Nema više vremena za bilo što, ustvrdio je na Štefanje u stilu televizijskog sportskog komentatora Mladena Delića ruski predsjednik Vladimir Putin, odbacujući mogućnost novog dogovora s Ukrajinom o tranzitu ruskog plina u Europu. Ukrajina, prema Putinovu mišljenju, nije za dogovor, što znači da od 1. siječnja 2025. plin iz ruskih nalazišta više neće pritjecati u srednju Europu plinovodom Yamal nakon 60 godina manje-više nesmetane opskrbe.
Postojeći petogodišnji ugovor između dviju država o tranzitu plina sklopljen je 2020. s trajanjem do kraja tekuće godine, pa iako je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022., nastavio se provoditi iz niza razloga. Ukrajina je, prije svega, održavajući ugovor štitila svoju plinsku infrastrukturu od ruskih napada, a primala je i odgovarajuću naknadu koja nije bila zanemariva za održavanje kakve-takve financijske stabilnosti s obzirom na to da joj se BDP smanjio za četvrtinu nakon početka rata. Rusiji, s druge strane, nije padalo na pamet jednostrano zatvoriti dotok plina preko Ukrajine zbog velikih prihoda koje najveći trgovac plinom na svijetu Gazprom ostvaruje na taj način.
Ne treba odbaciti ni scenarij prema kojemu su države ovisne o uvozu ruskog plina Yamalom uvjetovale vojnu i financijsku potporu Kijevu održavanjem spomenutog tranzita. Gotovo četiri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, međutim, karte se ponovno dijele i Kijev je već ljetos dao jasna upozorenja da neće biti novog ugovora o tranzitu.
- Aktualni ugovor istječe na kraju godine i premda ne može biti jednostrano raskinut, nema sumnje da će prestati vrijediti 1. siječnja 2025. Kijev je spreman transportirati plin iz srednjoazijskih zemalja ili Azerbajdžana u Europu, ali ne iz Rusije kako bi se Moskvi uskratio taj izvor prihoda - poručio je krajem kolovoza ove godine Mihajlo Podoljak, utjecajni savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Pripreme u Europi
I prije Podoljakove i drugih poruka ukrajinskih dužnosnika Europska unija počela se pripremati za scenarij prema kojemu više neće moći računati na dotok plina Yamalom, nakon što je iz tog pravca, otkako traje rat u Ukrajini, radikalno smanjena opskrba Starog kontinenta. Naime, 2016. godine je 40 posto europskih godišnjih potreba za plinom osiguravala Rusija, a za tekuću sezonu grijanja u EU računalo se da će ruski plin popuniti samo pet posto potreba Unije. Ta je razlika nadoknađena pojačanom proizvodnjom plina u Norveškoj i uvozom znatno skupljeg ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Katara, SAD-a, Alžira i s drugih tržišta.
Od 200 milijardi kubičnih metara plina, koliko je Yamalom i drugim plinovodima iz Rusije 2016. stizalo u EU, četvrtinu je primala Njemačka. Već je tada Njemačka dio plina uvozila iz Rusije mimo tranzita kroz Ukrajinu, plinovodom Sjeverni tok 1 koji je nakon ruske invazije na Ukrajinu pod misterioznim okolnostima dignut u zrak. Gradnja Sjevernog toka 2, podsjetimo, zaustavljena je još prije rata u Ukrajini. Zanimljivo je da je već 2021. Rusija u EU izvozila oko 50 milijardi kubičnih metara plina manje nego 2016. godine.
Rusija se na izravni "plinski dodir" s njemačkim tržištem, mimo Ukrajine, odlučila još 2014., nakon puča u Ukrajini, svrgavanja tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča i pobuna ruskog stanovništva u regijama Doneck i Luhansk koje su rezultirale stvaranjem autonomnih oblasti priključenih ruskom državnom sustavu. Moskva je odlučila slati plin u Europu alternativnim pravcem i preko Turske, plinovodom Turski tok, a jedan dio ruskog plina u Europu je stizao preko Bjelorusije. Takav raspored snaga bitan je za razumijevanje situacije u kojoj će se po pitanju dobave ruskog plina za tri dana naći srednjoeuropske zemlje.
Najveći kupci plina iz Rusije koji stiže preko Ukrajine su Slovačka, Mađarska i Austrija. U najtežoj situaciji naći će se Slovačka jer nema alternativu za ukrajinski pravac ako se i dalje želi opskrbljivati ruskim plinom. Mađarska, među ostalim, može snažnije aktivirati prihvat ruskog plina koji u Srbiju stiže plinovodom Turski tok, a osigurala je i skladišne kapacitete u našem LNG terminalu na Krku. Austrija će se snažnije okrenuti dobavi iz Italije i Njemačke te se procjenjuje da neće imati nikakvih teškoća, barem kada je riječ o količinama, zamijeniti ruski plinom iz nekih drugih izvora.
