Kada se netko bavi vrlo ozbiljnim poslom, a na pamet mu padne luda ideja, to će završiti završiti teškim debaklom ili genijalnim projektom. Karlovčanka Jasmina Cvetković je makroekonomistica, koja je završila poslijediplomski studij za poslove s EU, vodila je razvojnu agenciju u Kutini i jedna je od prvih koji su se na karlovačkom području odvažile baviti pisanjem europskih projekata. Šećući se s prijateljicom Anom lijevom obalom Kupe u rodnoj Rečici malo nizvodno od Karlovca, a tome ima sada već i 15 godina, rekla joj je ovako: "Napisali smo dosta projekata za javnu upravu i javne poslove, ‘ajmo mi nešto napravit za ljude i za sebe. Ajmo napraviti 25-metarsku žitnu lađu da zaplovi Kupom kao prije 250 godina". Prasnule su u smijeh obje. Ali to je bilo ništa naspram smijeha, pa i poruge, koji bi izazivale kada bi svoju ideju nekom bile spomenule narednih tjedan i mjeseci.
Priča nam to Jasmina, pa se skupa smijemo - dok sjedimo na njezinoj 25-metarskoj žitnoj lađi usidrenoj u Brođanima, na drugoj obali Kupe od njezine rodne Rečice. Zove se Zora, ima svojega kapetana Ivicu Špelića koji je 30 godina plovio Rajnom, Majnom i Dunavom, ima i mornara Daria Olroma, te menadžerski tim koji osim Jasmine čine "ona" Ana Prepolec Padežanin i Nikolina Belančić Arki.
Oni su karlovački turistički hit koji se upravo sprema na svoju 600-tu plovidbu Kupom od 2017. godine otkako je realiziran vrijedan projekt sufinanciran tada iz pretpristupnih fondova, a na njegovim krilima su prije dvije godine realizirali još jedan. Recimo to ovako plastično - EU je u njih uložila oko 3 milijuna kuna, a oni su oživjeli Kupu, njezine obale i razveselile brojne izletnike. Što to znači?
Nevjerojatno zvuči da je Kupa Karlovac povezivala čak sa Istanbulom, "žitni put" bio je najaktivniji u 18. i 19 stoljeću. Recimo, iz rumunjskog Temišvara Dunavom, Savom i Kupom roba je stizala do Karlovca, a onda Karolinom i Lujzijanom do Rijete te Jozefinom do Senja. Do izgradnje željezničke pruge u 19. stoljeću lađarstvo je bilo najunosniji posao ovog područja, a karlovački lađari spadali su u najbogatiji i najutjecajniji dio tadašnjeg društva. Nakon izgradnje željeznice lađarstvo je polako zamiralo, a kroz godine se potpuno zatrlo, te se na Kupi između Karlovca i Siska više nije moglo vidjeti plovilo veće od čamca.
- Odrastale smo na pričama iz davnina o tim lađama, ali nitko nikada tu lađu nije vidio, pa ni oni koju su nam te priče pričali. A, onda, u onoj šetnji smo Ana i ja sklopile "A je to dogovor", da ćemo jednu izgraditi. Ni pojma ni informacija nismo imale ni o čemu, a da jesmo vjerojatno bi u startu odustale - šali se Jasmina.
Slučajno je u to vrijeme bila na jednoj prezentaciji u HGK-u te je vidjela da su na Bosutu napravili brod koji je također bio finaciran novcem EU. Tamo je bio predstavnik klastera hrvatske brodogradnje, preko njega su stupile u kontakt s Nikolom Brnardićem, inženjerom brodogradnje, Siščaninom čiji je djed bio lađar na Kupi.
- Našle smo se s njim na kavi i rekle mu: Mi bi brod. On uzeo komad papira i krenuo crtati neki četverouglasti brod, ja gledam u tu kadicu i kažem: Mi ne bi takav brod, mi želimo dugački, koji ima zavijutak naprijed i kućicom otraga. A kaže on: "Vi bi lajdu (tako Siščani zovu lađu), opa.a?! Ali, tako nešto ne postoji odavde do Ukrajine!" - priča nam Jasmina.
