S obzirom da je jasno kako jedan mjesec strogih epidemioloških mjera donosi 3 posto pada BDP-a na godišnjoj razini, jasno je kako hrvatska ekonomija ne može izdržati postojeći oblik blokade socijalnih i poslovnih aktivnosti duže od 2-3 mjeseca. Stoga se kao zaključak nameće potreba hitne modernizacije epidemioloških mjera. Donositeljima tih mjera treba zahvaliti jer su postojeće mjere sačuvale veliki broj života, međutim sada ih hitno treba fleksibilizirati, kako bi se omogućilo koliko toliko normalno funkcioniranje poslovnih sustava. Još uvijek aktualne epidemiološke mjere na razini su izolacije (lockdowna) kakva se mogla provoditi i 1918. godine. To nije ništa samo po sebi loše. Takve mjere izolacije 1918. davale su rezultate u sredinama koje su ih provodile. Ipak, mnogi zaboravljaju kako COVID-19 pandemija nije isto što i Španjolska gripa 1918. jer kombinacija zaraze i epidemioloških mjera na vrlo različiti način 'sortira' oboljele i sačuvani dio populacije. Ako buduće, modernije, mjere ne prepoznaju tu razliku mogli bi doživotno zaglaviti u limbu blokade javnog i poslovnog života.
Iako su mnogi analitičari povodom COVID-19 pandemije citirali utjecaj općih blokada (lockdowna) na ishode Španjolske gripe u pojedinim sredinama, napravili su metodološku grešku.
Ključna razlika između Španjolske gripe 1918. i COVID-19 pandemije 2020. u tome je što su od Španjolske gripe ponajviše obolijevali oni s najjačim imunološkim sistemom; mlađi ljudi u naponu snage s velikim brojem socijalnih kontakata. Ako su 1918. stroge epidemiološke mjere poduzete dovoljno rano, vrlo su učinkovito spriječile širenje zaraze u radnoj populaciji, što je sačuvalo ekonomske perspektive. Ako se zakasnilo s epidemiološkim mjerama, prvi su se razboljeli mlađi, što je imalo teške posljedice za sve društvene sustave. 1918. godine starije 'ranjive' skupine su zapravo bile dodatno zaštićene. Imali su manje socijalnih kontakata koji su dodatno reducirani epidemiološkim mjerama. Tako je provedeno sortiranje u kojem je dodatno smanjen broj zaraženih među starijima koji su ionako bili manje podložni Španjolskoj gripi nego mlađi ljudi.
Za razliku, u 2020. puno su osjetljiviji stariji koji imaju manje socijalnih kontakata, pa ipak, umjesto da se pokuša njihova izolacije pažljivije krojenim epidemiološkim mjerama, postupilo se kao 1918. godine. S obzirom da stariji ionako imaju manje socijalnih kontakata, opća blokada nije naročito promijenila njihovu situaciju, ali je zaključala značajni dio ekonomije.
Ukratko, buduće epidemiološke mjere ne bi smjele podcijeniti kako COVID-19 'sortira' ljude.
Uz to, trebat će puno bolje prilagoditi buduće epidemiološke mjere saznanju kako se koronavirus, sudeći prema najnovijim istraživanjima Nijemaca, širi ponajviše kapljično.
Hoće li stožer znati raspisati pametne naputke kako riješiti klimatizacijske sustave u shoping centrima, hotelima ili restoranima kako ne bi postali kapljični prenosioci za COVID-19? I hoće li Vlada osigurati dostupnost zaštitnih maski za upotrebu u zatvorenim prostorima i javnom prijevozu kako bi se zaustavilo kapljično inficiranje populacije?
Nije to nemoguća misija, ali opet je puno teže nego staviti lokot na izlaske i poslovanje.
Dnevna preporuka za čitanje:
Brad DeLong: Inflacija i oporezivanja bogatstva kao rješenje??