Možda ne svi, ali mnogi zasigurno godinu na izmaku neće pamtiti po dobrom. Hrvatsko gospodarstvo u najvećoj je i najdubljoj krizi u posljednjih 25 godina. Kraj 2020. dočekat ćemo s rekordnim padom ukupne razine gospodarske aktivnosti. Poslodavci okupljeni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca načelno mogu biti zadovoljni prvim valom mjera pomoći za očuvanje radnih mjesta. No, za drugi val mjera, koje su proglašene u tzv. mekanom ili puzajućem lockdownu, mnogi smatraju da nije pravodobno donesen te da mjere nisu dovoljne za kompenzaciju svih troškova i nagomilanih gubitaka. Uz to, mnoge su djelatnosti i tvrtke koje formalno nisu zatvorene, ali zbog odluka Stožera rade ograničeno pa je potrebno osmisliti nove i dodatne kompenzacijske mjere primjenjive i na mnoge druge poslodavce i djelatnosti koji su znatno pogođeni ovom krizom.
Dugoročno gledano, ove mjere ne mogu pomoći, one su privremenog i ograničenog karaktera. Bez strukturnih reformi zdravstva, javne i državne uprave, pravosuđa, obrazovanja i mnogih drugih javnih sektora, uz sva ulaganja i napore, Hrvatska neće napredovati, nego, štoviše, stagnirat će i zaostajati budući da će i dalje sva novostvorena vrijednost, umjesto za nove investicije i razvoj, biti korištena za interventna pokrivanja gubitaka i široko rasprostranjenih neracionalnosti. Poduzetnici su najžilaviji dio našeg društva, ova kriza je to ponovno dokazala, oni će se prilagoditi i najtežim uvjetima. Sada se bjelodano vidi koliko bi nam svima bilo lakše danas da su se strukturne reforme provodile u mirnijim vremenima i da smo krizu dočekali sa snažnijim i otpornijim gospodarstvom! I koliko bi nam bilo teže da neki od reformskih zahvata nisu provedeni pa je u kratkom prethodnom razdoblju, nakon dugih desetljeća, državna blagajna ostvarivala suficit prihoda nad rashodima. Nije samo antivirusno cjepivo željno iščekivano, nego su i reforme cjepivo na koje poslodavci čekaju godinama, bez kojega će biti sve teže djelovati čak i kada pandemijska kriza prođe. Možemo reći - pogotovo će biti teško kada ta kriza prođe. Tada nas očekuje pravi test - nadajmo se u prvoj polovici iduće godine, kada više ne budemo okovani pandemijom, cijelo društvo, a gospodarstvo osobito, bit će iscrpljeno i onemoćalo, izloženo snažnijoj konkurenciji gospodarstava razvijenih zemalja. Nećemo biti kompetitivni ako ostanemo samo na trenutačnim postavkama državnih intervencija. Turizam i ugostiteljstvo neće doživjeti svoj puni zamašnjak ako Vlada ne provede značajnije fiskalne i parafiskalne korekcije upravo u tom sektoru. Hrvatski ugostitelji plaćaju jedan od najvećih PDV-a u Europi, a k tome još i njima povezani sektori, kao što su proizvođači kave, koji još uvijek plaćaju dodatne trošarine na kavu kao luksuznu robu. Ipak, da se ne pomisli kako smo u HUP-u angažirani samo oko omiljenog napitka, i ovom prilikom snažno naglašavamo: Hrvatska mora više i snažnije iskoračiti prema proizvodnom sektoru, mora više i bolje podržavati hrvatske izvoznike. Novi, inovativni proizvodi i izvoz ključ je uspjeha suvremenih ekonomija. Bez obzira na sve negativne trendove, pozitivno je i ohrabrujuće da većih gubitaka radnih mjesta u 2020. nije bilo, zahvaljujući pravodobnim proljetnim mjerama, ali i konjunkturi u pojedinim sektorima, osobito u građevinarstvu, grani s tradicionalno najvećim multiplikativnim učinkom na cjelokupno gospodarstvo. Štoviše, građevinari bilježe i porast zaposlenosti. Poslodavci okupljeni u HUP-u, prema našoj anketi širokog obuhvata iz studenoga ove godine, zabilježili su, usprkos smanjenoj aktivnosti i velikom padu potražnje, pad zaposlenosti od samo 2,7 posto što ne odskače od uobičajenog sezonalnog prosjeka pada zaposlenosti. Spriječen je val lančanih otkaza, no troškovi rada nisu jedini troškovi koji padaju na teret poslovanja. Tu su i drugi fiksni troškovi, dio kojih je uobičajen i normalan u poslovnim procesima, poput najmova i režija. No, tu je i niz davanja, popularno zvanih parafiskalni nameti, od kojih za neke obveznici plaćanja niti ne znaju čemu služe, a još manje za njih dobivaju odgovarajuću protučinidbu. Stoga, svugdje tamo gdje su ta davanja nesvrhovita ta davanja treba ukinuti. Beskorisnost se ne bi smjela naplaćivati, niti je treba plaćati.
U idućoj godini, pa i dalje, hrvatsko će gospodarstvo i društvo u cjelini osjećati razorne posljedice pandemijske krize. Najavljene 24,2 milijarde eura dostupnih kroz fondove, jeftine kredite i ulaganja bespovratnih sredstava iz fondova EU Hrvatska mora iskoristiti maksimalno moguće uz povlačenje što je moguće većeg udjela tih sredstava u proizvodnju. Obećani novac neće samo pasti s neba, treba ga povlačiti za smislene i održive projekte. Poslovna zajednica mora se snažnije uključiti u ugovaranje tih sredstava.
U sljedećoj godini naši članovi s razlogom očekuju stagnaciju ili pad prihoda. U takvoj godini, kakva nas očekuje, bit će još teže privući nove investicije. Već je poznata naša poziciju na začelju Doing Business ljestvice, prema kojoj je Hrvatska neslavni rekorder po broju bolovanja. U bolesničkom izostajanju s posla prednjačimo u cijeloj Europskoj uniji, i to nevezano uz koronakrizu, a sve na uštrb privatnog sektora koji snosi potpuni trošak bolovanja do čak 42 dana koja čine uvjerljivu većinu bolesničkih izostajanja s posla. Bolji uvid u stanje pokazuje da postoji i mnogo drugih, neopravdanih izostajanja, upravo temeljem kojih smo tako neproporcionalno mnogo na bolovanjima, najvećim dijelom, preko 90 posto, na trošak poslodavaca.
Ipak, bez obzira na sve, optimistični smo. Nadamo se pozitivnim promjenama. Poslodavci će dati svoj puni doprinos oporavku i izgradnji Hrvatske kao prosperitetne zemlje ugodnog života svih njezinih građana. Optimizam je najbolja pozivnica na izgradnju bolje budućnosti. Pesimizam i malodušje neka u 2021. budu što dalje od nas.