Privlačenje i zadržavanje kvalitetne strane radne snage povlači brojne izazove, od političkih, gospodarskih pa do sigurnosnih i socioloških. Kako u zemlji koja je tradicionalno bila iseljenička, postupno prihvaćati useljenike koji često dolaze iz potpuno različitih kultura, vjerskih uvjerenja pa i stilova života? Hrvatskoj je potrebna kvalitetno osmišljena imigracijska politika koja će voditi računa o dugoročnim potrebama našega gospodarstva, ali i šire zajednice. Strategija koja će voditi računa da ne postanemo usputna imigracijska postaja na putu u EU, ali i da ne ponovimo greške nekih zapadnih zemalja. Kako prepoznati kvalitetne strane radnike te njih i njihove obitelji zadržati i integrirati u društvo, postat će jedan od ključnih izazova u idućem razdoblju.
Zbog iseljavanja i negativnih demografskih trendova, hrvatskom je gospodarstvu strana radna snaga prijeko potrebna. To više nije pitanje, pitanje je kako upravljati potrebama za stranim radnicima i pritom ne narušiti društvene odnose. Problematika radne snage je višedimenzionalna te treba uključivati i rješenja za zadržavanje radne snage i integracijsku politiku.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, do kraja rujna 2023. godine izdano je čak 133.014 dozvola za boravak i rad, s najvećim brojem izdanih dozvola za državljane Bosne i Hercegovine, Srbije, Nepala, Sjeverne Makedonije i Indije. Za očekivati je da će strani radnici iz ovih država i dalje biti najzastupljeniji uz postupni rast broja stranih radnika iz dalekih azijskih zemalja jer se tradicionalni bazen radnika u zemljama u okruženju prilično smanjio. Analiza, provedena unutar HGK, ukazuje na to da će do kraja godine biti iskazane potrebe za oko 180 tisuća stranih radnika, no broj će u konačnici ovisiti o raspoloživosti domaće radne snage i potrebama gospodarstva. Ekonomski rast i razvoj, posebno u sektorima graditeljstva, turizma, industrije, logistike i trgovine, stvaraju dodatnu potražnju koju domaća radna snaga ne može zadovoljiti pa strani radnici postaju jedan od ključnih čimbenika održavanja rasta i konkurentnosti.
S druge strane, dio potreba za radnom snagom možemo nadomjestiti povratkom makar dijela naših iseljenika, posebice građana koji su u potrazi za boljim životom otišli u zadnjem emigracijskom valu kada je Hrvatska postala članica EU. Njihov povratak ovisit će prvenstveno o rastu hrvatskoga gospodarstva te posljedično boljim uvjetima rada i životnog standarda. Također, razvoj prilagođenih programa za zapošljavanje, poticaja za nove poduzetnike te edukacija i stručnog usavršavanja mogu u široj perspektivi potaknuti povratak u domovinu 3. ili 4. generacije hrvatskih iseljenika. Ključno je promovirati povoljne promjene i prilike u Hrvatskoj putem ciljane komunikacije. Sve ove mjere mogle bi stvoriti poticajno okruženje za povratak i zadržavanje naše radne snage, ali za to je potreban širi konsenzus i predanost svih dionika u društvu.
Sadržaj nastao u suradnji s HGK-om