Jedini način da se osigura kako će baš naša brodogradilišta obnavljati flotu Jadrolinije bilo bi da se Jadrolinija izuzme iz procesa javne nabave i poslove s brodogradilištima sklopi direktnom pogodbom, za što bismo morali dobiti suglasnost od Europske unije, rekao je Darko Horvat, ministar gospodarstva. Po njemu, Jadroliniji u ovom trenutku treba do 18 novih brodova.
U Jadroliniji, gdje kažu da u skorije vrijeme planiraju obnoviti flotu s 11 novih brodova, načelno se slažu s logikom prema kojoj bi oni, kao državna kompanija, brodove ubuduće naručivali od domaćih graditelja, s kojima ionako već imaju ugovore o održavanju, jer bi time poduprli ekonomsku strategiju države.
Gdje je onda problem?
U Zakonu o javnoj nabavi koji državnoj kompaniji diktira da prilikom svakog velikog šopinga, što nabava broda neupitno jest, slijedi s Bruxellesom usklađen protokol. Time se jamči transparentnost procesa nabave, smanjuju se mogućnosti za korupciju i svim ponuditeljima omogućuje pravedno tržišno natjecanje. I to zvuči dobro.
Pravi je problem, a na to ukazuje i prikriveni apel ministra Horvata, u tome što domaća brodogradilišta ne mogu ispuniti kriterije javnih natječaja jer su preskupa za poslove s državom, a onda i zbog višekratno potvrđenog nestalnog ritma isporuke. Ona su zato orijentirana na skupe projekte inozemnih naručitelja, pri čemu im je država često uskakala s financijskom pomoći kako bi im nadoknadila dampinškim cijenama brodova uzrokovane minuse.
Pitanje je jednostavno: treba li izuzeti Jadroliniju iz procesa javne nabave ili je na domaćim proizvođačima da podignu razinu produktivnosti, nakon čega će moći samostalno i ravnopravno konkurirati na tržištu. Uvriježena kultura poslovanja dosad nas je priječila da se priklonimo ovom drugom, zdravijem odgovoru.