Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi objavljenima krajem prošlog tjedna, u trećem je kvartalu ove godine u Hrvatskoj bilo 3,518 milijuna radno sposobnog stanovništva (odnosno stanovništva starijeg od 15 godina), što je neznatno niže u odnosu na isto vrijeme godinu prije. Naime, negativni demografski (ali i emigracijski) tokovi već dulje vrijeme djeluju na kontinuirani trend smanjenja radno sposobnog stanovništva, koji je prisutan još od 2008. godine.
Kako bi se dobila jasnija slika kretanja na tržištu rada, treba istaknuti da je radno aktivnog stanovništva (odnosno stanovništva koje čine zaposleni i nezaposleni, tj. oni koji aktivno traže posao), bilo oko 1,807 milijuna, odnosno neznatno iznad polovine (51,4%) radno sposobnog stanovništva. To je nešto manje radno aktivnog stanovništva nego prije godinu dana. Iako je na to utjecalo i starenje stanovništva, primjetno je da jedan dio neaktivnog, ali radno sposobnog stanovništva u najboljoj radnoj dobi (od 20 do 64 godine), unatoč nedostatku radne snage i osjetnom povećanju plaća (oko 15% u posljednje tri godine) ne ulazi na tržište rada. To se vidi iz podatka da se stopa aktivnosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine (71,5%) sporo poboljšava te da je u okviru EU Hrvatska i dalje među članicama s najnižom stopom. Dodatno, broj radno aktivnih stanovnika u dobi od 20 do 64 godine u trećem je kvartalu iznosio 1,744 milijuna te je bio manji za 10.000 u odnosu na isti kvartal prošle godine.
Anketa o radnoj snazi pokazala je da je u trećem kvartalu ove godine od spomenutih oko 1,807 milijuna radno aktivnog stanovništva, bilo 103.000 nezaposlenih. To je povijesno najniža razina broja nezaposlenih u Hrvatskoj, čak 30.000 niža nego godinu dana priju. Broj zaposlenih istovremeno je dosegnuo 1,704 milijuna, što je najviša razina još od početka 2010. godine. Zbog osjetnog pada broja nezaposlenih osoba i nastavka rasta broja zaposlenih, zabilježen je i pad stope nezaposlenosti. Naime, u trećem kvartalu ove godine stopa nezaposlenosti pala je na 5,7%. To predstavlja nastavak trenda snižavanja stope nezaposlenosti i njezin pad na povijesno najnižu razinu. No, unatoč tome, Hrvatska je i dalje među članicama EU s nešto višim stopama nezaposlenosti.
Zaposleni i nezaposleni u Hrvatskoj od 2010. godine
Jedan od poticaja za ulazak na tržište rada dolazi i od očekivanih primanja, odnosno plaća. U tom kontekstu, uzlazno kretanje prisutno je već dulje. Kontinuitet gospodarskog rasta i pozitivnih pomaka na tržištu rada obilježenih povećanjem zaposlenosti i smanjenjem nezaposlenosti stvara povoljno okružje za povećanje plaća. Pri tome nedostatak radnika određenih struka vrši dodatan pritisak na rast dijela plaća. Navedena su kretanja dodatno pojačana učincima poreznih promjena, stupnjevitim povećanjem plaća u državnim i javnim službama te rastom minimalne plaće.
Tako je, primjerice, u pravnim osobama u prvih deset mjeseci ove godine zabilježen realan porast plaća za 2,5%. Pri tome je u nekim djelatnostima zabilježen porast više od 8%. Te djelatnosti obuhvaćaju informacijske djelatnosti, farmaceutske djelatnosti, ali i radno intenzivne djelatnosti, poput proizvodnje kože. Uslijed takvog kretanja, u Hrvatskoj raste trošak rada, ali i trošak plaća sadržan u trošku rada, i to iznad prosjeka rasta EU28. U tom je kontekstu važno istaknuti da rast troška plaća zasad ne narušava konkurentnost Hrvatske u odnosu na slične zemlje, iako se Hrvatska ne ističe razinom prosječne bruto plaće (koja je na razini oko 1.187 eura). Primjerice, Poljska je na razini oko 1.212 eura, Slovačka oko 1.132 eura, Rumunjska 1.071 euro, dok je u Sloveniji 1.742 eura.
Anketa o radnoj snazi pokazala je i potvrdila neke dosadašnje trendove. Pokazala je da je stanje na tržištu rada povoljnije i kreće se pozitivnim trendom, ali se mijenjaju i ključni problemi. Naime, zbog demografskih i emigracijskih kretanja, problem visoke nezaposlenosti, koji je bio u fokusu u ranijim razdobljima, mijenja se u problem nedostatka radne snage, što dugoročno ograničava gospodarski rast. Dodatno, brži rast stope zaposlenosti ograničava i nepovoljna kvalifikacijska struktura nezaposlenih (nekompatibilnost potreba gospodarstva i ponude tržišta rada). Ključni problem ostaje i relativno niska stopa zaposlenosti i aktivnosti stanovništva, odnosno potreba aktiviranja radno neaktivnog stanovništva. U tom kontekstu rast plaća je nužan, ali mnogima ne i dovoljan motivator.
Autor je direktor Sektora za financijske institucije i ekonomske analize HGK i iznesena stajališta nisu nužno i stajališta institucije u kojoj je zaposlen.