Iako se tijekom COVID-19 pandemije Italija prepoznala kao zemlja koja će od velikih europskih nacija imati najviše fiskalnih i, šire, ekonomskih problema, investitori sve više postaju razočarani Španjolskom. Štoviše, skepticizam investitora prema ulaganju u nacionalne obveznice postaje vrlo sličan kad su u pitanju Španjolska i Italija. Razlika između prinosa na španjolske i talijanske obveznice najmanji je u zadnje dvije godine.
Citigroup je, primjerice, preporučio prodaju španjolskih obveznica u usporedbi s portugalskim. Razlog su fiskalne brige i separatističke tenzije Katalonije te očekivano rezanje rejtinga.
Istodobno španjolski nacionalni dionički indeksi imaju najlošiju izvedbu među velikim ekonomijama. Veliki broj slučajeva i strah od ekonomskog sloma također predodređuju sivo viđenje španjolske budućnosti. Vodeći mediji, poput Bloomberga, kad govore o Španjolskoj upotrebljavaju izraze poput 'sklerotična ekonomija', a šef centralne banke Hernardez de Cos njihovo tržište rada opisuje kao disfunkcionalno. Kad Europska središnja banka ne bi osiguravala izdašnu podršku španjolskim obveznicama, njihove nacionalne perspektive bile bi još teže.
Španjolski IBEX 35 indeks pao je 30-ak posto u 2020. godini što je dvostruko veći pad od predviđenog za širi Stoxx Europe 600 indeks. Posebno su problematične pozicije banaka.
Italija i Španjolska su među najjeftinijim velikim globalnim tržištima.
Ipak, zahvaljujući stimulansima ESB-a, španjolske 10-godišnje obveznice nose prinos od samo 0,25 posto te investitori gledaju kako osigurati nešto više povrate u instrumentima Italije ili Portugala.
Ono što najviše brine investitore u španjolske papire je procjena kako će Španjolska najkasnije među 10 najvećih europskih ekonomija ponovo doseći output iz 2019. godine. To bi se prema procjenama moglo dogoditi tek 2024. godine.
Procjenjuje se da je reformski zamah izgubljen još u 2018. godini s manjinskom lijevom vladom.