Darko Horvat, Tamara Perko, Davor Majetić, Boris Vujčić, Romeo Collina
 CROPIX
Panel Hanza Medije

Cilj je da tvrtke imaju kredite s kamatom 1%. Što će biti kad državni minimalac istekne?

Panel Hanza medije 'Kako osigurati novac za novi investicijski zamah i oživjeti poslovne aktivnosti nakon korone'
Piše: Frenki LaušićObjavljeno: 29. svibanj 2020. 17:05

Hanza Media je organizirala online panel na temu oživljavanja poslovnih aktivnosti nakon popuštanja epidemioloških mjera, pri čemu se otvara cijeli niz pitanja: kako osigurati novac za novi investicijski zamah i restart ekonomije? Što financirati? Na koji način postići održivi rast? Kako ubrzati digitalnu transformaciju? Je li i ova kriza, kao i sve prijašnje, prilika za promjene?

O tome su raspravljali ministar gospodarstva Darko Horvat, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, predsjednik Uprave Zagrebačke banke Romeo Collina, predsjednica Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvoj Tamara Perko i glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić, a moderator panela bio je Gojko Drljača, kolumnist Jutarnjeg lista.

Gojko Drljača: Ministre Horvat, možete li uvodno reći što još Vlada namjerava poduzeti kako bi potaknula restart gospodarstva?

Darko Horvat: Najprije želim reći da unatoč krizi nismo usporili nastojanja da poboljšamo gospodarsko okruženje i poslovnu klimu, nastavili smo sa smanjenjem parafiskalnih davanja i administrativnih opterećenja za poduzetnike, pogotovo u onim elementima u kojima elementi namjene i visine davanja nisu bilo dobro osmišljeni u društvenom ekosustavu. Nastavili smo aktivno financijski podupirati poduzetnike, a zadnji dokaz toga je to što smo početkom ovog tjedna dodijelili prvih 28 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za pozitivno evaluirane projekte u sklopu poziva ‘Inovacije u S3 područjima’. Cilj tog natječaja bio je potaknuti dvije vrste inovacijskih aktivnosti: ulaganja u inovacije procesa i/ili organizaciju poslovanja. Tih 28 projekata vrijedno je ukupno 217 milijuna kuna, od čega 93 milijuna kuna čine bespovratna sredstva iz fondova EU. No, u sklopu samog Poziva pozitivno je ocijenjeno ukupno 112 projektnih prijedloga u vrijednosti od 943 milijuna kuna, od čega je 364 milijuna kuna iznos bespovratnih sredstava.

CROPIX
Darko Horvat
 

Investicije su sada naš glavni forte koji mora voditi prema gospodarskom oporavku. Sredstva iz fondova EU pritom nastavljamo koristiti kao akcelerator koji će, nakon ovih gotovo milijardu kuna vrijednih projekata, dodatno stvoriti oko 2,5 milijardi kuna vrijednih investicijskih projekata u sklopu natječaja IRI 2. Projekti inovacija u S3 područjima još su jedan u nizu projekata ulaganja u programe inovacija u suradnji s agencijom Hamag-Bicro, s kojom smo u posljednje četiri godine, surađujući s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta, različitim programima istraživanja, razvoja i inovacija potaknuli 2,7 milijardi kuna investicija kroz 606 projekata, za koje je dodijeljeno 1,36 milijardi kuna bespovratnih sredstava. Dakle, osim na paketima mjera za pomoć gospodarstvu i zaposlenima, koji su javnosti manje-više poznati, radimo i na osiguravanju likvidnosti za poduzetnike u nizu područja kako bismo povećali zaposlenost i produktivnost na novim tehnološkim razinama.

Gojko Drljača: Gospodine Collina, ova je kriza, ustvari, i ultimativni stres-test za banke. Kako u toj situaciji izbalansirati potrebu tvrtki za financiranjem i stabilnost bankarskog poslovanja?

