Svjedočenje poduzetnika Stjepana Bedića o birokratskim zaprekama na koje je naišao u pokušaju da u domaću aviokompaniju uvede ulagače iz Libije koji su već uložili dio novca u našu zemlju pa se morali povući, u kratkom roku postalo je hit na društvenim mrežama. Bedić je dobio na stotine poruka potpore, primio na desetke poziva iz medija, ali iz državnih institucija, od kojih su brojne zadužene za investicije i strana ulaganja, kako nam je rekao, nitko mu se nije službeno javio s ponuđenom pomoći ili savjetom.
- Želio sam kroz istupe na društvenim mrežama i u medijima ukazati na svome primjeru zašto nas u međunarodnim investitorskim krugovima kao u nekom vicu zovu ABC, Anything But Croatia - ističe Bedić, čija je "kalvarija" s državnom administracijom počela krajem prošle godine, kada su njegova četiri poslovna partnera iz Libije pokušala ishoditi drugu hrvatsku vizu kako bi nastavili započeto ulaganje. Prvu su našu vizu Libijci, sredinom prošle godine, uredno dobili, došli u Hrvatsku, uložili u Bedićevu tvrtku BEST Aero 180 tisuća dolara, upisali se kao suvlasnici tvrtke i vratili u Libiju gdje imaju uhodane biznise, s idejom da se krajem prošle godine vrate u Hrvatsku radi nastavka posla i ulaganja.
Misteriozni razlozi odbijenih viza
- Ni meni ni njima nije bilo ni na kraj pameti da bi moglo doći do problema s novom vizom jer s prethodnom nije bilo nikakvih poteškoća. Viza im je izdana u roku od mjesec dana, boravili su tu desetak dana, otišli iz Hrvatske prije isteka vize, sve je prošlo najnormalnije - navodi poduzetnik koji se s Libijcima povezao preko jednog našeg državljanina libijskog podrijetla. Njemu je Bedić izložio ideju osnivanja aviokompanije koja bi unajmila dva zrakoplova, a potom izašla na tržište s raznim opcijama od kojih je najizglednije odrađivanje letova za velike aviokompanije koje iznajmljuju svoje linije.
- Mjesečni najam zrakoplova Boeing 737 i Airbus 320 je 200 tisuća eura, a s tri milijuna i 500 tisuća dolara, koliko bi uložili Libijci, mi bismo se financijski pokrili. To je biznis koji je rastući, postoji tržište, ponuda zrakoplova za najam i potražnja velikih aviokompanija za suradnjom. Problem je kapital koji je potrebno uložiti - napominje Bedić.
Prema spomenutome planu, Bedićevi libijski partneri zatražili su krajem prošle godine novu vizu za dolazak u Hrvatsku, ali su iz misterioznih razloga odbijeni u proceduri Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Zahtjev za izdavanje vize su predali hrvatskom veleposlanstvu u Kairu u Egiptu, što je jedina razlika u odnosu na prethodni vizni postupak koji su okončali uspješno preko našeg veleposlanstva u Alžiru. Bedić, kako ističe, ne može prihvatiti činjenicu da njemu kao suosnivaču tvrtke i poslovnom partneru Libijaca nije dostupan podatak zašto je odbijena viza njegovim suradnicima.
Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova i nama su uskratili bilo kakvu informaciju o razlozima koji su ih naveli na odbijanje zahtjeva libijskim poduzetnicima koji su započeli ulaganje u BEST Aero.
- S obzirom na činjenicu kako je zaštita osobnih podataka osigurana svakoj fizičkoj osobi, odnosno podnositelju zahtjeva, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije u mogućnosti komentirati pojedinačne zahtjeve za izdavanje vize - poručeno nam je iz MVEP-a, uz dodatak da se zahtjevi za vize obrađuju ne samo po hrvatskim, nego i zajedničkim propisima Europske unije. Iz MInistarstva napominju i kako oni kojima je odbijen zahtjev za vizu, imaju pravo žalbe i mogućnost podnošenja novog zahtjeva ako smatraju da ispunjavaju traženo.
