ŠTO JEDEMO

Donosimo vodič kroz sve oznake na hrani: Ovako možete biti sigurni da je hrana koju jedete ispravna

Većina potrošača je zbunjena i slabo informirana što te oznake zapravo znače i koje su prednosti svih tih šarenih znakova

Ilustrativna fotografija

Svatko od nas kada uđe u trgovinu odlazi sa različitim preferencijama i željom da kupi najkvalitetniju i sigurnu hranu, po povoljnoj cijeni, a često nam je bitno i da li se radi o domaćoj proizvodnji. Brojni znakovi na hrani danas su postali opći trend, no većina potrošača je i dalje izuzetno zbunjena i slabo informirana što te oznake zapravo znače i koje su prednosti svih tih šarenih znakova, kojima se proizvodi označavaju, koje je danas teško razlikovati, a još teže im vjerovati.

Dokazana kvaliteta, Meso ili mlijeko sa hrvatskih farmi, EU oznake zaštićenih proizvoda (zemljopisnog podrijetla, izvornosti, zajamčeni tradicionalni specijaliteti), potom različiti znakovi "Izvorno hrvatsko" ili Hrvatska kvaliteta", ili lokalni "Hrvatski otočni proizvod", "Lika quality", "Med iz Lijepe Naše", "Hrvatska junetina", "Plavi ceker"...

Ovaj se niz može nastaviti do različitih šarenih grafičkih sugestivnih znakova, gotovo svih trgovačkih lanaca, koji kroz svoje marketinške aktivnosti stvaraju, grade i promoviraju vlastite znakove kvalitete. S njima se žele odvojiti i razlikovati od drugih te uvjeriti potrošače kako je ono što im upravo nudi i prodaje taj trgovac, domaće, kvalitetno ili isključivo sa domaćih farmi i poljoprivrednih proizvođača.

Posljednjih godina, na žalost, u hiperprodukciji oznaka, na policama i tržnicama se sve više mogu pronaći i potpuno nepoznati znakovi, s primjerice ogromnim šahovnicama ili velikom kartom Hrvatske, slikama ili ilustracijama farmera i slično, koji također, vrlo sugestivno potrošače nastoje uvjeriti kako kupuju domaće proizvode i hranu. No, to vrlo često ulazi u kategoriju čiste prevare potrošača jer kada se bolje pogleda deklaracija, lako je uočiti kako se uglavnom radi o uvoznim, a ne domaćim proizvodima. Naravno, nadležne institucije će reći kako je to legalno i po EU zakonima jer se radi o marketinški dozvoljenim akcijama. Ipak to donosi još veću konfuziju u glavama potrošača, ali i narušava, ionako slab i nepoznat ugled i značaja znakova koji su certificirani, provjereni te kontrolirani od strane domaćih ili stranih institucija i laboratorija.

Što nam danas govore pojedini znakovi na pakiranjima hrane u trgovinama, vinarijama, delikatesnim dućanima, tržnicama i da li nam one stvarno jamče kvalitetu namirnice ili njenu dodanu vrijednost? Što nam je najvažnije kada razmišljamo o hrani koju jedemo? Jesu li to cijene, okusi ili nam je važnije da je hrana sigurna za konzumaciju. No, kako možemo biti sigurni u to? Jesmo li svjesni da kupnjom domaćih proizvoda, dajemo snažnu podršku hrvatskim proizvođačima i potičemo rast domaćeg gospodarstva. Je li određeni proizvod nastao od sirovina s baš određenog područja, bez pesticida ili ima određenu količinu hranjivih sastojaka, reći će više oznake zemljopisnog podrijetla, izvornosti, eko proizvoda i druge.

Informacije koje se obvezno moraju nalaziti na hrani uključuju naziv hrane, popis sastojaka (sa svim aditivima), podatke o alergenima, količinu određenih sastojaka, rok trajanja, zemlju ili mjesto podrijetla, naziv i adresu subjekta u poslovanju s hranom, neto količinu, posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe, upute za upotrebu (ako su potrebne), sadržaj alkohola u pićima (ako je viši od 1,2 %) i nutritivnu deklaraciju. I to je standard.