Romeo Collina: To je kompleksno pitanje, ali najprije bih želio generalno komentirati situaciju u kojoj smo sada. Po magnitudi, dubini i brzini, u jednoj smo od najvećih kriza u povijesti, možda i u krizi bez presedana. Odgovor fiskalnih i monetarnih politika strateški je svuda bio manje-više isti, prioritet je bio ubrizgavanje likvidnosti u sustav, očuvanje radnih mjesta i potrošnje građana te osiguranje likvidnosti za kompanije. Sada se trebamo pripremiti za razdoblje u kojem će zbog recesije i svih tih mjera bruto domaći proizvod biti niži, a dugovi država i poduzeća veći. Mnogo toga ovisit će o tome kako će izgledati oporavak, a po mom sudu, on će trajati dvije do tri godine. Mi u Zabi kompanijama smo omogućili prosječni moratorij od oko šest mjeseci, a u turizmu i na godinu dana. I za građane imamo slične rokove. Očekivali smo puno zahtjeva i zato radimo sve kako bismo reagirali što brže, da bi nam prosječno vrijeme odgovora na zahtjev klijenta, nakon što prikupi dokumentaciju, bilo nekoliko dana. No, moram reći da moratorij nije rješenje za kompaniju ili građane, on predstavlja samo kupovanje vremena i zbog toga je jako važno da se to vrijeme dobro iskoristiti za novo sagledavanje situacije i restrukturiranje hrvatskog gospodarstva.

CROPIX
Romeo Collina, predsjednik Uprave Zagrebačke banke
 

Nadalje, po mom sudu, subvencija države u vidu isplate minimalne plaće kompanija jest pozitivna stvar, ali pitanje je što će biti kad ta mjera istekne, kako će tada reagirati i tvrtke i građani. Zato, ako tvrtke imaju strukturalni problem i neodrživ poslovni model, u ovoj će krizi jako teško poslovati. A to vrijedi i za cijelo gospodarstvo, koje se mora preoblikovati od uvođenja novih tehnologija do poboljšavanja vještina radnika. U ovome smo svi zajedno, nitko pojedinačno nema magično rješenje, svi moraju dati svoj doprinos rješenjima. U tom kontekstu, želim reći da banke nisu dio problema, nego dio rješenja.

Gojko Drljača: Svi imaju prilično velika očekivanja od HBOR-a kada je riječ o kreditiranju poduzeća u ovoj krizi. Međutim, svi podaci pokazuju da su domaće tvrtke potkapitalizirane, bez previše prostora za novo zaduživanje. S druge strane, iz obveznih mirovinskih fondova HBOR-u stižu pohvale zbog ulaganja u venture i private equity fondove kako bi se omogućilo financiranje malih i srednjih tvrtki, ali ne s dužničkih, nego s vlasničkih osnova. Što je sve HBOR s tim u vezi poduzeo?

Tamara Perko: Poticanje vlasničkih ulaganja je politika na kojoj HBOR radi već dulje vrijeme. Prošle smo godine usvojili novu strategiju i to je jedna od pet ključnih stvari na kojima ćemo raditi. Strateške smjernice poslovanja HBOR-a u idućem petogodišnjem razdoblju bit će stoga fokusirane na poticanje razvoja tržišta vlasničkog kapitala, poticanje ekonomsko i socijalno uravnoteženog i održivog regionalnog, ruralnog i urbanog razvoja, poticanje internacionalizacije i globalizacije hrvatskoga gospodarstva, poticanje konkurentnosti uz naglasak na inovacije, digitalnu transformaciju i industriju 4.0 te poticanje klimatski i energetski neutralnoga gospodarstva putem energetske učinkovitosti obnovljivih izvora energije i zaštite okoliša.

