Internet je više nego ijedan medij prije približio znanje svakom čovjeku. U Hrvatsku je internet došao prije 30 godina i njegov je utjecaj vrlo širok. Promijenio je čak i akademsku i znanstvenu zajednicu, a ne samo gospodarstvo i javni sektor.
Jutarnji list u suradnji s CARNET-om, Srcem i Središnjim državnim uredom za razvoj digitalnog društva radi specijal posvećen obljetnici aktiviranja interneta u Hrvatskoj.
Kroz specijal istaknut ćemo i proučiti neke od ključnih vještina za digitalnu transformaciju. U njenom je središtu čovjek, a za njegov napredak nužno je obrazovanje. Stoga ćemo se pozabaviti primjerima utjecaja interneta na obrazovanje, online obrazovanje, e-učenje, virtualno učenje, mogućnosti samostalnog obrazovanja i usavršavanja. Posebnu pažnju posvetit ćemo i sve važnijem pitanju, ICT sigurnosti.
Ako se pitate koliki je put prevaljen u tih 30 godina, odgovor je iznimno velik. Za primjer možemo uzeti godinu 1993. kada je u Hrvatskoj tek krenulo izdavanje ".HR" domena. Danas ih je više od 119 tisuća. Prije 30 godina pričali smo o newsgrupama, a danas govorimo o Redditu i Discordu. Nekad smo imali slobodan internet, a danas je sve više uvezan na blockchain. Na početku je najveći izazov bio kako koristiti Netscape, a danas kako spriječiti da se širi Dark web. Na internet smo se prije trideset godina spajali preko dial-upa, a danas sve više je prisutna optika. Internet je u tom smislu izmijenio dobar dio naših života.
Jeste li možda gledali film Contact, temeljen na istoimenoj knjizi Carla Sagana? Sjećate li se možda početka filma, kad glavna junakinja (Jodie Foster) neuspješno obilazi razne ustanove koje bi mogle biti financijeri njenog projekta? Ili kad pred skupom ozbiljnih, namrštenih i prilično nezainteresiranih ljudi u strogim odijelima vrti velike kartone sa informacijama o projektu za koji želi prikupiti sredstva? Ili kad su njihovu istraživačku postaju opsjedali deseci novinara i novinarskih reportažnih kola raznih televizijskih i radijskih postaja? Ok, ovo s novinarima bi vjerojatno bilo jednako i danas, ali bit je u tome da su u vrijeme prije Interneta novine, radio i televizija bili jedini izvori informacija.
U vrijeme prije interneta susret s nekim jako važnim ili vama jako važnim znanstvenikom bio je moguć uglavnom jedino na nekom stručnom skupu, ako ste mogli doći na njega.
A danas?
Danas organiziranje svakog oblika okupljanja bez interneta izgleda gotovo nezamislivo, dok povezivanje stručnjaka i znanstvenika iz cijelog svijeta djeluje nemoguće. Suradnja znanstvenika nikada nije bila toliko raširena zbog mogućnosti koje nam je pružio internet. Iako u Hrvatskoj slavimo 30 godina interneta, ideja je dobila svoj prvi oblik 1969. godine. Dvije istraživačke grupe sa sveučilišta UCLA i Stanford povezale su računala i ne sluteći da su započeli digitalnu svjetsku revoluciju.
Broj znanstvenika u povijesti nikada nije bio veći, a tome je internet dao značajan doprinos. Velik broj priznatih sveučilišta svoje kolegije (ali i cijele programe) postavlja dostupnima online, besplatno, svima. To omogućava razvoj ideja izvan institucija koje su se nekoć zvale centrima znanstvene misli. Dostupnost i raširenost edukacija predstavlja priliku za znanstvenike da steknu dodatnu obuku koja bi im omogućila razvoj digitalnih vještina sve zastupljenijim u znanosti.
Razvoj web infrastrukture, a prije svega pretraživača, predstavlja velik iskorak u lakoći pristupa informacijama, što često uzimamo zdravo za gotovo. Studenti i znanstvenici nemaju knjižnice kao jedino rješenje za pomoć u istraživanjima. Nije potrebno provoditi sate tražeći ključne riječi i odgovore na probleme - oni su sad udaljeni svega nekoliko klikova i dostupni su u svako doba dana.
Dijeljenje informacija, praćenje znanstvenog napretka drugih istraživača te trenutna i uvijek dostupna komunikacija, otvara vrata nikada bržem razvoju znanosti. Zbog sve većeg broja istraživača koji rade u sferi istog interesa, odnosno grani znanosti, suradnja se nameće kao najproduktivniji način istraživanja bez obzira na udaljenost, jezik ili kulturu. Potpuno je uobičajeno i poželjno povezati se s kolegama diljem svijeta čija će znanja i iskustva pomoći realizaciji projekata.
Pogledamo li popise istraživača fakulteta u Hrvatskoj, uočit ćemo kako suradnje nisu vezane unutar pojedinačnih zavoda ili institucija. Internet je unaprijedio i olakšao organizaciju, provedbu i vidljivost rezultata znanstvenih projekata. Svaki projekt započinje definiranjem jasnih ciljeva i organizacijom tj. raspodjelom zadataka i poslova s kojima će se znanstvenici susretati. Uključivanje svih sudionika u startu, od e-maila do online konferencija i sastanaka, bitno pospješuje usklađivanje i organizaciju projekta. Njegova provedba bit će uspješnija, ne samo radi bolje komunikacije, već i zbog lakšeg dijeljenja podataka. Intenziviranje računarstva u modernoj znanosti popraćeno je velikim količinama podataka, a njihova razmjena nekoć je predstavljala prepreku. Podaci su se dijelili fizičkim medijima, a ako su se sudionici nalazili u drugim državama pa čak i kontinentima razmjena nije bila moguća u razumnom vremenskom roku.
Danas su na raspolaganju brojni servisi koji ne poznaju takva ograničenja. Pohrana podataka u oblaku je neusporedivo brža, jeftinija i praktičnija. Korištenjem takvih servisa, sudionici u svakom trenutku projekta mogu pristupiti podacima i uskladiti svoje proračune, teoriju i rezultate. Osim toga, znanstveni radovi po objavi postaju vidljiviji većem broju stručnjaka. Njihov pronalazak (na znanstvenim portalima ili sličnim platformama), znatno je jednostavniji nego u vrijeme kad je bilo nužno redovito pratiti objave u znanstvenim časopisima. Nadogradimo li na to načela otvorenog pristupa znanosti, koji podrazumijeva slobodan, besplatan i neometan pristup digitalnim znanstvenim informacijama, otvaramo vrata za nesputan razvoj znanosti!