Zadnje demografske projekcije Eurostata za Hrvatsku su zabrinjavajuće. Broj stanovnika u 2020. godini procijenjen je na 4,05 milijuna, a prognozira nam se smanjenje populacije za 330.000 do 2035. te još toliko do 2050. godine. Hrvatska će, ako Eurostat dobro prognozira, za 30-ak godina biti manja za 660.000 stanovnika. Pripadamo grupi relativno malih zemalja s katastrofalnom demografskom budućnosti. Gori demografski scenarij prema Eurostatu mogle bi doživjeti jedino Latvija, Litva i Bugarska, koje će redom ostati bez 45, 24 odnosno 18 posto populacije do 2050. godine. I više velikih i srednje velikih europskih zemlja također ima nezavidne demografske perspektive. Stanovništvo im se smanjuje i stari. No, te veće zemlje neće u desetljećima koja dolaze izgubiti tako veliki ukupni udio stanovnika kao Hrvatska koja će ostati bez više od 16 posto populacije. Za razliku od spomenutih, neke velike zemlje, poput Francuske, mogle bi u tri desetljeća narasti za dvije trećine ukupne hrvatske populacije do 2050. godine. Drugim riječima: Hrvatska će demografski gledano u odnosu na velike nacije još više izgubiti na značenju. Nije to sudbina svih relativno malih zemalja. Irska, zemlja poznata kao domovina brojnih iseljenika, danas je u situaciji da joj Eurostat prognozira rast za 1,25 milijuna stanovnika ili 25 posto procijenjenog broja stanovnika u prošloj godini. Što je Irska činila dobro, a Hrvatska loše da im Eurostat u ovom trenutku predviđa tako oprečne sudbine? Možemo li promijeniti padajuću putanju na grafikonima koji pokazuju kretanje broja stanovnika? Imamo li uopće šanse spriječiti demografski kolaps? Što ako ne uspijemo? Kako prilagoditi javnu politiku da barem zadržimo isti broj stanovnika? Koji su to hitni potezi koje moramo povući već 2021. da bismo vidjeli prve upečatljive rezultate novog demografskog pristupa za 5 do 10 godina?
Na ta i slična pitanja odgovore ćemo tražiti uz pomoć grupe najuglednijih hrvatskih demografa, ekonomista, političara i kreatora politike u sljedeća tri i pol mjeseca. Toliko će, naime, trajati velika medijska akcija Jutarnjeg lista "Hrvatska nove generacije - Demografija i iseljavanje". Cilj je tog velikog projekta u printanim i digitalnim izdanjima te na društvenim mrežama inicirati urgentne i krupne promjene u hrvatskoj demografskoj politici.
Prava dubina problema
Svi već godinama govorimo kako zemlja ostaje bez svog najvažnijeg resursa - ljudi - ali ipak, u našoj nakladničkoj kući procjenjujemo da na nacionalnoj razini još nije osviještena prava dubina tog problema. Hrvatska je sve starija zemlja koja se ubrzano smanjuje, što jako podiže rizike svih ključnih društvenih sustava. Ako ne želimo urušavanje mirovinskog i zdravstvenog sustava te cementiranje razvojnih šansi na razini dugoročne stagnacije, u Hrvatskoj moramo aktivirati nuklearni arsenal demografske politike. Bez razumijevanja problema i shvaćanja prioriteta akcije, o 2021. godini moglo bi se govoriti kao o razdoblju kad smo potpuno izgubili nadu da više nećemo biti zemlja koja u EU najbrže nazaduje. Oko 24 milijarde eura koje nam stižu iz EU poput su pojasa za spašavanje bačenog brodolomcu na uzburkanom moru. Moramo se jako potruditi da doplivamo do njega i iskoristimo ga za spas.
S kakvih to demografskih trendova krećemo u 2021. godini na put prema brojnijoj Hrvatskoj 2050. godine?