Zagreb, 280119.
HBOR.
Potpisivanje okvirnog ugovora o nalogu za nacionalne razvojne institucije izmedju Europskog investicijskog fonda i HBOR-a. 
Na fotografiji:  predsjednica Uprave HBOR-a Tamara Perko.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX
Tamara Perko, predsjednica Uprave HBOR-a
 

HBOR, naime, nije klasična komercijalna banka. Naš je zadatak da ‘pokrijemo’ tržišne nedostatke. U sklopu toga smo osigurali i sredstva za venture capital i private equity fondove za razvoj brzorastućih poduzeća te ESIF fond rizičnoga kapitala. Domaćem tržištu, prema procjenama, nedostaje 120 milijuna eura za takve potrebe, pri čemu smo triput ispod europskog prosjeka. U Hrvatskoj, nažalost, poduzetnici još razmišljaju o tome da im je draže imati 100 posto vlasništva loše tvrtke nego 60 posto uspješne. Takav pogled na svijet morat ćemo promijeniti. Sredstva za provedbu ovog projekta osigurana su u sklopu Programa potpore strukturnim reformama EU pri Europskoj komisiji, a mi smo predvidjeli 70 milijuna eura prije ove krize. Sada radimo na povećanju te svote. S radom je, zasad, počeo venture fond Fil Rouge, koji je od ulagača dobio 45 milijuna i mi ga i kapitalno podupiremo. Fil Rouge Capital je fond rizičnog kapitala čiji je primarni cilj investiranje u mlade poduzetnike, startup i scaleup tvrtke u Hrvatskoj, a osim ulaganja u vlasničke udjele jačih već formiranih tvrtki, ima i akceleratorski program za mlade startupe. Taj je fond razmotrio 850 prilika za ulaganje i uložio u 35 projekata - 10 milijuna eura u već etablirane tvrtke te 25 milijuna eura u akceleratorske programe. Kako stvari sada stoje, u lipnju će s radom početi još dva fonda, a treći u srpnju. Do kraja godine trebali bismo imati rizične fondove spremne za ulaganja.

Gojko Drljača: Kako u Hrvatskoj udruzi poslodavaca komentirate sve Vladine mjere, hoće li sve to biti dovoljno za investicijsko pokretanje Hrvatske?

Davor Majetić: Mi u Hrvatskoj udruzi poslodavaca već neko vrijeme ističemo da je više nego dobro što je Vlada provela i provodi mjere subvencije plaća te odgode i otpisa poreza i doprinosa, ali jednako tako navodimo da je sada ključno pitanje kako osigurati dovoljno dostupne likvidnosti poduzećima kako bi mogla financirati obrtna i investicijska sredstva. Prema našoj procjeni, takva će, pojačana pomoć u kreditiranju tvrtki biti potrebna još najmanje godinu i pol, kako u kojem sektoru. Slažem se da i dio poslodavaca, napose malih i srednjih, mora shvatiti da do kapitala mora doći i smanjenjem udjela u vlasništvu, ali jako je važno da ostale kompanije, koje imaju manevarskog prostora, dobiju pristup povoljnim uvjetima zaduživanja.

Zagreb, 060618.
Hrvatska udruga poslodavaca.
Predstavljanje istrazivanja zasto gradjani napustaju Hrvatsku.
Na fotografiji: Davor Majetic.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Zeljko Puhovski / CROPIX
Davor Majetić
 

Gojko Drljača: Pitanje kapitala i zaduživanja bit će, očito, osjetljivo. Ministre, je li u raspravi u Vladi još neka inicijativa za pomoć gospodarstvu u tom kontekstu, osim fondova rizičnog kapitala koji će biti spremni za vlasnička ulaganja do kraja godine?