No, znakovi kvalitete hrane, o kojima govorimo, danas su uglavnom dobrovoljni i donose dodatne informacije i promociju domaće proizvodnje, te daju veću vrijednost za novac, zbog čega je važno da se o njima više govori i snažnije educira domaće potrošače. U Europskoj uniji pa onda i Hrvatskoj, ali i susjednim zemljama, ovome se sve više pridaje značaj, no medijski prostor je zasićen brojnim informacijama koje zbunjuju i teško mogu pomoći potrošačima da znaju pravu istinu o šarenilu brojnih znakova na hrvatskom tržištu hrane.

image

Ilustrativna fotografija

Klaus Ohlenschläger/Panthermedia/Profimedia

Čitamo li oznake?

Istraživanje koje su sada već daleke 2014. godine zajednički proveli Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatska agencija za hranu (danas Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu) i Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu pokazalo je da većina potrošača ne čita informacije na hrani. Preciznije, 66 posto potrošača je tada reklo da nikada ili rijetko kada čita informacije na hrani. Potrošači koji ih redovito ili ponekad čitaju, u većini slučajeva traže rok trajanja, zemlju podrijetla i sastojke. Iako su ta sitna slova na proizvodu nešto što uglavnom samo preletimo pogledom ne bismo li pronašli podatak koji nas zanima, istraživanje je pokazalo da većina potrošača ne razumije što pojedina informacija točno znači. Jedna od informacija koju mnogo potrošača pogrešno tumači je, primjerice, vezana upravo za rok trajanja. I iako većina potrošača za sebe smatra da zna protumačiti oznake o roku trajanja, već spomenuto istraživanje pokazalo je da to i nije baš tako. Brojna istraživanja u EU pokazuju kako su žene ipak nešto više educiranije kada je riječ o oznakama na hrani (jer više odlaze u kupnju) te veću pažnju pridaju znakovima, kod odabira proizvoda koje kupuju. Za razliku od hrvatskih, potrošači u razvijenim EU zemljama izuzetnu važnost daju oznaka, preferiraju domaće proizvode, a vrlo često i kod nas kao turisti kupuju naše proizvode koje nose spomenute EU oznake kvalitete, čiji su znakovi unificirani za cijelu Europsku Uniju i znaju njihove benefite.

Poznato je da je Hrvatska veliki uvoznik hrane, unatoč vrlo često proklamiranom stavu kako je domaća hrana kvalitetnije, sigurnija i bolja. Prehrambena sigurnost i samodostatnost postale su mantra u posljednje tri godine, od pojave korana krize kada su lanci opskrbe hrane bili prekinuti i pokazali svu krhkost, u cijelom lancu nabavke hrane. Rat u Ukrajini i nova prehrambena kriza, koja je dovela do ogromnog rasta cijena hrane na globalnom tržištu, osvijestili su potrebu da se više proizvodi, ali i da je potrebno više kupovati domaće proizvode, kroz sigurne kratke lance opskrbe. I u tom prostor bi trebale na važnosti dobiti oznake na hrani.

Hrvatska je prošle godine uvezla poljoprivredno prehrambenih proizvoda za preko 5 milijardi eura, dok je izvoz bio nešto veći od 3,5 milijardi eura. Minus u razmjeni je povećan na čak 1,5 milijardi eura (godinu ranije bio je nešto manji od jedne milijarde eura). Deset godina ranije, dakle 2012 godine uvezli smo poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za 1,9 milijardi eura, a izvezli za 1,3 milijarde. Ovi podaci ukazuju da je na tržištu ogroman i sve veći broj proizvoda iz uvoza, za koje se ističe da su lošije kvalitete i dolaze često kao tržišni viškovi iz robnih rezervi velikih proizvođača te da su stari i po nekoliko godina. S druge strane Hrvatska je postala ogroman izvoznik uglavnom sirovina (izvozimo ogromne količine žitarica i uljarica), a uvozimo meso, mlijeko, pekarske proizvode, voće povrće….

Naša proizvodnja u brojnim sektorima hrane je sve manja i lošija, imamo sve manje proizvoda dodane vrijednosti zbog čega označavanje hrane treba pobuditi novi patriotizam kakav imaju druge države EU, poput naših susjeda Slovenaca ili Austrijanaca kojima je na prvom mjestu kod kupnje hrane – domaći proizvod.

Zato je potrebno našim potrošačima ponuditi jasnije, vidljive i jednostavne znakove, kako bi se pri kupnji odlučili za ono što je domaće i kako bi takvi proizvodi bili vidljivi na policama.

