Vladajući su ipak odlučili da u Zakon o radu, nakon rasprave o prijedlogu izmjena tog zakona u prvom saborskom čitanju, uvedu pravo na nedostupnost radnika, pozivajući se na europsku direktivu.
Među stavkama koje reguliraju raspored radnog vremena predviđa se, naime, i to novo pravo koje podrazumijeva da tijekom korištenja odmora i dopusta „radnik i poslodavac moraju voditi računa o pravu na nedostupnost u profesionalnoj komunikaciji”, a to znači i da radnik „bez trpljenja štetnih posljedica ima pravo odbijanja radnog zadatka”.
Neformalno rečeno, poslodavac vas ne smije nazivati ili slati elektronsku poštu za vrijeme vašeg odmora i dopusta, odnosno izvan radnog vremena.
Predviđa se, naravno, i iznimka u vidu tzv. „prijeke potrebe”. Tako se pravo na nedostupnost neće primjenjivati ako se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti, kako je to formulirano u prijedlogu izmjena i dopuna ZOR-a koji smo imali prilike vidjeti. Tada radnik neće imati pravo odbijanja radnog zadatka. Što će to točno značiti, kakve su to prijeke potrebe, kao i što sve znači spomenuta „priroda posla”, to ostaje vidjeti.
Kad se prije godinu dana pripremalo donošenje posve novog ZOR-a, spominjalo se da se planira, radi većeg stupnja zaštite zdravlja radnika te njihovog kvalitetnijeg privatnog života, uvesti pravo radnika na nedostupnost izvan radnog vremena, što nije široko primijenjeno u zakonodavstvima članica EU-a, a prva je to učinila Irska. Prema tumačenjima, to znači pravo radnika da se isključi s mreže, ne odgovara na pozive poslodavaca ili se na drugi način bavi poslom u vrijeme njegovog odmora. Francuska je uvela pravo isključenje s mreže, ali ne i općenito pravo na nedostupnost, kao i Italija i Španjolska.