Darko Horvat: Poduzetnički sektor ne može se financirati samo Vladinim mjerama, uključujući Hrvatsku banku za obnovu i razvitak i Hamag-Bicro, nego se moraju pokrenuti i komercijalne banke. Sjećam se kako smo i 2016. zajedno s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak muku mučili kako kamatnu stopu od šest posto svesti ispod tri posto da bi naše tvrtke u tom smislu bile međunarodno konkurentne. Došli smo do toga da su najbolje tvrtke u 2019. mogle dobiti kamatne stope od ispod 1 posto, a one malo slabije kamatu blago iznad 1 posto. To je opet cilj - da kompanije mogu imati kredite s kamatom od 0,5 do 1 posto, a kod rizičnijih investicija i malo višu. I sada smo u trenutku u kojem moramo napraviti dva ključna koraka - osigurati tekuću likvidnost za tvrtke koje trebaju kredite, ali i ne stvarati dodatni problem onima koji već imaju kreditni aranžman, ali osjećaju negativne posljedice ove krize. Drugo, ulazimo u financiranje novih projekata za 300 poduzetnika, probranih perjanica hrvatskog poduzetništva, u novi investicijski pothvat vrijedan od 2,5 do tri milijarde kuna, od kojih smo mi, kako sam već rekao, osigurali oko 1,5 milijardi, a komercijalne banke trebaju uskočiti otprilike s još toliko. Smatramo da te tvrtke mogu generirati na tržištu proizvode visoke dodane vrijednosti koji će biti i izvozni. Poduzetnici će preko HBOR-a i Hamag-Bicroa dobiti komercijalne kredite i bespovratna sredstva u iznosu od oko 60 do 65 posto ukupnog kredita, a ostatak trebaju nadoknaditi komercijalne banke.

Moramo brzo realizirati te projekte i to je ono na što pozivam komercijalne banke - da ubrzaju svoje procese kako bismo postupak rješavanja kredita od natječaja do potpisivanja ugovora skratili na pola godine. Trebamo kredite koje neće biti skuplji od 1 posto kako bismo po investicijskoj aktivnosti bili na razini 2019. godine.

Zagreb, 260320.
Guverner HNB-a Boris Vujcic, fotografiran u sjedistu HNB-a ostecenom potresom.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX
Guverner HNB-a Boris Vujčić
 

Boris Vujčić: U HNB-u nemamo kristalnu kuglu kojom bi mogli predvidjeti budućnost

Ovo je specifična kriza koja nije nastala zbog nekih gospodarskih ili financijskih ciklusa i problema, nego smo mi sami zaustavili gospodarstvo na neko vrijeme zbog epidemioloških razloga i s tim dobili i sve negativne posljedice. Investicije ovise o mnogo faktora, naravno i o monetarnoj politici, ali samo djelomično. Ovise o likvidnosti koju osiguravaju središnje banke, o kamatnim stopama, o stanju u realnom sektoru, odnosno o perspektivama gospodarstva, o ukupnoj investicijskoj klimi. Likvidnost financijskog sustava je, da napomenem, bila visoka i ranije, a od ožujka je HNB kreirao dodatnih 25 milijardi kuna likvidnosti. To predstavlja 6,8 posto bruto domaćeg proizvoda, a od toga smo je kreirano oko pet milijardi kuna kunske likvidnosti i oko 2,6 milijardi eura devizne likvidnosti. Zbog toga je u ovom trenutku strukturni višak likvidnosti, kojeg banke drže ga na prekonoćnim depozitima, na povijesnom maksimumu. Isto tako su kamatne stope na povijesnim minimuma, i to podjednako kamatne stope na investicijska sredstva i za obrtna sredstva.

Podsjetimo, u ožujku ove godine je bio zabilježen dosta snažan rast kreditne aktivnosti banaka od 6,6 posto, a treba kazati kako su se u tom razdoblju povećali krediti i za obrtna sredstva. Do tada su prvenstveno rasli krediti za investicije, ali tada, kad su kompanije vidjele da će imati problema s poslovanjem zbog korona virusa, počeli su uzimati i kredite za likvidnost, revolving kredite, kako bi premostili iduća dva do tri mjeseca lockdowna. U HNB-u nemamo kristalnu kuglu kojom bi mogli predvidjeti budućnost, ali s predviđenim padom gospodarske aktivnosti od oko devet do deset posto u temeljnom scenariju, ne možemo očekivati ni značajnu potražnju poduzeća za investicijama. Kompanije, naime, ulažu u investicije kad se na tržištu očekuje rast potražnje, ali ne ulažu kada ne vide tu potražnju. No, ukupni financijski uvjeti – kao i kapitaliziranost banaka, te i strukturni višak likvidnosti i razina kamatnih stopa - su takvi da pogoduju zaduživanju za investicije, ali je situacija u realnom gospodarstvu takva da je potražnja za takvim kreditima još uvijek nedovoljna s obzirom na mogućnosti bankarskog sustava Kada je riječ o rastu duga kompanija, za sada nemamo takvu analizu, još je prerano za to, ali bih podsjetio kako smo takvu analizu radili nakon prošle krize, 2016./2017. godine.