Fico u problemu
Svojevrsni savez koji u Europi u političkom smislu čine Mađarska, Slovačka i Srbija - utjelovljen u mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, slovačkom premijeru Robertu Ficu i srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću - 1. siječnja doći će do punog izražaja jer će Slovačkoj trebati osigurati plin pod povoljnim uvjetima. Ključ su tranzitne naknade koje će Slovacima obračunavati Mađarska i Srbija. Slovačka se može okrenuti drugim izvorima, prije svega uvozu iz Njemačke, ali procjenjuje se da je to znatno skuplja varijanta za potrebne količine od oko četiri milijarde kubičnih metara plina. Lavina kritika koja se sručila na slovačkog premijera zbog nedavnog posjeta Moskvi uopće ne računa s problemima s kojima će se Slovačka suočiti kada se prekine dotok plina Yamalom. Fico je poručio da je Bruxelles bio upoznat i s time da će posjetiti Moskvu i s razlozima posjeta, iz čega je jasno da nisu svi bez razumijevanja za slovačku poziciju. Sigurno je da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nema nimalo razumijevanja za Slovake.
- Fico želi pomoći Putinu da zaradi novac za financiranje rata i slabljenje Europe. Gubimo ljude zbog rata koji je počeo Putin i mislimo da je takva pomoć Putinu nemoralna - poručio je Zelenski na svom profilu na društvenoj mreži X.
Budući da je Ukrajina, prema Podoljakovim riječima, spremna dopustiti tranzit Yamalom pod uvjetom da je plin iz Azerbajdžana ili neke druge srednjoazijske države, samo ne Gazpromov, neki analitičari, poput Alana Rileyja iz Međunarodnog centra za obranu i sigurnost sa sjedištem u Estoniji, razmotrili su i taj scenarij.
- Trenutačno Gazprom isporučuje plin, plaća tarifu i pokriva sve troškove osiguranja. Ako Gazprom ne pokrije tarifu i osiguranje, mora netko drugi. Jedna od mogućnosti je da postojeći kupci, pojedinačno ili kolektivno, rezerviraju kapacitete na ukrajinskoj mreži kod Operatora transportnog sustava Ukrajine (GTSOU), svog operatora transportnog sustava, i kupuju plin na rusko-ukrajinskoj granici. Međutim, to znači da kupci preuzimaju vlasništvo i rizik čim plin uđe u Ukrajinu. Koliko će lako bilo kojem od Gazpromovih kupaca dobiti ono što bi se svodilo na osiguranje od ratnih rizika? - pita se Riley.
Operatori plinovoda
Riley otkriva i široj javnosti nepoznatu činjenicu da se dotok ruskog plina u srednju Europu odvijao ne samo prema ugovoru Gazproma i Ukrajine o tranzitu, nego i prema ugovoru ruskog i ukrajinskog operatora plinovodima o korištenju plinovoda i plinskih stanica. Drugim riječima, prema Rileyjevoj analizi, čak i da se nađe netko tko će platiti osiguranje za plin koji iz Rusije ide preko Ukrajine, od posla neće biti ništa ako nema novog ugovora o interkonekciji između Gazproma i ukrajinskog operatora plinovodima.
- Ruska i ukrajinska strana moraju biti voljne usvojiti novi sporazum o interkonekciji. Trenutačni sporazum o interkonekciji također istječe 1. siječnja 2025. godine. Bez njega se ne mogu pokrenuti nikakvi tranzitni aranžmani bilo koje vrste. Međutim, s obzirom na stav Kijeva da nema ugovora s ruskim subjektima, to bi trebalo značiti da se ne može dogovoriti sporazum o interkonekciji. Tu je i pitanje nestalih 1,4 milijarde dolara plaćanja tranzitnih tarifa - upozorava analitičar spomenute estonske institucije, otvarajući pitanje brojnih sporova koje Gazprom ima s kupcima, a koji su nastali nakon ruske invazije na Ukrajinu. Od Gazproma, primjerice, njemački Uniper potražuje 13 milijardi eura, poljski Orlen četiri do pet milijardi eura, a austrijski OMV 230 milijuna eura. Riley upozorava kako bi vjerovnici Gazproma mogli dodatno opteretiti eventualni novi dogovor o tranzitu plina preko Ukrajine u koji bi, na ovaj ili onaj način, bio uključen Gazprom.
Spomenuti analitičar blokadu Yamala u Ukrajini stavlja i u kontekst krize u Moldaviji, odnosno stezanja obruča oko tamošnjih proruskih vlasti u Pridnjestrovlju kojima praktički besplatno Moskva šalje plin preko Ukrajine. Sada će Pridnjestrovlje ostati bez plina. Riley upozorava i na buduću ulogu Ukrajine kao najvećeg skladišta plina za Europu. Gledajući ta dva detalja u općem mozaiku plinskog rata na Starom kontinentu, očito je da blokada dotoka ruskog plina kroz Ukrajinu predstavlja samo jednu etapu u potpunom preustroju europskog energetskog tržišta i potpunom razlazu EU i Rusije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....