Pandemija covida-19 inicirala je u Europskoj uniji, pa tako i Hrvatskoj, recesiju s dvostrukim dnom. Još nismo sigurni koliko će težak biti ekonomski pad izazvan drugim pandemijskim valom, ali je već prvi bio razmjera kakvi se ne pamte od Drugog svjetskog rata odnosno Velike depresije. Utjecaj duboke krize na demografske trendove mogao bi imati epske razmjere. Iz brojnih ranijih istraživanja naučili smo kako krize mogu na različite načine utjecati na smanjenje broja stanovnika. Rad"Drivers of migration: A synthesis of knowledge" upozorio je da više od polovine identificiranih ekonomskih faktora u 182 empirijske studije ukazuje na važnost tržišta rada i uvjeta zapošljavanja. Nova kriza tu će ostaviti dubok utjecaj u zemljama iz kojih ljudi iseljavaju. Povijesno gledano istraživanja potvrđuju i snažnu vezu između ekonomskog pada i migracija iz ruralnih sredina prema gradovima i inozemstvu. Ako u zemljama koje traže ekonomske migrante krene brzi oporavak u 2021. ili 2022., to možda neće biti dobra vijest za Hrvatsku. Naime, ubrzanje gospodarskog rasta u zemljama potiče iseljavanje iz zemlja poput Hrvatske zbog potražnje za radnom snagom u zemljama koje su migracijske destinacije. Pad zaposlenosti u Hrvatskoj tijekom recesije mogao bi biti ozbiljan motiv iseljavanja iz Hrvatske. S obzirom na uslužnu strukturu naše ekonomije, Hrvatska bi se nažalost mogla naći među zemljama gdje je veći broj stanovnika osjetio posljedice ekonomskog pada, a upravo iz takvih, utvrdila su istraživanja, ljudi više odlaze. Posebno će delikatno pitanje biti kako zadržati bolje obrazovane mlade ljude i one s određenom razinom radnih vještina koje se mogu dobro "prodati" u zemljama s dinamičnijim tržištem rada.
Recesija izazvana pandemijom bit će samo jedan dio izvora novih demografskih rizika. I sama zaraza imat će ili je već imala niz direktnih ili indirektnih utjecaja na demografsku sliku. Hrvatska je sa zadnjim danom prošlog tjedna zabilježila 4588 osoba koje su preminule nakon infekcije SARS-CoV-2 virusom. Iako je velik, puno veći nego smo očekivali tijekom ljeta, taj broj sam po sebi neće predodrediti demografsku sudbinu Hrvatske. Pravi utjecaj pandemije na demografsku sliku znat ćemo nakon što tim hrvatskih znanstvenika iz Centra za longitudinalne populacijske studije izađe sa svojim procjenama, ali sada se već može konstatirati tzv. višak smrti (excess deaths) u odnosu na posljednjih pet usporedivih godina.
Nesigurnost i neizvjesnost
Pravo je pitanje kako sagledati ukupni utjecaj pandemije na demografsku sliku. Vjerojatno je da ćemo i u godinama koje dolaze imati veći broj smrtnih slučajeva jer mnogi oboljeli od teških i kroničnih ili akutnih bolesti nisu u 2020. pravovremeno obavili preglede, dobili terapiju ili medicinsku intervenciju koja bi im mogla produljiti život. Kod bolesnika koji su bili indirektne žrtve pandemije covida-19, ukupne akumulirane izgubljene godine života možda bi u konačnici mogle biti veće nego one izgubljene zbog smrti zaraženih virusom SARS-CoV-2. Procjene indirektnih žrtava pandemije vrlo su skliske, ali ipak treba upozoriti na njihove poruke. Analize iz kanadske provincije Ontario govore o izgubljenom višku godina (excess life years lost) zbog covida-19 u razdoblju od siječnja do kolovoza od 14.911 godina, a ukupni višak izgubljenih godina života zbog smrti drugih uzroka procjenjuju na čak 93.546 godina, ili šest puta više nego od covida. To nije nelogično jer su riziku najtežeg ishoda u slučaju zaraze podložniji najstariji dijelovi populacije, kojima nije preostalo previše godina očekivanog života, a zbog izostanka pregleda, terapija i medicinske intervencije, indirektne žrtve ljudi srednje dobi pa i mlađi. Procjene iz Ontarija govore o više od 48.058 izgubljenih godina života kod mlađih od 44 godine te još 20.405 godina kod mlađih od 64 godine.
