Volker Treier: 'S nižim porezima i manje birokracije, Srbija je atraktivnija od Hrvatske'

Nakon što su strane komore koje djeluju u Hrvatskoj nedavno upozorile da je reformski proces u Hrvatskoj prespor, što otežava i poslovanje stranih ulagača u naše gospodarstvo, u dvodnevnom posjetu Zagrebu prošlog je tjedna boravio Volker Treier, zamjenik glavnog direktora Udruženja njemačkih industrijskih i trgovinskih komora (DIHK).

Tijekom boravka u Zagrebu susreo se i s premijerom Andrejom Plenkovićem, a uoči puta u Hrvatsku sastao se s njemačkom saveznom kancelarkom Angelom Merkel, s kojom i inače često i dobro surađuje.

“Tajno njemačko ekonomsko oružje”, kako je ugledni Wall Street Journal svojedobno opisao DIHK, okuplja više od 3,6 milijuna njemačkih kompanija i veliki je igrač ne samo u njemačkom, nego i u europskom i svjetskom ekonomskom životu. Stoga je razgovor s jednim od njegovih čelnih ljudi bio prilika za rekapitulaciju dosadašnjih njemačko-hrvatskih odnosa, posebno onih ekonomskih, ali i za dobivanje uvida u njemački pogled prema Hrvatskoj i daljnji razvoj odnosa na relaciji Berlin - Zagreb.

Kako ocjenjujete aktualne odnose Njemačke i Hrvatske, posebno u gospodarstvu? Opći je dojam da su odnosi Berlina i Zagreba danas slabiji nego u vrijeme hrvatskog osamostaljenja ili u doba pristupanja Hrvatske EU?

- Ne bih mogao reći da su odnosi Hrvatske i Njemačke slabiji nego prije. Nedavno su u Berlinu boravili i vaša predsjednica i vaš premijer, a sastali su se ne samo s političkim vrhom zemlje nego i s poslovnom zajednicom. Stoga bih prije rekao da su naši odnosi vrlo bliski. Puno je zajedničkih tema vezanih za budućnost, koja nam je zajednička s obzirom na to da je i Hrvatska sada članica EU.

Njemačka je i jedan od najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske, s ukupnom robnom razmjenom od oko 5,6 milijardi eura godišnje, koja nastavlja rasti. Osim toga, Hrvatska sve više postaje jedna od glavnih destinacija njemačkih turista: vašu zemlju godišnje posjeti oko dva milijuna Nijemaca.

Mislim da trebamo poraditi na daljnjem jačanju naših veza, na našoj zajedničkoj budućnosti na jedinstvenom tržištu EU. Hrvatskim tvrtkama tu se otvara velik prostor u uklapanju u proizvodne lance u EU, što bi ubrzalo rast hrvatskoga gospodarstva i njegovu daljnju integraciju u Uniji. Zajedničku budućnost i jaču suradnju možemo tražiti i u digitalizaciji.

Koji su glavni problemi s kojima se suočavaju njemačke kompanije koje posluju ili žele poslovati u Hrvatskoj?

- Jedan od glavnih problema je nedostatak kvalificirane radne snage. No, s tim se problemom njemačka poslovna zajednica suočava u mnogim zemljama. Njemačke bi tvrtke željele zaposliti više ljudi, ali pod uvjetom da njihova znanja i vještine odgovaraju potrebama tvrtki. Tu postoji velik potencijal, kako za njemačke kompanije tako i za hrvatsko gospodarstvo u cjelini. Zato smatramo da je odgovor u školovanju, ali i u praksi, odnosno u dualnom obrazovanju, kakvo mi u Njemačkoj imamo.

U kojim sektorima osjećate najveći nedostatak kvalificirane radne snage?

- Najveći nedostatak trenutno se osjeća u digitalizaciji, odnosno u IT sektoru. U Njemačkoj stvaramo ‘industriju 4.0’, prolazimo četvrtu industrijsku revoluciju. Kinezi i Amerikanci se natječu tko će od njih biti na čelu te nove industrijske revolucije, a i Europa želi biti dio nje. Digitalizacija zahvaća i brojne tradicionalne industrije.

No, za sve to nam trebaju IT stručnjaci. Dobra je strana procesa digitalizacije što se zbog njega ne morate seliti, posao možete obavljati i od kuće.

S kojim se još problemima suočavate u Hrvatskoj?

- Prije svega, treba reći da Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj postoje prepreke za razvoj biznisa. Njih ima i u drugim zemljama, pa i u Njemačkoj. Ovdje valja reći da ako se žalite na probleme, to znači da vam je stalo do određene lokacije; u protivnom, ne bismo se žalili.

