Vladimir Benić, ekonomist i direktor zagrebačke tvrtke CareerCentar, u članku objavljenom na LinkedInu, daje konkretan izračun kako bi skraćeni radni tjedan, tri do četiri dana u tjednu, mogao spasiti radna mjesta.
Slično su rješenje uveli Nijemci, navodi u tekstu, nakon financijske krize 2008. godine. Kako bi doskočili rastu broja nezaposlenih uveli su mjeru subvencioniranog skraćenog radnog vremena, poznatijeg kao 'Kurzarbeit'. Zadržali su tako veći broj djelatnika uz skraćeno radno vrijeme, umjesto otpuštanja 20 posto radne snage.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti.
"Slikovito prikazano, otpuštanjem 200 tisuća radnika tvrtka bi uštedjela 19 milijardi kuna u godini dana zbog neisplate plaća. Ipak, jednom kada kompanija ponovno dosegne razinu prije krize potrebno je ponovo pokrenuti proces zapošljavanja. S obzirom na to da je trošak zapošljavanja i uhodavanja u posao u rasponu od 50% do 200% godišnje plaće radnika, tvrtke će tako minimalno potrošiti 10 milijardi kuna ponovnim zapošljavanjem radnika. Dakle neto učinak uštede poduzeća je 9 milijardi kuna (minus iznos otpremnina koje je kompanija morala isplatiti otpuštenim djelatnicima).
S druge pak strane, ako tvrtke zadrže svih 200.000 radnika, a smanje sate rada s 40 na 25 tjedno to bi prema satima rada bila ušteda od 75.000 radnika. Kada se tome doda i smanjenje plaća za 10 posto, kompanija bi tada uštedjela i do 8,4 milijarde kuna. U ovom slučaju tvrtka bi sačuvala trošak koji je potrebno uložiti u procesu ponovnog zapošljavanja, a uz to zadržala bi znanje i stečene vještine djelatnika.
Osim toga, pogledamo li ponovo njemački scenariji, država bi u slučaju zadržavanja radnika, poduzetnicima mogla pomoći određenim mjerama očuvanja radnih mjesta. Uzme li se u obzir i pozitivan učinka na državni proračun u vidu, smanjenih državnih izdataka za naknadu nezaposlenima, ukupan pozitivan učinak drugog poslovnog modela veći je od 10 milijardi kuna.
 Vrijeme je za kraći radni tjedan i to zbog velikog utjecaja na tržište rada LinkedIn.png)
Scenarij kraćeg radnog tjedna
Kada se slika pogleda iz perspektive radnika, izračun također ide u prilog drugom modelu. Tako primjerice već ranije navedenih 200 tisuća radnika u periodu od godine dana, smanjenim brojem sati rada, imat će na raspolaganju oko 6,5 milijardi kuna. Na taj će način oni i dalje ostati kreditno sposobni, te će u manjoj mjeri promijeniti svoje potrošačke navike čime će i dalje poticati razvoj gospodarstva. S druge pak strane, ako taj isti broj radnika ostane bez posla, na raspolaganju će imati oko 5,5 milijardi kuna, odnosno milijardu kuna manje za potrošnju što će dovesti i do sporijeg oporavka zemlje.