Zdravko Marić odbacio 600 prijedloga, pokleknuo u samo dvije izmjene porezne reforme

Ako je suditi prema prijedlozima koje je ministar financija Zdravko Marić prihvatio nakon zatvaranja javne rasprave o poreznoj reformi, pokleknuo je u samo dva slučaja: doprinosa za plaće direktora i širenja proizvoda na koje se smanjuje stopa PDV-a.

Kada je riječ o direktorskim plaćama, umjesto povećanja koeficijenta s 0,65 na 1,1 za sve, kako je pojasnio, “jedino što se mijenja za one koji rade na pola radnog vremena, diže se osnovica na 0,65 posto, dakle kao da rade puno radno vrijeme”. Na taj način bit će zahvaćeni samo oni koji su doista koristili rupu u zakonu.

Izmjenom Zakona o PDV-u, pak, od iduće godine predviđa se proširenje primjene snižene stope od 13 posto “na dječje pelene, isporuku živih životinja, mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, ribe i rakova, mekušaca i ostalih vodenih beskralježnjaka, jestivog povrća, korijena i gomolja, voća i orašastih plodova te isporuku jaja”. Također, od 2020. godine smanjit će se opća stopa PDV-a na 24 posto. Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić rekao je da se time pomaže potrošnji hrvatskih domaćih poljoprivrednih proizvoda te je konačnim rješenjem “izrazito zadovoljan”.

Rast troška

Stoga bi se moglo reći da su u javnoj raspravi najuspješniji bili ministar Tolušić i analitičari-direktori koji su potaknuli žustru javnu raspravu zbog mogućnosti povećanja troška plaća direktora prijavljenih na skraćeno radno vrijeme. Pokušaji HUP-a da proguraju barem neke od 40-ak mjera nisu naišli na plodno tlo, dok se oporbeni političari nisu previše niti upuštali u raspravu o poreznoj reformi. Kako to gledaju pojedini ekonomski analitičari, ministar je u konačnici prihvatio samo prijedloge koje su pratili veliki pritisci, a da pritom ne koštaju mnogo. Iako on spominje ukupni iznos trogodišnje porezne reforme od oko šest milijardi kuna, u proračunu za iduću godinu očito nije spreman za fiskalni trošak veći od oko 2,7 milijardi kuna. Razlog je uglavnom poznat: teško predvidiv trošak Uljanika.

Kao glavni dobitnik posljednjeg kruga porezne reforme već je detektiran ministar zdravstva Milan Kujundžić, koji je izborio rast zdravstvenih doprinosa s 15 na 16,5 posto, a time i povećanje prihoda za oko 1,3 milijarde kuna. Međutim, veliko je pitanje koliko će to u konačnici biti dobro za sam sustav jer bi, prema ocjeni mnogih, moglo samo odgoditi njegovu nužnu racionalizaciju.

Pojeftinjenje

Premda je to daleko od njihovih zahtjeva, poslodavcima bi na kraju ipak trebao ostati iznos od 900 do 950 milijuna, dok bi se kućni budžeti građana trebali smanjiti za oko 80 kuna zbog nižeg oporezivanja prehrambenih proizvoda. Ministar procjenjuje da bi odabrani proizvodi trebali pojeftiniti oko 10 posto, a hoće li, odlučiti će sami trgovci. Kada je riječ o dohocima, prostora za znatnije povećanje bit će samo u slučaju onih s visokim plaćama.

Najmanje razloga za zadovoljstvo, naravno, imaju oni kojima će izmjene značiti sužavanje prostora za porezne utaje, pa i povećanje poreznog opterećenja. Rasprava koju je izazvao posljednji krug ove reforme u svakom slučaju nadilazi njezin fiskalni učinak. No, bolje da se raspravlja o smanjenju poreza, nego o povećanju rashoda. Možda je to i najveći uspjeh ministra. Međutim, prostor za smanjenje poreza zahvaljujući rastu prihoda sada je potrošen. Ubuduće će to biti moguće samo ako se smanje rashodi ili se vlasti konačno odluče za veće oporezivanje imovine.