Marina, zadnja pošta na zapadu Splitsko-dalmatinske županije. Sve joj samo ime kaže, prirodna je to i skrovita uvala. Nešto više od tisuću stanovnika zove je svojom, ali ljeti se tu, u miru, odmora još barem toliko gostiju.
Sve je u Marini blizu, Trogir svega 12 kilometara, dućani, ambulanta, prava marina, mjesta za objed, za kavu uz more.
Sada obnavljaju i rivu, nasipaju i šire šetnicu, već sad se vidi koliko će taj detalj pridonijeti boljoj komunikaciji između krajeva ovog malog, prekrasnog dalmatinskog mjesta. Kad tom rivom krenete do kraja, do, kako mještani kažu, "najlipše plaže", a riječ je o pješčano-šljunčanom komadiću raja, naići ćete na gradilište novog, budućeg hotela.
Ništa novo, reći ćete, ali, vjerujte na riječ, sve je novo.
Budući hotel još uvijek nema ime, no ima sjajan početak. Pred njim deseci stoljetnih maslina. Brižno su obrezane, okopane, uređene i ograđene u vlastitim "bazenima". Osvijetljene, da se nadaleko vidi njihova ljepota.
– Pa recite i sami! Bio bi grijeh da smo stabla stara dvije stotine godina uklonili, zar ne? Sve smo u biti prilagodili njima, kako je i red – veli Slobodnoj Dalmaciji jedan od dvojice suvlasnika novog kompleksa, Ante Raspudić.
Arhitekti su dobili "jednostavan" zadatak: želimo hotel, četrdesetak soba, velika sala, jednom, ako Bog da, i za pireve, čaroban pogled na more udaljeno tek deset (ako!) metara, teretana, SPA centar i ne dirajte masline!
– Lani smo obrali masline, obradili ih i dobili čarobno ulje! Vrhunsko – pohvalio se drugi dio poduzetnog dvojca Slavko Blažević.
Slavko Blažević i Ante Raspudić, vlasnici hotela
Iza njih gradilište, otvori prozora budućih luksuznih soba žmigaju prema valovima, a Slavko i Ante uživaju u pogledu na masline koje su dijelom i bile razlog što su se odlučili upravo tu graditi ono što Marini nepresušno treba. Već godinama ta dva gospodina, poduzetnika, ljetuju "kuća do kuće" u obližnjem Sevidu. Susjedi su. Prijatelji. No, ni na odmoru se ne odmaraju, uvijek nešto planiraju, misle, zamišljaju, poduzimaju.
Prije par godina tako su odlučili zajedničkim snagama uložiti u turizam. Svidio mi se stari objekt, dobrano zapušten, objekt koji je nekada davno imao "dane slave", pa je bio mjesto zabave za cijeli kraj, ali s vremenom ga se zaboravilo pa se pretvorio u smetište.
– Bilo je tu svega – kažu Marinjani. – Škovaca do krova, pantagana i smrada!
Raspudić i Blažević odlučili baš tu napraviti hotel koji će svima biti na ponos. Hotel čijim "danima slave" neće dati da prođu... Hotel koji je ozbiljan projekt, kako cjenovno, tako i po broju visokokvalitetnih soba koje će nuditi.
– U početku je među narodom krenulo šuškanje kako ćemo im "ukrasti" plažu, ograditi je, zabraniti pristup običnom čovjeku – kaže Slavko Blažević, a Ante Raspudić dodaje:
– A nama ni na kraj pameti! Ulažemo i u sredinu, i u destinaciju, na dobrobit svih, naroda i lokalne zajednice.
I narod je ostao iznenađen, poučeni (ne baš dobrim) iskustvima iz drugih krajeva Lijepe naše gdje se, kada se pojavi investitor, sve vrti oko njegova ulaganja, a narod se zaboravi. U trenu.
I Blažević i Raspudić inzistirali su na tome da se ispred budućega hotela napravi šetnica, prirodan nastavak već postojeće, postavili su uz nju kandelabre, uveli javnu rasvjetu, a na početku plaže sagradili su javni sanitarni čvor, za žene, za muškarce i za osobe s invaliditetom.
– Uredit ćemo i dva dječja igrališta i darovati ih Općini, jer to je red i tako bi trebalo biti svugdje – uvjeravaju poduzetnici.
S Općinom Marina potpisali su i sporazum u kojem su na sebe preuzeli dijelom kvalitetno uređenje šetnice, spomenutog sanitarnog čvora, dječjih igrališta i javne rasvjete. Potpisali, odlučni ispuniti sve do zadnjeg slova.
Na plaži se nalazi objekt, kafić koji tu radi punih 25 godina. Uredili su ga i ostavili da radi i dalje. I dalje ga vodi isti voditelj. I dalje dolaze isti gosti. Samo u ljepše, u novije, u ugodnije.
– Ne smije biti nikoga tko trpi štetu! Treba biti korektan prema svim dionicima u projektu – kaže dvojac iz Marine.
Sudskom su presudom postali i vlasnici zemljišta koje je dijelom pomorskoga dobra. Smatraju i u to uopće ne sumnjaju ni trena – da bi bilo ljudski vratiti taj dio plaže pod okrilje države. Red je, kažu, da država bude vlasnik, uvjereni kako će se postići rješenje toliko kvalitetno da bude na korist i investitorima i lokalnoj zajednici i cijeloj Lijepoj našoj.
Iznenađeni odnosom prema lokalnoj zajednici – pozitivno iznenađeni, da ne bude zabune – obilazimo gradilište hotela koji bi svoja vrata mogao, najvjerojatnije, širom otvoriti u sezoni 2022. godine. Sve je to odlično zamišljeno, razigrano, ugodno, široko i prostrano, pa pokušavamo vidjeti "infinity" bazen, zamisliti kako sunce bliješti, kako unutarnje stepenište osim stakla nema druge prepreke oku prema moru...
– Računamo da ćemo zaposliti sigurno 30 lokalnih ljudi, jer planiramo raditi cijelu godinu – zaključuju poduzetnici.