Bugarska je privremeno obustavila pripreme za izgradnju dionice plinovoda Turski tok zbog žalbe jednog od sudionika pripadajućeg javnog natječaja. Riječ je o jednoj od najvećih energetskih investicija na jugoistoku Europe te na dodiru Starog kontinenta i Azije, izgradnja čije je samo jedne dionice, nedavno dovršene, kroz Crno more, koštala 11 milijardi i 400 milijuna eura.
Da bi plin iz nalazišta na jugu Rusije, crnomorskim plinovodom preko Turske stizao do zainteresiranih kupaca u Srbiji i Mađarskoj, potrebno je izgraditi dionicu kroz Bugarsku. Priključenje Bugarske na plinovod dugo je bilo pod znakom pitanja zbog uspješnog pritiska SAD-a i njegovih saveznika na vlasti u Sofiji da se ta članica EU okrene drugim izvorima plina.
Kada je na vlast u Bugarskoj, u proljeće 2017., došao sadašnji premijer Bojko Borisov, 'otpečaćen' je projekt Turski tok, a u siječnju ove godine nacionalna plinska kompanija 'Bulgartransgas' donijela je i službenu odluku o pokretanju te investicije. No, sada je sve zaustavljeno uz otvoreno pitanje daljnjeg razvoja događaja oko sudjelovanja Bugarske u Turskom toku.
Uoči spomenute odluke 'Bulgartransgasa' premijer Borisov, kako je službeno objavljeno, imao je telefonski razgovor s američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom u kojem su se dva sugovornika usuglasila oko potrebe diverzifikacije bugarskih energetskih izvora. Uz to, Pompeo je posljednjih tjedana posjetio više europskih zemalja, lobirajući za stopiranje širenja ruskog energetskog utjecaja kao i protiv kineskih investicija u Europi, ali nije ovom prilikom posjetio i Bugarsku.
Uoči Pompeova posjeta Budimpešti 12.veljače, u američkim medijima pojavile su se neslužbene informacije da će američki državni tajnik od Mađara tražiti izlazak iz projekta Turski tok i snažniju podršku Mađarske našem projektu gradnje LNG terminala na Krku. U službenom priopćenju mađarske Vlade o razgovorima Pompea i mađarskih visokih dužnosnika, ne spominju se ni Turski tok ni LNG Terminal na Krku.
Prethodnica Turskom toku bio je projekt plinovoda Južni tok kapaciteta 64 milijarde kubnih metara plina godišnje. Riječ je o investiciji koju su prije sedam godina dogovorile Rusija i Italija, uz iskazani interes ulagača i iz Francuske i Njemačke.
I trasom Južnog toka plin bi iz Rusije preko Crnog mora dolazio u Tursku, no odatle se trebao distribuirati dvama pravcima prema Zapadnoj Europi, od kojih je jedan pravac trebao ići preko Grčke, a drugi preko Bugarske.
Od Južnog toka europski partneri odustali su krajem 2014., pa se Rusija okrenula novom projektu, Turskog toka istog kapaciteta. Mađarska je ustrajala u odluci da se priključi na plinovod iz Turske, a Srbija je, u istome raspoloženju, početak radova na dionici koja s bugarske granice vodi prema Horgošu i granici s Mađarskom, najavila za ožujak ove godine.
Iz zemalja koje su uključene u projekt Turskog toka zasad nema službenih reakcija na komplikacije koje su se pojavile u Bugarskoj. U medijima prevladava stav da je riječ o privremenim poteškoćama čiji su izvor zaista nedostaci pripadajućeg javnog natječaja.