Iz nekog razloga su ih shvatili ozbiljno u Ministarstvu turizma u vrijeme ministra Damira Bajsa te im dali 30.000 kuna za projektiranje lađe, a od grada Karlovca dobile su još 20.000 kuna. Ozbiljno ih je sada već počelo shvaćati sve više ljudi, ali skepse je bilo sasvim dovoljno za pošalice na njihov račun.
- Izađe jedan natječaj prekogranične suradnje iz IPA programa Hrvatska - Bosna. Pronađemo ekipu u BiH i nagovorimo ih da kandidiramo žitni put Kupa-Sava. Oni pristanu, međutim nismo naišli na razumijevanje u karlovačkoj Razvojnoj agenciji, odbili su biti nositelji projekta, a trebao nam je jak partner, jer je naša tek osnovana udruga Zvono uz Kupu bila preslaba. Uzela sam projekt i pokucala na vrata općine Pokupsko. Tamo su prepoznali vrijednost projekta, kandidiramo ga i dobijemo više od 600.000 eura iz programa prekogranične suradnje 2013. - 2021., od čega je našoj udruzi sjelo 1,8 milijuna kuna - govori Jasmina.
Tada kreće pustolovina gradnje, na javnom natječaju posao je dobilo poduzeće Metal Zec, koje je imalo referencu gradnje vodenice na Dravi, a to je bilo najbliže njihvoj zamišljenoj žitnoj lađi. Brod se gradio u Zagrebu i nakon osam mjeseci je bio porinut u Sisku. U lađu su ugrađena dva dizelska motora od po 50 konjskih snaga namjenski rađenih za plov po jezerima. Brod ima ravno dno s gazom je 70 cm, a da bi se uvjerile da neće doći do nasukavanja u ljetnim mjesecima i niskom vodostajima, Jasmina i njezina posada čamcem su istraživale rutu. Za visokih vodostaja bez problema, zaključile su, mogu doći praktički u centar grada, a na pojedinim mjestima dubina rijeke je i do 12 metara. Gdje je matica rijeke, ona nije plića od 1,5 metara, pa problema nema. Nakon porinuća trebalo je brod dovesti do Karlovca Kupom uzvodno, imali su dvije kritične točke, slapove Sredičko i Degoj, a za to im je trebao vodostaj od barem 2,5 metara. Morali su zato čekati jaku proljetnu kišu.
- Ona se dogodila i brže-bolje, 29. travnja smo isplovili za Karlovac, slapove smo u noći uspješno prošli i došli do Brođana. Lađu su pogonili motori, ali činilo se da bi plovila i samo na naše emocije, koliko smo bile sretne. Dočekali su nas ljudi u našem rodnom selu, briznule smo u plač. Onda smo rekli, idemo sada do Karlovca, i uplovili smo u grad, prva žitna lađa nakon 150 godina i mi na njoj. Ljudi nisu mogli vjerovati da smo doista uspjele - priča Jasmina.
Svaki vikend osim zimskih oni su u svojim redovnim linijama subotom i nedjeljom, a u tjednu prevoze grupe u terminima po dogovoru. Bude privatnih vožnji, u dva navrata su sa svojim društvom došli bivši nogometaš Niko Kranjčar i djevojka mu, glumica i rođena Karlovčanka Zrinka Cvitešić, te rentali lađu za dnevni najam. I dalje je plovilo u vlasništvu Udruge "Zvono uz Kupu", no udruga je osnovala tvrtku preko koje vode poslovanje. Za to su također pisali EU projekt koji je uspješno implementiran.
- Radi se o 1,152 milijuna bespovratnih kuna za razvoj društveno poduzetničkog poduhvata. Financiran je iz Europskog socijalnog fonda (2021-2022). Sav profit koji tvrtka ostvari ostaje za razvoj proizvoda, odnosno projekta lađarstva, odnosno 25 posto dobiti se može koristiti za druge namjene - kaže Jasmina Cvetković.