Ono što se pokazalo je da prezadužena poduzeća kao odgovor na ovaj vid šoka smanjuju investicijsku aktivnost. Tada smo ustanovili da značajan dio poduzeća ima vrlo visoku razinu duga, s tim da jedna trećina sektora poduzeća ima visoke rezerve keša i likvidnosti i njima kredit uopće ne treba, dok jedna trećina tvrtki treba kredit, ali već imaju veliki dug ili nemaju kapitala i kolaterala kako bi mogli dobiti kredit. Konačno, postoji jedna trećina kompanija koje trebaju sredstva i koja nisu prezadužena, odnosno samo je otprilike jedna trećina korporativnog sektora bila realni kandidat za kredite. HNB će vjerojatno iduće godine raditi novu analizu da vidimo što se strukturno dogodilo s dugom poduzeća u tom smislu. Na pitanje o oživljavanju domaćeg gospodarstva može se kazati kako je uvijek dobro vrijeme za razvoj domaće proizvodnje. Ali, potrebno je znati kako je Hrvatska jako mala i otvorena ekonomija i u najvećem dijelu sektora i proizvoda ne može biti samodostatna.

Ovako male ekonomije moraju biti otvorene međunarodnoj trgovini gdje se specijaliziraju u nekim segmentima u kojima mogu realizirati izvoz, kako bi se moglo financirati proizvode koje treba uvoziti. Samodostatnost proizvodnje u svim granama bi zbog toga bila promašena politika. Država u tom pogledu treba raditi na tome to da se prvenstveno, kao što je već bilo rečeno na ovom panelu, razvijaju znanja i vještine koje mogu podupirati određene vrste proizvodnje u kojima želimo biti međunarodno konkurentni. Podupirati investicije se može poreznim, financijskim i drugim modelima, ali ako ćemo govoriti o dugoročnim politikama, onda se prvenstveno treba ulagati u znanja, vještine i poticati razvoj novih tehnologija. Postoji tu i jedna izdvojen slučaj – poljoprivreda. Kada je u pitanju poljoprivreda i njena samodostatnost za naše potrebe, može se kazati kako Hrvatska definitivno ima daleko veće potencijale u poljoprivredi nego što je to sadašnja razina i kvaliteta proizvodnje, ali to je posljedica loših politika iz prethodnih desetljeća. Ako država želi postići veću samodostatnost domaće poljoprivrede, što je moguće napraviti u nekim dijelovima tog sektora, onda treba mijenjati dugoročnu poljoprivrednu politiku

 

Zagreb, 040520. 
Jankomirska 5.
U tvornici AD Plastik svi radnici rade zasticeni zastitnim maskama i rukavicama, a u ulazu u firmu nalaze se dezinficijensi i tepisi za dezinfekciju obuce.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongracic / CROPIX
Ilustracija (Tvornica AD Plastik)
 

Zakon o poticanju ulaganja moramo opet mijenjati zbog novih okolnosti

Gojko Drljača: Gospodine Collina, mogu li banke financirati takve brze kreditne linije putem digitalnih kanala, ovo je prilika da čitavo društvo odradi ekspresnu digitalnu transformaciju?

