Svoj osvrt počinjem s nekoliko činjenica koje su nam jako dobro poznate, ali s obzirom na njihovu važnost za cjelokupno gospodarstvo, pa i svakog pojedinca koji živi i radi u Hrvatskoj, treba ih kontinuirano isticati.
Hrvatska trenutačno uživa u povoljnom makroekonomskom okruženju u kojem ostvaruje više stope rasta od prosjeka EU. Kreditni je rejting na dosad najvišoj razini A- kod sve tri agencije, što stvara dodatnu sigurnost u pogledu privlačenja stranih investicija, a u sljedećem razdoblju očekujemo i ulazak u društvo zemalja članica OECD-a. Eurozona i Schengen dvije su činjenice koje sada već uzimamo zdravo za gotovo, međutim treba istaknuti da su koristi od toga ogromne, što pokazuje i ova turistička sezona koju možemo ocijeniti uspješnom. Osobito važnim pokazuje se potreba za daljnjim investicijama u turizmu, ali i drugim industrijama kako bi se zadržala konkurentnost u izazovnom okruženju. Inflatorni pritisci ukazuju na daljnje povećanje troškova uz stalno prisutan nedostatak kvalificirane radne snage.
Cilj stoga treba biti podizanje prihoda i kvalitete usluge u turizmu. U sljedećim godinama pobjednici u turizmu bit će one kompanije koje su u proteklom razdoblju imale snažan investicijski ciklus, koji su dovršile ili još traje. S obzirom na konkurentske zemlje poput Španjolske, Italije, Grčke…, u turizmu se možemo, uz naš zemljopisni položaj u Europi, boriti samo kvalitetom objekata, usluge i cjelokupne ponude. Paradigma koja se ove godine pojavila “Hrvatska je preskupa” po meni ne stoji, jer su realne cijene približne onima u konkurentskim zemljama. Ipak, ključno je pitanje dobije li gost za cijenu koju plati zadovoljavajuću razinu kvalitete? Tu možemo i moramo biti bolji!
Još uvijek naglašena inflatorna kretanja u Hrvatskoj predstavljaju izazov za 2025., gdje ipak očekujemo postupno smirivanje inflacije i približavanje prosjeku EU. Glavni izazov ostaje loša demografska slika koja posljedično utječe na sve druge sfere ekonomskog djelovanja. Iz iskustva drugih razvijenih zemalja jasno je da nema lakih i brzih rješenja. Rješenja postoje, ali zahtijevaju odlučnost i širi društveni konsenzus. Mjere poput većih poreznih olakšica za obitelji s djecom, bolja dostupnost vrtića i jaslica, kao i politika priuštivog stanovanja za mlade obitelji trebaju postati prioritet. Jedan od prijedloga Vlade, koji se odnosi na primanje pune plaće tijekom čitavog porodiljnog dopusta, predstavlja jako dobar poticaj.
Mirovinski fondovi narasli su na više od 24 milijarde eura i u prošloj su godini ostvarivali vrlo visoke stope povrata na uloženu imovinu, s većim ostvarenim prinosima u rizičnijim fondovima kategorije A koji su koristili povoljno okruženje na tržištima kapitala i svoju imovinu ulagali najvećim dijelom u dionice. Trend daljnje diverzifikacije imovine koji je snažnije počeo nakon ulaska u eurozonu nastavit će se i u budućem razdoblju, s naglaskom na većem udjelu inozemne imovine i alternativnih ulaganja. Mirovinski fondovi i dalje će ostati stup stabilnosti na domaćem tržištu kapitala, otvarajući kvalitetnim domaćim tvrtkama mogućnost konsolidacije u regiji i daljnje unapređenje korporativnog upravljanja, što neminovno dovodi i do većih povrata za naše članove. Imamo više dobrih primjera koji tome svjedoče, a sigurno treba istaknuti Podravku, Končar, Valamar grupu…
AZ mirovinski fondovi i Allianz Hrvatska kao dio Allianz Grupe, jedne od vodećih grupacija na svijetu upravo u upravljanju imovinom i s velikim iskustvom u različitim programima dugoročne štednje za mirovinu, nastavit će i dalje poticati ulaganja u dobrovoljnu mirovinsku štednju i podizati svijest o potrebi samostalne skrbi o vlastitoj financijskoj budućnosti. Bitno je za istaknuti da nastavak negativnih demografskih trendova upućuje na nužnost daljnjeg razvoja sustava osobnih kapitaliziranih mirovina. Trenutačno tek oko 25% zaposlenih štedi u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koristeći pritom prednosti iste kroz državna poticajna sredstva, neoporezive uplate za poslodavce, neoporezive isplate, fleksibilnost uplata i odlične prinose fondova. Važno je naglasiti da postojeći mirovinski sustav predstavlja dobar temelj za unapređenje kvalitete dobrovoljne mirovinske štednje te je za nastavak mirovinske reforme.
Upravo poslodavce vidim kao ključne dionike u jačanju tržišta dobrovoljne mirovinske štednje. Pozitivne primjere toga imamo npr. u Nizozemskoj i Švedskoj. Njihova je uloga višestruka, od edukacije svojih zaposlenika o važnosti dodatne štednje za mirovinu, dobro osmišljenog modela i participacije u štednji do prepoznavanja svih pogodnosti koje ova štednja ima. Kod ovog oblika štednje, koju višestruko potiče država kroz državni poticaj i poreznu olakšicu za poslodavce te jako dobre prinose, vremenska je komponenta od presudnog značenja. I manji mjesečni iznosi uplata u dugom roku mogu rezultirati značajnom ušteđevinom za buduću mirovinu. Uz sve navedeno, vjerujem da ćemo za koju godinu svjedočiti puno većem postotku zaposlenih koji štede u dobrovoljnim mirovinskim fondovima te da će u većem dijelu to biti rezultat zajedničke štednje poslodavaca i njihovih zaposlenika!Za kraj moram reći da sam veliki optimist. U novije vrijeme nikad nismo imali bolju makroekonomsku situaciju, tako jake kompanije i u europskim okvirima, mirovinske fondove koju su i nadalje spremni ulagati u dobre projekte i kompanije i, naravno, ljude koji su spremni i nadalje ovdje živjeti i raditi. Uvijek možemo reći da je povećanje plaća, povećanje mirovina nedovoljno, ali definitivno su to koraci u pravom smjeru, kao i štednja za vlastitu mirovinu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....