Upravo zbog svega ovoga Ministarstvo poljoprivrede prošle je godine uspostavilo dobrovoljni nacionalni sustav kvalitete prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda "Dokazana kvaliteta", koji za cilj ima postizanje još veće prepoznatljivosti i promidžbe domaćih prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda. Ovim znakom se želi dati na većoj važnosti domaćoj proizvodnji i kroz jedan certificirani znak našu hranu istaknuti od druge. I trebao bi biti prepoznat kao standard za hrvatsku kvalitetu u idućim godinama. Putem jedinstvene oznake potrošač bi trebao biti informiran da je Hrvatska zemlja podrijetla glavnog sastojka,te ujedno i zemlja gdje je taj proizvod proizveden ili prerađen. Proizvodi koji se trenutno mogu naći na tržištu s oznakom "Dokazana kvaliteta" su konzumna jaja,voće, povrće i meso peradi. No, ovaj bi sustav trebalo dalje razvijati i brojnim marketinškim alatima približiti još širem krugu potrošača.

image

Ponuda mesa na Dolcu

Neja Markicevic/Cropix

Obveze proizvođača

Hrvatska koristi i europske sustave kvalitete, po osnovi zaštite izvornih proizvoda i proizvoda sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla. Danas Hrvatska, na razini Europske unije, zauzima sedmo mjesto od svih država te ima 42 poljoprivredna i prehrambena proizvoda čiji je naziv registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla. Za njih se tvrdi da se tom oznakom naglašava njihova kvaliteta,transparentnost u proizvodnji i kontroli te naravno određena tradicionalnost u proizvodnji. No, vrlo često nemamo dovoljne količine za domaće tržište, a još manje za izvoz ili su ti proizvodi prepoznati samo na uskom, lokalnom tržištu, bez ambicije da postanu jaki izvozni adut.

Veliku važnost ima i sustav neobaveznog označavanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i zaštićeni znakovi: Mlijeko, meso i jaja hrvatskih farmi, Med hrvatskih pčelinjaka te Brašno i kruh hrvatskih polja. Svrha neobaveznog sustava označavanja je informiranje potrošača o podrijetlu proizvoda s ciljem zaštite i jačanja domaće poljoprivredne proizvodnje, a dodijeljenim znakom HAPIH jamči podrijetlo domaćih proizvoda kroz praćenje sljedivosti. Tako primjerice oznaka Mlijeko hrvatskih farmi garantira kupcima da je mlijeko koje kupuju doista proizvedeno u Hrvatskoj ili da su mliječni proizvodi koji je nose napravljeni od mlijeka s domaćih farmi. Korisnici ove oznake, koji se dodjeljuje na dvije godine, moraju jednom mjesečno dostavljati podatke o otkupljenim količinama mlijeka, proizvodnu bilancu i podatke o među mljekarskoj razmjeni u Hrvatskoj, a vlasnici mljekomata ili siromata moraju mjesečno dostavljati podatke o prodanim količinama proizvoda.

Kada na proizvodu vidite znak Meso hrvatskih farmi, onda možete biti sigurni da je riječ o svježem mesu svinja koje su rođene, utovljene i zaklane u Hrvatskoj. Ljubičasti znak označava meso svinja rođenih u drugoj zemlji, a utovljenih i zaklanih u Hrvatskoj, pod uvjetom da su kod nas tovljene minimalno 60 dana. Oznaku Meso hrvatskih farmi možete se naći i na paketima svježe junetine. Kao i u slučaju svinjetine, mora biti zadovoljen određeni period tijekom kojeg životinja mora biti tovljena u Hrvatskoj da bi proizvod dobio ovu oznaku kvalitete, a za junetinu on iznosi 210 dana. Pravo na korištenje znaka Meso hrvatskih farmi ostvaruje se za meso peradi koja je rođena, utovljena i zaklana u Hrvatskoj. Slično je i sa jajima, medom, brašnom i kruhom proizvodima koji također ulaze u ovaj sustav označavanja. Ovih je proizvoda sve više, potrošači ih već prepoznaju, no uvođenje oznake Dokazana kvaliteta postavlja se pitanje imaju li dvije slične oznake smisla i da li je bolje razvijati sustav samo jedne oznake.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2023 11:43