Romeo Collina: Nije se teško složiti s tim da su investicije i njihovo financiranje veoma važno pitanje u ovoj krizi. Iznimno je važno shvatiti da će se pojedini investitori teško odlučiti za neku investiciju ako nisu sigurni u to koliko će trajati ova recesija, koliko će trajati povratak investicije, zbog toga je jako važno korištenje fondova EU. Nesigurnost gospodarskih izgleda i perspektive jedno je od najvažnijih odlika ove krize. Zbog toga i vlasničko ulaganje u kompanije kao kapitalna potpora tvrtkama postaje važno konceptualno pitanje. Nadalje, u ovoj je krizi bitno održati potrošnju građana na potrebnoj razini, zbog čega još jednom treba istaknuti važnost projekta subvencioniranja minimalnih plaća za pogođene tvrtke. Naime, ova kriza mijenja potrošačke i štedne navike građana pa je, kako bilježimo, došlo do rasta depozita, odnosno štednje u bankama, što vjerojatno odražava strah i nesigurnost građana zbog nedostatka jasne perspektive. Zbog toga treba održavati potrošnju živom, inače će oporavak trajati dulje i bit će mukotrpniji.

Kad je riječ o digitalnoj transformaciji, naravno da je za bankarsku industriju digitalizacija sve važnija, a u ovoj smo krizi moratorije na kredite ugovarali digitalnim kanalima. Kontinuirano ulažemo u digitalno poslovanje, a prije dva mjeseca imali smo snažnu investiciju u IT kako bismo dodatno podržali zahtjeve potrošača. Jasno nam je da će takvi zahtjevi nakon ove krize postati još izraženiji. Od ožujka je 50 posto ljudi manje dolazilo u poslovnice, a 10.000 zahtjeva za moratorij realizirali smo digitalnim putem. Morat ćemo se još više prilagoditi novim navikama klijenata koji će sve više tražiti digitalne usluge. Živimo i radimo u vrlo zanimljivim vremenima, ali moramo se prilagoditi novim, promijenjenim okolnostima.

Gojko Drljača: Ministre Horvat, je li postojeći legislativni okvir adekvatan za odgovore na ovu krizu, tu posebno mislim na Zakon o poticanju ulaganja - odgovara li on novim izazovima?

Darko Horvat: I mi se to pitamo u Ministarstvu. Naime, u mom smo mandatu taj zakon mijenjali dva puta, a zadnja izmjena je bila dijelom iznuđena i ovom krizom. Mogu reći da je taj zakon dovoljno dobar za sadašnju razinu gospodarskog razvoja Hrvatske, ali nije adekvatan za skok u industriju 4.0. Stoga nam je potrebna adekvatna dinamika prilagodbe tog zakona novim okolnostima, ali da se ne zapostave neke ‘stare’ industrije i modeli. Kad bismo cijeli zakon odmah prilagodili novim idejama i industriji 4.0, on bi se odnosio na relativno malo kompanija, odnosno mali bi broj tvrtki imao korist od njega. Zbog toga ćemo ići s postupnim izmjenama, a u novim natječajima poseban ćemo naglasak davati produktivnosti. Na to želimo staviti naglasak, dakle, ne samo na povećano zapošljavanje, nego i na produktivnost, što će onda pozitivno utjecati na promjenu strukture gospodarstva i veću orijentaciju na izvoz. Uz to, naše analize pokazuju da jedna kuna uložena kroz poticajne mjere u okviru tog zakona u državni proračun vraća 3,38 kune. Nadalje, cilj je i da povećamo ulaganja u istraživanje i razvoj s današnjih 0,87 na 1,4 posto BDP-a i to nam je također jedan od važnijih ciljeva, nastaviti rast ulaganja u istraživanje i razvoj koji je zadnje dvije godine u proteklim godinama iznosio 15 i 18 posto.

Gojko Drljača: Ova kriza je skrenula pozornost i na potrebu oživljavanja domaće proizvodnje, osobno sam se zapitao početkom krize - što ako stane uvoz, a mi nemamo proizvodnju za veliki dio esencijalne robe?

