Treba li ESM (European Stability Mechanism), osnovan nakon što je kriza ozbiljno uzdrmala temelje eurozone, postati lokalna europske verzija Međunarodnog monetarnog fonda? Financijski ministri 19 zemalja članica eurozone, koji čine ESM-ov odbor guvernera, o tome raspravljaju već mjesecima i čini se da imaju velike planove. Nisu jedini i nije to prvi put da se pokušava parirati pravom MMF-u.
Azija o tome razmišlja još od 1997. godine, kada su se u Hong Kongu, na marginama putujuće godišnje skupštine washingtonskih financijskih institucionalnih blizanki, Svjetske banke i MMF-a, sukobili predstavnici G7, MMF-a i nekoliko tadašnjom krizom pogođenih azijskih država. Azijski financijaši držali su poziciju da, iako se financijska karta svijeta dramatično promijenila od srpnja 1945., kada su osnovani MMF i Svjetska banka, njihove zemlje imaju mali ili nikakav utjecaj na politiku vođenja dviju institucija.
Tada je začeta ideja o Azijskom monetarnom fondu, instituciji koja bi neovisno ili u suradnji s MMF-om upravljala kriznim situacijama na području Azije. Ideja je ostala na stolu, nikada nije zaživjela u praksi, ali azijske zemlje uspjele su se izboriti za značajno jači utjecaj u međunarodnim financijskim institucijama. Današnji Šef Svjetske banke Jim Yong Kim rođen je u Seoulu, iako mu se kao nacionalnost piše “Amerikanac”. Tako je uspješnom akrobacijom zadovoljeno nepisano pravilo da instituciju vodi “čovjek iz SAD-a”. Ni to se međutim nije dogodilo prvi put. Kad je, na prijedlog tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona, 1995. vodstvo Svjetske banke preuzeo James Wolfensohn, morali su mu po kratkom postupku dodijeliti državljanstvo. Prilikom odabira najboljeg kandidata netko je smetnuo s uma da je Wolfensohn, iako s harvardskom diplomom (kao i Jim Yong Kim), Australac, rođen u Sidneyu.
Europljani s MMF-om imaju drukčiji odnos. Nitko ne može osporiti presudan europski utjecaj u instituciji, gdje su svi dosadašnji izvršni direktori bili ili Francuzi ili Nijemci. Današnja direktorica MMF-a je Christine Lagarde. Europljanima smeta što bi njihov utjecaj u skoroj budućnosti mogao postati manji, upravo u razdoblju kada problemi s krhkom i nimalo savršenom eurozonom postaju sve vidljiviji i za održivost eura opasniji.
Europski lokalni mini MMF nije zamišljen kako bi oduzeo vlast velikoj washingtonskoj instituciji, ali ESM bi, po uzoru na starijeg brata, želio imati bolji uvid u fiskalne politike članica eurozone (znači ne cijele Europe, pa ni cijele Europske unije). Organizacija bi tada mogla imati snažniju ulogu u spašavanju posrnulih banaka unutar eurozone, a poput MMF-a imala bi i alate koji bi vladama zemalja članica olakšavali vođenje državnih financija. Upravo ovo zadnje moglo bi se pokazati problematičnim ne uslijedi li uskoro političko učvršćivanje jezgre EU.
I ESM i njegov prethodnik, Europski sustav financijske stabilnosti (EFSF), svoju su reputaciju zaradili vlastitim uspjehom u kriznom spašavanju eura. Deseci milijardi eura distribuirani su putem EFSF-a u Grčku, Irsku, Portugal, Cipar i Španjolsku, u razdoblju kada su privatni investitori presušili ili su bili zabavljeni spašavanjem vlastitih banaka od propasti. Milijarde eura koje su na raspolaganju ESM-u već danas su, poput MMF-ovih, vezane uz striktne uvjete koji podrazumijevaju politiku državne štednje, reformu sustava socijale i liberalizaciju tržišta rada. Svaka od zemalja koje su se morale obratiti za pomoć bilo ESM-u ili EFSF-u prije njega morala je proći kroz cijelu zadanu proceduru (zadnja je iz postupka u kolovozu izašla Grčka).Nijedna od spomenutih zemalja još nije u potpunosti otplatila dug ESM-u, ali sada, nakon ”diplome”, za svaku vrijede posebno krojeni, individualizirani uvjeti.
