ANALIZA PWC-a

Za ugljičnu neutralnost do 2050. nužne sedam puta veće stope dekarbonizacije

Činjenica je da je potreban značajan napor u svim segmentima kako bi svijet postigao ugljičnu neutralnost do 2050.

Mislav Slade Šilović, voditelj poslovnog savjetovanja za sektor energetike u JIE za PwC Hrvatska, održao je uvodno izlaganje na konferenciji o globalnim trendovima

 Damir Krajac/Cropix

Trenutne stope dekarbonizacije na globalnoj razini nisu dostatne za postizanje ograničenja rasta temperature na 1,5o Celzija. Čak i kada bi sve 64 zemlje ispunile svoja obećanja, svijet ne bi bio na potrebnoj putanji za ugljično neutralno društvo. Unatoč solidnim stopama rasta novih instaliranih kapaciteta obnovljivih izvora energije i pada udjela konvencionalne energije u miksu, činjenica je da je potreban značajan napor u svim segmentima kako bi svijet postigao ugljičnu neutralnost do 2050., pa je tako potrebno ostvariti sedam puta veće stope dekarbonizacije u odnosu na one koje smo vidjeli 2022. godine, te bi ista trebala iznositi 17,2% godišnje do 2050. godine. S druge strane, postoji svijest o utjecaju klimatskih promjena na poslovanje. Prema „PwC CEO survey“, 50% predsjednika uprava očekuje umjeren do snažan utjecaj klimatskih rizika na profitabilnost njihovog poslovanja.

PwC je identificirao i analizirao šest ključnih područja i preduvjeta koje je potrebno adresirati kako bi svijet postigao ugljičnu neutralnost do 2050. godine. Prije svega, izazov se nalazi u segmentu „zelene proizvodnje“, unatoč činjenici da su obnovljivi izvori energije imali zapažen rast u proteklom razdoblju, do 2050. godine biti će potrebno instalirati dodatnih 27.000 GW OIE što je porast od preko 8 puta u odnosu na danas. Takav rast zahtjeva ogromne resurse, kako ljudske kapacitete, financijska sredstva tako i sirovinsku bazu za proizvodnju koja u značajnoj mjeri nedostaje u Europi.

Mimo problematike u (dovoljnom) rastu OIE kapaciteta, izazov se nalazi i u ulaganjima u spremnike energije (eng. Battery storage). Prema podacima IEA, u 2022. godini je na mrežu dodano 16 GW baterijskih spremnika a s ciljem postizanja ugljične neutralnosti, do 2030. godine potrebno je svake godine dodavati novih 80GW kapaciteta. Očito je da je potreban radikalan iskorak, međutim postoji umjeren prostor za optimizam budući da su stope rasta ulaganja u baterijske spremnike iz 2022. godine na 2023. rasle preko 80%. Investitori već danas vide solidne komercijalne fundamente za ulaganje, međutim neminovno je da će biti potrebni poticajni mehanizmi da se ovaj segment energetske infrastrukture zahukta na potrebne razine. Danas u Republici Hrvatskoj još ne vidimo takve poticajne strategije, međutim vjerujemo da će ih biti u dogledno vrijeme.

Treće područje na kojem je potrebno napraviti ozbiljan iskorak je povećanje ulaganja u mrežnu infrastrukturu koja je esencijalni preduvjet za energetsku tranziciju. Na globalnoj razini procjenjuje se da ulaganja moraju doći na razine između 560-770 milijardi USD. Uz to, imperativ je da operatori prijenosa i distribucije stave veće napore u izgradnju digitalnih kompetencija koje će osigurati efikasnije upravljanje imovinom.

2021. godine Europska Komisija izradila je dokument „Net Zero Industry Act“ kojim se postavljaju strateški ciljevi samodostatnosti u segmentu procesne industrije i proizvodnje na razinu zadovoljavanja 40% vlastitih potreba. Danas je Europa u nezavidnoj poziciji u gotovo svih sferama osim proizvodnje komponenti za vjetroelektrane stoga je potreban ozbiljan zaokret u industrijskoj strategiji.

Činjenica je da energetske tranzicije nema bez financijskih sredstava. Svi navedeni iskoraci poput onih u izgradnji potrebne infrastrukture; ulaganja u OIE kapacitete, baterijske sustave, proizvodnju komponenti, mrežnu infrastrukturu itd. zahtijevaju ogromne izvore financiranja, bilo privatnog ili javnog kapitala. Unatoč dobrim razinama M&A aktivnosti u 2023. godini u segmentu energetike te pozitivne naznake za 2024. godinu sa sigurnošću možemo reći da je za ambicije energetske tranzicije potrebno puno više, potrebna je koherentna državna i europska politika koja će alocirati kapital na one resurse i aktivnosti koje najbrže mogu stvoriti dodanu vrijednost i naravno doprinijeti smjeru energetske tranzicije. Hoće li postojeća tehnologija, politike i strategije biti dostatne za ostvarenje ciljeva ili će za „Net zero“ arhitekturu biti potrebno neko inovativno radikalno rješenje, vrijeme će pokazati. Sigurno je da je za uspjeh potrebna hrabrija energetske politika i strategija te uža i intenzivnija suradnja svih dionika sektora energetike koja će osigurati da se planovi i realiziraju.

Sadržaj nastao u suradnji s PWC-om

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 00:06