Tamara Perko: Da, ima smisla oživljavati proizvodnju, HBOR na tome radi intenzivno. U proteklih pet godina kreditirali smo 3000 domaćih projekata s više od 13 milijardi kuna. Nedovoljna samodostatnost našega gospodarstva očita je u nekim granama i na tome treba raditi. Naše kamatne stope trenutačno idu od 1,3 posto za tvrtke iz prerađivačke industrije, na rok od 12 do 17 godina, uz poček od tri do pet godina. Podsjetila bih da smo 2019. ukupno odobrili tri posto kredita više nego godinu ranije, a podržali smo više od 2400 projekata s iznosom većim od sedam milijardi kuna, u što spadaju krediti i garancije. Što se samih kredita tiče, oni su odobreni u iznosu od 5,8 milijardi kuna, od čega su krediti namijenjeni investicijama činili 88 posto svih odobrenja.

Davor Majetić: Ova kriza uči nas koliko je važno čuvati vlastitu proizvodnju, razvijati i ulagati u vlastito znanje i vlastite resurse. Novi paket Vladinih mjera ne treba ići tako široko s bespovratnim potporama, nego ciljano prema najugroženijima, a posebno treba osigurati dovoljne količine kreditnih linija s najnižim mogućim kamatnim stopama. Trebaju nam i ozbiljnija troškovna rasterećenja, osobito parafiskalnih nameta, da bi poslovanje moglo biti održivo u uvjetima kada sve pada, a isto tako treba nam podrška privatnim investicijama, kao i realizacija onih koje provodi država uz maksimalan angažman domaćih izvođača.

Romeo Collina: Kad je riječ o hrvatskoj proizvodnji, ova kriza predstavlja veliku šansu za repozicioniranje i preoblikovanje hrvatske ekonomije. Svi trebamo shvatiti koje su prave industrije za poticanje i za investicije, kako poticati pojedine tehnologije i poboljšati vještine radnika te kako privući strane investicije i povećati produktivnost. U tom smo poslu svi zajedno, svatko treba dati svoj doprinos da bi se provele promjene u hrvatskoj ekonomiji.

Varazdin, 060420.
U Vidovcu, njestu 10-ak kilometara od Varazdina, poljoprivrednici uzurbano obradjuju zemlju i sade poljoprivredne kulture kako bi mogli opskrbljivati trgovacke centre, nadajuci se zavrsetku korona krize.
Na fotografiji: Zlatko Zagorec u odrzavnju polja salate.
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Ilustracija
 

Ako država želi postići veću samodostatnost domaće poljoprivrede, mora mijenjati poljoprivrednu politiku

Ovo je specifična kriza koja nije nastala zbog nekih gospodarskih ili financijskih ciklusa i problema, nego smo mi sami zaustavili gospodarstvo na neko vrijeme zbog epidemioloških razloga i s tim dobili i sve negativne posljedice. Investicije ovise o mnogo faktora, naravno i o monetarnoj politici, ali samo djelomično. Ovise o likvidnosti koju osiguravaju središnje banke, o kamatnim stopama, o stanju u realnom sektoru, odnosno o perspektivama gospodarstva, o ukupnoj investicijskoj klimi. Likvidnost financijskog sustava je, da napomenem, i prije bila visoka, a od ožujka je HNB kreirao dodatnih 25 milijardi kuna likvidnosti. To predstavlja 6,8 posto bruto domaćeg proizvoda, a od toga je kreirano oko pet milijardi kuna kunske likvidnosti i oko 2,6 milijardi eura devizne likvidnosti. Zbog toga je u ovom trenutku strukturni višak likvidnosti, koji banke drže na prekonoćnim depozitima, na povijesnom maksimumu. Isto tako su kamatne stope na povijesnim minimuma, i to podjednako kamatne stope na investicijska sredstva i za obrtna sredstva.