ESM je od svih europskih institucija danas najbolje opremljen za rješavanje financijskih kriza, ima redovne kontakte s financijskim tržištima i sposobnost da prepozna problem daleko prije od bilo koje druge agencije EU, pa i od same Europske komisije. Zasad im je jedan od zadataka podići uzbunu na vrijeme, prije nego što se pokažu prvi uznemirujući znakovi krize. Kada bi imao ovlasti MMF-a, smatraju ministri financija eurozone, ESM bi mogao reagirati brže, bez suvišnih konzultacija i prekobrojnih posrednika. Takva pomoć bila bi učinkovitija, stizala bi često prije nego što kriza i započne i bila bi za eurozonu osigurač koji joj zasad nedostaje.
Zasad glavna zamjerka, koja stiže iz redova europske birokracije, odnosi se na to da bi ESM, kako bi mogao preuzeti ulogu preventivnog lokalnog mini MMF-a, morao značajno povećati broj zaposlenih. Agencija je zasad odlično ekipirana u velikim državama poput Njemačke i Francuske, ali je značajno potkapacitirana u malim zemljama poput Malte, pa i financijski značajno utjecajnije Austrije, da ne spominjemo ostale male članice eurozone poput Slovenije ili Estonije. Kako prepoznati krizu u zemlji čiji financijski sustav ne poznajete, pitanje je kojim 19 guvernera ESM-a argumentira svoj zahtjev za kadrovskim pojačanjima.
U nedavnom dokumentu napravljenom za potrebe devetnaestorice ministara guvernera uprava ESM-a predložila je uvođenje još jednog dodatnog “ememefovoskog” alata, kratkotrajne pozajmice, koja bi pomogla zemljama koje su se našle u kratkoročnim poteškoćama s likvidnošću. Dokument predviđa da bi ta sredstva zemljama mogla biti doznačena bez velikih procedura i bez strogog programa prilagodbi koji se traži prije nego što se pristupi sanaciji ozbiljnih kriznih situacija, kada se zemlje obično okreću MMF-u. Na taj način, objašnjavaju predlagatelji, ESM bi se mogao aktivnije uključiti u stabilizaciju loših faza ekonomskih ciklusa u pojedinim zemljama. Takav instrument bio bi naročito pogodan za slučajeve kada Europska središnja banka iz bilo kojeg razloga nije u mogućnosti intervenirati putem manjih kamatnih stopa. ECB je zadužen za monetarnu politiku cijele eurozone, njegova je odgovornost vrijednost eura kao valute, i ne može reagirati na razini pojedine države.
Jednom od najvećih prepreka ememefovskoj transformaciji ESM-a danas se čini uspostave mehanizma za spašavanje posrnulih banaka. Kako bi novi ESM zaživio, trebao bi “stvoriti” rezervu od 60 do 70 milijardi eura izvan svojeg redovnog budžeta. S obzirom na to da dodatnog novca nema, to znači da bi neki od danas raspoloživih zaštitnih financijskih instrumenata morali biti ukinuti. U pitanje se dovodi buduća procedura odlučivanja, jer nije potpuno jasno tko bi u reformiranom ESM-u imao ovlasti raspoređivanja sredstava.
Zasad je prijedlog na stolu i čini se da će tako još neko vrijeme ostati. Europska komisija nije pokazala preveliki entuzijazam za uspostavu “lokalnog MMF-a”, između ostalog i zato što bi neke od budućih nadležnosti agencije izravno umanjivale utjecaj Komisije. Drugi, ozbiljniji problem jest činjenica da bi takav ESM, iako agencija Europske unije, služio kao financijski servis isključivo članicama eurozone, a to je samo 19 od 28 članica Europske unije.
Ukratko, slijedi razdoblje političkog nadglasavanja. Kako je riječ o osjetljivom pitanju, Hrvatska bi, do uspostave “europskog MMF-a”, već mogla biti u eurozoni. Drugi, manje vjerojatan scenarij predviđa urušavanje same eurozone. Nakon neugodnog iskustva Brexita teško da bi to ikome bilo u interesu.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa