Ako vas ovih kasno proljetnih dana put dovede do Podravine među obiljem zelenila mogli biste se zabuniti u odgovoru na pitanje za što se koriste betonski i drveni stupovi na ograđenim parcelama.
Mnogi će reći da su ih obnovili i postavili proizvođači vina, ali ovi su stupovi na ravnim površinama neće dati tekuće plodove nego nešto što će završiti u tegli umjesto u boci. Riječ je, dakako, o kornišonima (francuski naziv za male krastavce za kiseljenje) koji ovih dana tek bacaju prve zelene izdanke na plodnim podravskim poljima.Za tri mjeseca, negdje polovinom kolovoza, oni će narasti i biti spremni za branje kao krastavci za kiseljenje koji će u samo nekoliko sati stići od polja do staklenke. Najzaslužniji za tu brzu transformaciju su Podravkini organizatori proizvodnje koji otkupljuju proizvodnju od manjih kooperanata i kojima nije lako svoje i njihovo povrće u svježem stanju dopremiti u otkupne centre Podravke kada je sezona branja i prerade.
Paprika za ajvar
Zato nismo slučajno parkirali auto u Koprivničkim Bregima na imanju i OPG-u Agro VBV vlasnice Vlatke Brlečić Vrabec gdje smo podjelili njena iskustva u radu sa Podravkom i kooperantima. I o isplativosti samog rada na zemlji jer Vlatka je dipl. ing. agronomije, a diplomirala je upravo braneći temu boljeg prinosa krastavaca i poboljšanju njihovih prinosa za preradu i konzerviranje. Odnedavno ona je i organizatorica proizvodnje što znači da zajedno s agronomima Podravke nadgleda proizvodnju povrća kod proizvođača, prati njihovu proizvodnju tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja, a na kraju od njih i otkupljuje proizvedeno povrće pa ga isporučuje Podravki.
Na svom OPG-u proizvodi oko šest tona kornišona sa nasada od oko 500 četvornih metara, a proizvodi i papriku za ajvar i patliđane na po pola hektara lijepo uređenih gredica koje čekaju kolovoz za branje. Uz sorte Podravka i Slavonka na njenim poljima je odnedavno i njihova usavršena kombinacija Pitoma (po Pitomači) malo mesnanija rog paprika koja se lakše bere i odlična je za ajvar.
Kaže kako ima sreću jer nitko na susjednim njivama ne sadi papriku i krastavce pa nemaju puno bolesti koje bi se raširile do njihovih gredica, pa u zaštiti koristi uglavnom ekološka sredstva.
Vlatka Brlečić Vrabec
Ovu rijetku prigodu da razgovaramo sa stručnom osobom koja je diplomirala na krastavcima iskoristili smo da Vlatku pitamo neka laička i potrošačka pitanja poput veličine krastavaca koje kupujemo i koja je razlika između onih koje koristimo u salati i za konzerviranje.
- Prije svega riječ je o dvije različite vrste-salataru i kornišonu koji nema koštica i zato je idealan za kiseljenje. U amaterskom uzgoju može se dogoditi da dobiju koštice ako nemaju dovoljno vlage i prihrane ili su previše izloženi suncu pa imaju žute krajeve i perastu svoju veličinu koja nije za konzerviranje. Naši kornišoni se proizvode od vrhunskog sjemena, pa ako imate kvalitetan sustav navodnjavanja kap po kap i pravovremenu prihranu onda ćete i dobiti vrhunski proizvod, priča nam Vlatka dok obilazimo nasade krastavaca.
Prvi plodovi
Budući stanovnici ukiseljenih staklenki još su mali i gotovo nevidljivi jer su kao pelceri presađeni na njivu početkom svibnja, posađeni dva tjedna kasnije, a prvi se plodovi očekuju krajem lipnja. Udarni je mjesec za branje srpanj kada kornišoni počinju neumoljivo rasti.
-Tada pod vrelim suncem počinje prava utrka sa vremenom jer kornišone treba brati kada su u optimalnoj veličini. A ona se može promijeniti od jutra do večeri, iz sata u sat. Ako ujutro imate pola polja krastavaca koji su narasli između tri do pet centimetara onda ih treba brzo ubrati jer oni su ekstra klasa i imaju najveću cijenu. Brzo vam oni porastu na veličinu od pet do sedam centimetara i to je već nešto što se zove prva klasa, ali je otkupna cijena manja. Od sedam do devet centimetara je već druga klasa, od devet do 12 centimetara treća, priča nam Vlatka dok gledamo nedavno zasađene krastavce i ne možemo vjerovati da oni tako mali postaju tako divlji u svom vegetacijskom ciklusu i rastu. U kontaktu sa proizvođačima doznaje kako je ova proizvodnja krastavaca i paprike na malim obiteljskim površinama dodatno zanimanje brojnih obitelji koje im popunjavaju kućnu blagajnu uz hobističke aktivnosti u vrtu.
Vlatka Brlečić Vrabec
Riječ je o uglavnom staračkim obiteljima, ali u posljednje vrijeme zanimanje je sve veće i od mladih koji su spremni na širenje proizvodnje i usavršavanje u proizvodnji.
Domaća proizvodnja
- Često zateknem tri generacije kako beru krastavce i papriku. Na bakinom gruntu, mama i unuka, a muškarci slažu povrće u gajbe. Moja suradnja sa Podravkom je iznimno dobra. Za sva pitanja uvijek su na raspolaganju i spremni pomoći. Učestalo sa agronomima Podravske obilazimo kooperante, te ih savjetujemo da proizvodnja bude uspješnija u ovoj teškoj proizvodnoj sezoni što se tiče vremenskih uvjeta. Podravka se okrenula domaćoj proizvodnji, i spremna je pomoći svakom malom proizvođaču da pronađe plasman svog proizvoda. Proizvodne površine redovno se nadgledaju svakoga tjedna, dijelimo savjete, pomažemo sa repromaterijalom potrebnim za proizvodnju. Na njima je da odrade agrotehničke mjere na vrijeme. Transport je na nama. Kako mi je ovo prva godina suradnje sa kooperantima, nadam se da će i oni biti zadovoljni, kao i ja, kaže nam Vlatka na rastanku.
Nema problema s radnom snagom
Vlatka u Koprivničkim Bregima na imanju i OPG-u Agro VBV na svu sreću nema problema sa radnom snagom koja u vrijeme kriznih dana bere krastavce jer su još uvijek u igri prijatelji i rodbina, ali mnogim koperantima je sve teže i teže. Pogotovo zato jer je jedan dan dovoljan da urod propadne, a da i nema nevremena. Ti staneš a oni rastu i pada im cijena. Na svom OPG-u proizvodi oko šest tona kornišona sa nasada od oko 500 četvornih metara. No, šezdesetak kooperanata za koje ona kao organizator proizvodnje u Podravci obilazi na području od Pitomače do Križevaca su uglavnom dobro organizirani da svoju ljetinu uspiju obrati i isporučiti Vlatki koja i svoje krastavce, papriku i feferone istog dana vozi na preradu u Podravkinu tvornicu u Kalniku.