Finina lista najvećih hrvatskih tvrtki pokazala: I dalje smo nacija trgovaca, a ne znanja

Danas je Fina predstavitila rezultate hrvatskih poduzeća u 2017. godini te dodijelila nagradu Zlatna bilanca najuspješnijim poduzetnicima. Detaljan pregled 1000 najvećih tvrtki bit će dostupan u posebnom izdanju tjednika Lider.

Na listi najvećih hrvatskih tvrtki najviše se ističu oni kojih nema! Na listi već drugu godinu zaredom nema Agrokorovih tvrtki. Konzum (u 2015. je bio druga tvrtka po veličini u Hrvatskoj), Tisak (u 2015. dvadeseti), PIK Vrbovec (30.), Agrokor (34.), Agrokor trgovina (40.), Belje (45), Jamnica (46), Ledo, Zvijezda, PIK Vinkovci, Vupik i ostala Agrokorova društva ponovno nisu objavili financijska izvješća u roku kojega se sva ostala poduzeća moraju držati. Pažljivim pratiteljima medija i poslovne scene sigurno neće promaknuti tisućiti na listi. To je AlixPartners Ukraina, podružnica Zagreb, s nešto manje od 100 milijuna kuna prihoda, s nula zaposlenih i s 45 milijuna kuna dobiti, što ga stavlja na 27. mjesto po bruto dobiti među svim poduzećima.

Međutim, mislim da je mnogo važnija sektorska struktura najvećih tvrtki koja pokazuje što se u Hrvatskoj radi i što će se raditi u budućnosti. Nažalost, i dalje smo uglavnom nacija trgovaca. Trgovina na veliko i trgovina na malo dijele prvo i drugo mjesto čak i bez Konzuma. S dvadeset pet posto ukupnog prihoda, dvadeset pet posto tvrtki od tisuću najvećih i dvadeset posto zaposlenih daleko odskaču od ostalih djelatnosti. Trgovina je od svih “velikih” djelatnosti najviše fragmentirana, što je posljedica najmanjeg državnog utjecaja. Bez Konzuma ostali konkurenti se snažno natječu. Lidl, Plodine, Spar, Kaufland, Tommy, Orbico, Medika, Philip Morris, svi su ostvarili promet između dvije te četiri i pol milijarde kuna. Otvorena konkurencija dovodi i do tržišnog određivanja cijena pa je tako i ostvarena profitna marža u trgovini vrlo niskih 3,4 posto. Ako mislite da su cijene u trgovinama visoke, to sasvim sigurno nije zato što vlasnici trgovina dobro zarađuju. U sličnoj su situaciji i trgovci automobilima. Na listi ih je gotovo pedeset, a profitna marža im je još nižih 2,4 posto.

Može se uočiti drugačija situacija u sektorima energetike (treći sektor po ukupnom prihodu), nafte (četvrti) i telekomunikacija (sedmi). Zbog visoke reguliranosti tu vladaju praktički monopoli HEP-a i Ine te HT-VIP duopol. Kao rezultat imamo prosječnu profitnu maržu veću od sedam posto. U gotovo potpuno državnom sektoru prometa, u kojem su HAC, HŽ, ARZ, JANAF i Plinacro, profitna marža je već zavidnih gotovo deset posto. Još bolje rezultate postižu hotelijeri (deseti) s petnaest posto marže. Može li me netko podsjetiti zašto ih ono subvencioniramo povlaštenom stopom PDV-a? Apsolutne vladare hrvatske poslovne scene nije teško pogoditi. To su, naravno, bankari (peti sektor po ukupnom prihodu). Visoko regulirana djelatnost u koju je praktički nemoguće ući zbog “zaštite stabilnosti financijskog sustava”, gdje dvije banke drže pola tržišta, a s još dvije gotovo osamdeset posto. Usprkos svim nedaćama koje su ih stigle zbog konverzije kredita u švicarskim francima, zbog financiranja Agrokora, zbog bitcoina, prošle su godine ostvarili rekordnu bruto maržu od 18 posto!

U deset najvećih sektora svrstali su se i najveći gubitnici hrvatskoga gospodarstva - građevinari (osmi). Nikako da prevladaju krizu koja ih je pogodila prije skoro deset godina pa su tako i lani poslovali s kumulativnim gubitkom. Među najvećih dvadeset gubitaša nalaze se čak četiri građevinske tvrtke koje su sve u nekoj fazi predstečajnog ili stečajnog postupka. Ipak, uvjerljivo najveći gubitaš je Uljanik koji je u dvije svoje tvrtke prikazao gubitak od milijardu i sedamsto milijuna kuna!

I kod ove kratke analize deset najvećih sektora hrvatskoga gospodarstva ponovno je najvažnije ono čega među tim sektorima nema. Nema proizvodnje, nema znanja, nema budućnosti. Jedino je turizam na desetome mjestu značajno izvozno orijentiran, ali opet se radi o nekoj vrsti iznajmljivanja bogomdanog geografskog položaja, a ne stvaranju dodane vrijednosti. “Prava” industrija počinje tek od metalske industrije na dvanaestom mjestu, elektrotehnike na četrnaestom i farmacije na petnaestom. Informatika je tek trideseta, a sektor istraživanja i razvoja je posljednji na pedesetom mjestu. Jasno je da je struktura hrvatskoga gospodarstva nepovoljna, ali još je opasnije pokušati strukturu mijenjati državnom intervencijom. Struktura je takva upravo zbog državnih intervencija i regulacije. Svaka od onih gore spomenutih kuna koje se kroz visoke zarade slijevaju u tvrtke u državnom ili paradržavnom vlasništvu, odnosno u tvrtke zaštićene državnom regulacijom, izbijena je iz džepova tvrtki koje nisu u takvom položaju.