljenju brojnih stručnjaka, najzanimljivije aktivnosti na polju kibernetičkog ratovanja, primjerice upravo u sadašnjem sukobu u Ukrajini, tek ćemo doznati za par godina, jer se sve uspješne akcije brižno skrivaju kako protivnik ne bi otkrio njihov učinak i kapacitete. U svijetu u kojem je sve više sustava i uređaja - od hladnjaka do kontrole zračnog prometa - povezano na internet, kibernetičko ratovanje postajat će sve važnije i važnije. Glavna oružja ratnika budućnosti neće biti puška, tenk ili lovački zrakoplov, već tipkovnica i miš.