Posve je jasno kako ćemo zbog pandemije i recesije imati i nižu stopu fertiliteta, samo je pitanje koliki će pad novorođenih biti zabilježen u 2021., a vjerojatno i u 2022. godini. Danas znanstvenici koriste suvremene digitalne alate za predikciju broja novorođenih. Istraživanje "Covid-19 and the future of US fertility: what can we learn from Google" donijelo je procjenu na temelju podataka skupljenih preko Google Trendsa, koja govori da će samo u razdoblju od studenog 2020. do veljače 2021. stopa novorođenih u Sjedinjenim Državama pasti za 15 posto, što je 50 posto veći pad nego onaj za Velike depresije, a sličan je padu zabilježenom tijekom pandemije španjolske gripe 1918. - 1919. godine. Vrlo je visoka vjerojatnost da analiza koja koristi učestalost korištenja pojedinih ključnih riječi u pretraživanju na internetu neće precijeniti pad fertiliteta izazvan osjećajem nesigurnosti i neizvjesnosti tijekom pandemije. Nacionalna razvojna strategija Hrvatske predvidjela je dizanje stope fertiliteta s 1,4 na 1,8. Ako smo nešto i uspjeli tu popraviti posljednjih godina, pandemija će nas tu sigurno jako unazaditi.
Dva snažna potresa
Mogu li pandemija i recesija Hrvatsku uvući u padajuću demografsku spiralu koja će nas dovesti do još manjeg broja stanovnika u odnosu na onaj koji nam predviđa Eurostat? S obzirom da smo stara nacija čija se populacija smanjuje, vjerojatno bismo trebali dijeliti zabrinutost prosječno još starijih Japanaca koji se brinu da će od 2021. biti suočeni možda čak i s eksponencijalnim ubrzavanje demografskog pada iz godine u godinu. Još u siječnju 2020. Japanci su izračunali da im se broj stanovnika rekordno smanjio u odnosu na godinu ranije (za više od 500.000) te sada računaju da će im trebati 50 do 60 godina da promijene demografsku sudbinu. I oni, kao i mi u Hrvatskoj, sada ciljaju dizanje stope fertiliteta na 1,8, ali su se za razliku od nas obogatili prije nego što su ostarjeli.
Zaključno treba upozoriti da brojna istraživanja ukazuju kako iseljavanju, kao i padu fertiliteta, znatno pridonose prirodne katastrofe. Hrvatska je u razmaku manjem od godinu dana zabilježila dva snažna potresa. Posebno je zabrinjavajuća situacija na Baniji gdje se broj stanovnika u posljednja tri desetljeća dramatično smanjio te su suočeni s problemom iseljavanja i bez nove razine nesigurnosti koju je tamošnjem stanovništvu donio potres.
U ekonomski slabašnoj Hrvatskoj nagomilalo se puno toga što je može ugroziti demografski dugoročno.
Čini se da su nas pandemija, recesija i potresi doveli u situaciju da hitno moramo povećati razinu ambicioznosti kad je u pitanju skrb o demografskoj slici Hrvatske 2050. godine. Razina investiranja u demografsku obnovu trebat će se podići za nekoliko puta ako dugoročno želimo izbjeći ekonomski i socijalni kolaps kao posljedicu smanjivanja broja stanovnika. Ciljane reforme i investiranje u demografski oporavak na razini višoj od 3 posto BDP-a nisu nerealna fantazija, nego pitanje kakvu ćemo Hrvatsku ostaviti našoj djeci i unucima.