'Nemam nikakvih prava'
- Mogu razumjeti propise i procedure, potrebu zaštite tajnosti postupaka i zaštite državne sigurnosti. Mogu razumjeti i određeni zazor prema Libiji jer je tamo politička situacija takva kakva je, država je podijeljena, otežano je komuniciranje s tamošnjim vlastima i tome slično. Ali ne mogu razumjeti proceduru u kojoj kao suosnivač tvrtke koji je za svoje poslovne partnere morao napisati jamstveno pismo i odraditi čitav niz drugih postupaka, nemam nikakvih prava u ovom upravnom postupku - upozorava Bedić, kojeg je odbijanje viza libijskim investitorima dovelo u prilično tešku situaciju. Od nastavka ulaganja, potvrdio nam je, zacijelo neće biti ništa, a ne može ni jednostavno zatvoriti tvrtku jer Libijci i u tom slučaju trebaju doći u Hrvatsku.
- Razgovarao sam s nekim uglednim odvjetničkim kućama o proceduri za dobivanje punomoći iz Libije, kada već moji poslovni partneri ne mogu doći ovdje. No, nitko pouzdano ne zna kako riješiti punomoći iz Libije za zatvaranje tvrtke. To je samo jedan od problema - dodaje.
Kao ilustraciju birokratskih zavrzlama u koje je upao zbog pravila izdavanja vize svojim poslovnim partnerima, navodi primjer s rezervacijom hotela. U dokumentaciju za izdavanje vize, naime, Libijci su trebali dostaviti rezervaciju smještaja u Hrvatskoj kako bi se znalo gdje će odsjesti i gdje ih policija može pronaći.
- Zovem Ministarstvo vanjskih i europskih poslova za informaciju koje datume rezervirati u hotelu za Libijce, a iz Ministarstva mi odgovaraju da mi tu informaciju ne mogu dati zbog tajnosti postupka. Onda rezerviram hotel prema očekivanim datumima, za što moram osigurati 3500 eura, pa sve otkazujem, jer se procedura otegla. Kako je moguće da se unaprijed traži rezervacija za aviokarte i smještaj od ljudi koji ne znaju hoće li im biti dopušten ulazak u Hrvatsku i kada? I tako unedogled, mislim da me već znaju u svim boljim zagrebačkim hotelima - ironično će Bedić. U svakom slučaju, Libijcima je u dva navrata odbijena druga viza za ulazak u Hrvatsku i, potvrđuje naš sugovornik, dižu ruke od svega.
Nije kritika državne administracije
- Već sam u potrazi za novim ulagačima, za novu tvrtku, jer nitko neće uložiti u BEST Aero s drugim ulagačima koji su naprosto spriječeni nastaviti ulaganje. Ne znam kako ću riješiti odnose s Libijcima, jedan od njih još se nije sasvim 'ohladio' od Hrvatske, možda se i ovi drugi predomisle, pa ćemo razmotriti opcije koje su na raspolaganju - optimističan je, usprkos svemu, naš sugovornik.
Bedić napominje da ne želi da se njegov istup shvati kao kritika osoblja državne administracije s kojima je rješavao svoj problem.
- To su ljudi koji jednostavno rade posao prema propisima i onako kako im je netko rekao da rade. Problem je u kompletnoj organizaciji i imidžu ove države koja se, kao, nudi investitorima, a onda ih odbija na ovakav način. Tvrdim da bismo u slučaju da su ishođene spomenute vize danas imali ulaganje od 3,5 milijuna dolara, tvrtku s 50 zaposlenih sa svim davanjima državnom proračunu. Uz to, moji poslovni partneri iskazali su, među ostalim, interes za gradnju hotela u Zagrebu, izvoz sirove nafte u Hrvatsku, ulaganje u brodogradnju i uvoz naše hrane u Libiju. Za jedan dio tih planova već sam imao zakazane razgovore u Brodotrogiru, planirao sam razgovore i u Ini i Podravki ako se vize odobre, ali to je sada sve propalo - zaključuje naš sugovornik, koji unatoč svemu ne odustaje od osnivanja aviokompanije. I to jedino ohrabrujuće u ovom pokaznom primjeru s nesuđenim libijskim ulagačima u Hrvatsku.