Kao velike probleme s kojima se naši gospodarstvenici ovdje suočavaju obično ističemo velika porezna davanja, ali i ponašanje poreznih vlasti. Ogroman problem je birokratiziranost, državni sektor u Hrvatskoj je ogroman i prenapuhan. Velik problem je i nepredvidljivost: odluke se nekad donose prema pravilima, ali i nasumično. Sve to otežava daljnje investicije, a njemačke tvrtke vole predvidljivo okruženje.

Unatoč tome, Hrvatska je privukla velika njemačka ulaganja. No, ona su uglavnom otišla u postojeće tvrtke, a onih pravih, ‘greenfield’ ulaganja je malo. Zbog čega njemačke tvrtke kao destinacije za ‘greenfield’ ulaganja radije biraju druge zemlje?

- Šteta je za Hrvatsku što je kasno ušla u EU. Dok je Hrvatska još bila izvan Unije, troškovi poslovanja ovdje bili su još veći, a klasteri u zemljama srednje i istočne Europe već su se formirali, pa je Hrvatska ostala izvan njih. Dobar primjer za to je automobilska industrija.

Ipak, Hrvatska ima neke prednosti koje druge zemlje nemaju. Jedna od njih je da može biti most prema zemljama Balkana. Područje između Hrvatske i Grčke ona je karika koja nedostaje: te zemlje još nisu u Uniji i nisu dio njezina jedinstvenog tržišta, a njemačke i druge kompanije tržišta tih zemalja itekako zanimaju. Hrvatskoj se tu otvara značajan prostor.

Je li onda, zbog kasnog ulaska u EU, hrvatska borba za privlačenje ‘greenfield’ ulaganja, pa i onih njemačkih, uglavnom izgubljena?

- Nije. No, potreban je mudriji pristup. Ne možete participirati u procesima koji su počeli još ‘90-ih godina i privukli njemački i ostali strani kapital u zemlje poput Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske. To je završena priča. Ipak, i Hrvatska ima svoje adute.

Koje to? Što bi njemačke ulagače ovdje moglo zanimati?

- IT sektor, turizam, energetika, infrastruktura, financije, zdravstvo i zdravstveni turizam...

Imate prekrasnu zemlju, dobre ljude i odličan geografski položaj, a to vam daje velike prilike za daljnji razvoj turizma, koji je već sada jak. Nadalje, velik se prostor otvara u obnovi infrastrukture. Imate odlične uvjete za razvoj i zdravstva i zdravstvenog turizma. Sve to zanima i njemačke ulagače. Uostalom, njemačke su tvrtke među najvećim ulagačima u svijetu. Hrvatska im je blizu, dio je EU i primjenjuje standarde koje poznajemo i koji su dio pravne stečevine Unije. To vam sve daje veliku prednost, iako je bruto cijena rada ovdje viša nego u drugim usporedivim zemljama.

A prerađivačka industrija, u koju njemačke kompanije ulažu u drugim tranzicijskim zemljama?

- Njemačke su kompanije ulagale u prerađivačku industriju u novim članicama EU i tu je, nažalost, kolač uglavnom već podijeljen.

Njemački ulagači sada traže nova tržišta, koja im nude jeftiniju radnu snagu, kako bi na njih preselili dio proizvodnje, i to u Ukrajini, Turskoj i drugim tržištima izvan EU. Stoga vam je moja preporuka da se ne koncentrirate na stare tipove proizvodnje, na ‘staru’ industriju. Razmišljajte o novim industrijama, IT sektoru i digitalizaciji, i o tome kako privući ulaganja u te sektore.

Strane komore koje su ovdje prisutne, pa i vaša, nedavno su upozorile da bi se ulagači mogli okrenuti drugim zemljama. Jesu li druge zemlje u regiji konkurencija Hrvatskoj u privlačenju ulaganja i koje?

- Da, suočavate se s jakom konkurencijom. U turizmu se natječete sa zemljama poput Grčke, Turske, Italije i Španjolske, u IT sektoru konkurenciju vam predstavljaju zemlje srednje i istočne Europe, u kojima su troškovi rada manji.

Sve atraktivnija destinacija za ulaganja je i Srbija. Doduše, njezin je minus što još nije članica EU, ali prednosti su joj da je znatno jeftinija i da joj administracija funkcionira bolje od hrvatske. Naše kompanije koje posluju u Srbiji manje se žale od onih koje posluju u Hrvatskoj. U Srbiji je manje birokratiziranja nego u Hrvatskoj, a manji su i porezi. Sve veći interes stranih kompanija je i za Ukrajinom.

Što preporučujete hrvatskoj Vladi?

- Uspostavili smo dobru platformu za razmjenu mišljenja s vašom Vladom. Identificirali smo probleme s kojima se suočavaju naši gospodarstvenici. Vlada bi ponajprije trebala ubrzati reformski proces i omogućiti predvidljivost postupanja vlasti, što je za njemačke gospodarstvenike jako važno jer ne vole nesigurnost. Tu je glavni problem administracija.