Podsjetimo, u ožujku ove godine bio je zabilježen dosta snažan rast kreditne aktivnosti banaka od 6,6 posto, a treba reći kako su se u tom razdoblju povećali krediti i za obrtna sredstva. Dotad su prvenstveno rasli krediti za investicije, ali tada, kad su kompanije vidjele da će imati problema s poslovanjem zbog koronavirusa, počeli su uzimati i kredite za likvidnost, revolving kredite, kako bi premostili iduća dva do tri mjeseca lockdowna. U HNB-u nemamo kristalnu kuglu kojom bismo mogli predvidjeti budućnost, ali s predviđenim padom gospodarske aktivnosti od oko devet do deset posto u temeljnom scenariju ne možemo očekivati ni značajnu potražnju poduzeća za investicijama. Kompanije, naime, ulažu u investicije kad se na tržištu očekuje rast potražnje, ali ne ulažu kada ne vide tu potražnju. No, ukupni financijski uvjeti - kao i kapitaliziranost banaka, strukturni višak likvidnosti i razina kamatnih stopa - takvi su da pogoduju zaduživanju za investicije, ali je situacija u realnom gospodarstvu takva da je potražnja za takvim kreditima još uvijek nedovoljna s obzirom na mogućnosti bankarskog sustava.

Kada je riječ o rastu duga kompanija, zasad nemamo takvu analizu, još je prerano za to, ali podsjetio bih da smo takvu analizu radili nakon prošle krize, 2016./2017. godine. Ono što se pokazalo jest da prezadužena poduzeća kao odgovor na ovaj vid šoka smanjuju investicijsku aktivnost. Tada smo ustanovili da značajan dio poduzeća ima vrlo visoku razinu duga, s tim da jedna trećina sektora poduzeća ima visoke rezerve gotovine i likvidnosti i njima kredit uopće ne treba, dok jedna trećina tvrtki treba kredit, ali već imaju veliki dug ili nemaju kapitala i kolaterala kako bi mogli dobiti kredit. Konačno, postoji jedna trećina kompanija koje trebaju sredstva i koje nisu prezadužene, odnosno samo je otprilike jedna trećina korporativnog sektora bila realni kandidat za kredite. HNB će vjerojatno iduće godine raditi novu analizu da vidimo što se strukturno dogodilo s dugom poduzeća u tom smislu.

Na pitanje o oživljavanju domaćeg gospodarstva može se reći da je uvijek dobro vrijeme za razvoj domaće proizvodnje. Ali, treba znati da je Hrvatska jako mala i otvorena ekonomija i u najvećem dijelu sektora i proizvoda ne može biti samodostatna. Ovako male ekonomije moraju biti otvorene međunarodnoj trgovini gdje se specijaliziraju u nekim segmentima u kojima mogu realizirati izvoz kako bi se moglo financirati proizvode koje treba uvoziti. Samodostatnost proizvodnje u svim granama bi zbog toga bila promašena politika. Država u tom pogledu treba raditi na tome da se prvenstveno, kao što je već bilo rečeno na ovom panelu, razvijaju znanja i vještine koje mogu podupirati određene vrste proizvodnje u kojima želimo biti međunarodno konkurentni. Investicije se može podupirati poreznim, financijskim i drugim modelima, ali ako ćemo govoriti o dugoročnim politikama, onda prvenstveno treba ulagati u znanja i vještine te poticati razvoj novih tehnologija. Postoji tu i jedan izdvojen slučaj - poljoprivreda. Kada je u pitanju poljoprivreda i njezina samodostatnost za naše potrebe, može se reći da Hrvatska definitivno ima mnogo veće potencijale u poljoprivredi nego što je to sadašnja razina i kvaliteta proizvodnje, ali to je posljedica loših politika iz prethodnih desetljeća. Ako država želi postići veću samodostatnost domaće poljoprivrede, što je moguće napraviti u nekim dijelovima tog sektora, onda treba mijenjati dugoročnu poljoprivrednu politiku.

 

Linker
06. lipanj 2021 15:38