Na krilima optimizma temeljenog na najavama još jedne uspješne turističke sezone, koja je najvažniji prodajni kanal hrvatskim vinarima, očekivala se uspješna godina za proizvođače vina. Međutim, u ovoj krizi izazvanoj pandemijom kovida pokazalo se, kao i mnogo puta dosad, da ovisnost o jednom kanalu prodaje nipošto nije dobra. Zato će vinari koji su prodaju temeljili na više različitih prodajnih kanala lakše podnijeti ovu krizu. Osim problema u plasmanu vina, na jesen se očekuju problemi za proizvođače grožđa koji su ovisni o uspjehu prodaje vina svojih otkupljivača.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2019. godini proizvodnja vina u Hrvatskoj iznosila je 704 tisuće hektolitra, dok je 19.824 hektara površina pod vinogradima. Prema zadnjim dostupnim podacima, zalihe vina su iznosile 751.541,55 hektolitara. Lani je izvoz vina iznosio 5253 hektolitra u vrijednosti od 15,9 milijuna eura i količinski je zabilježio smanjenje od 1,4 posto u odnosu na 2018. godinu. Lani je uvezeno 24.877 hektolitara vina u vrijednosti od 32 milijuna eura, što je povećanje za 4,9 posto u odnosu na godinu ranije U prva četiri mjeseca ove godine izvezeno je 905 hektolitara vina u vrijednosti od 3,4 milijuna eura. Količinski izvoz za to razdoblje bilježi smanjenje od 25 posto u odnosu na isto razdoblje 2019. Uvoz vina u prva četiri mjeseca 2020. godine bio je 7314 hektolitara vina u vrijednosti od sedam milijuna eura, što je smanjenje od 14,7 posto u odnosu na isto razdoblje 2019. “U prvih pola godine u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje procjenjuje se da je pad prometa vina 50 posto, a na razini godine mogao bi biti 40 do 50 posto”, procjenjuju u Ministarstvu poljoprivrede.
U cilju pomoći vinarima u osiguranju proizvodnje i financiranju tekućeg poslovanja Ministarstvo poljoprivrede je u suradnji s HBOR-om omogućilo korištenje povoljnijih sredstava financijskog instrumenta Obrtna sredstva za ruralni razvoj.
“Ova sredstva odobrava izravno HBOR kojem je potrebno podnijeti zahtjev za kredit, a prihvatljivi korisnici ove kreditne linije su i vinari i vinogradari. Najviši iznos kredita je 1,52 milijuna kuna, a oni se odobravaju bez naknada uz kamatnu stopu od 0,5 posto godišnje i rokove otplate do tri ili do pet godina. Ovaj program omogućuje odobrenje kredita za obrtna sredstva uz povoljnije kamatne stope, ali uz uobičajene instrumente osiguranja kredita. HBOR je dodatno ugovorio i okvirne kredite s osam poslovnih banaka, čime je omogućio odobrenje novih kredita za likvidnost uz kamatnu stopu nižu za 0,75 posto od redovne. Najniži iznos kredita za likvidnost odobren putem okvirnih kredita bankama nije ograničen. Prerađivačima grožđa su kao jedan od instrumenata osiguranja na raspolaganju i jamstva HAMAG-BICRO-a za troškove koji su vezani za proizvodnju vina, uključujući i otkup grožđa, a do najvišeg iznosa jamstva od milijun eura odnosno do 80 posto glavnice iznosa kredita.
Potporom za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima za lipanj 2020. godine omogućeno je proizvođačima grožđa i vina korištenje ove mjere. Iz Ministarstva poljoprivrede napominju da nikome ne nameću posebnu obvezu otkupa grožđa po pojedinim vinogorjima, ali dodaju da proizvođači vina zbog obaveze da grožđe bude podrijetlom iz granica zaštićene oznake i da prerada grožđa bude obavljena unutar granica zaštićenih oznaka moraju voditi računa o tome ako žele proizvesti vino sa zaštićenom oznakom.
U državnom proračunu osigurano je za provedbu Nacionalnog programa 93,2 milijuna kuna, a u projekcijama za 2021. i 2022. godinu 83,2 milijuna kuna godišnje. Ona će se usmjeriti u dvije nove mjere: destilacija vina u kriznim slučajevima -38,39 milijun kuna (od čega su europska sredstva 29,5 milijuna kuna, a sredstva državne potpore 8,89 milijuna kuna). Druga mjera, Potpora za krizno skladištenje vina, iznosi 5,01 milijun kuna, od čega europska sredstva čine 3,85 milijuna kuna.
Prema istraživanju autora Emanuela Tuteka i Andreja Šimatića, partnera u međunarodnoj konzultantskoj kući BlueRock Consulting, te Đure Horvata, profesora na Effectusu i konzultanta, krajnje je vrijeme da se zbiju redovi i napravi strateški iskorak prema povećanju konkurentnosti jer je hrvatsko vinarstvo i vinogradarstvo na koljenima.
Autori zaključuju da su pad potražnje prouzročen pandemijom, značajan pad HoReCa i veliki gubici u turističkoj sezoni rezultirali izuzetnim šokovima za ovaj sektor. Istraživanje je pokazalo da je Hrvatska u posljednjih pet godina izgubila petinu vinograda te da uvozi 4,2 puta više vina nego što izvozi, uz trend pada izvozne cijene.
“Hrvatska vina se izvoze po sve nižoj prosječnoj cijeni. Djelomični efekt smanjenja uvoza je oslanjanje stranih maloprodajnih lanaca na domaće vinare za proizvodnju robnih marki. Na hrvatskom tržištu je godišnje 113 milijuna litara novog vina. Realna potrošnja domaćih vina dvostruko je manja od domaće proizvodnje. Hrvatski vinari u usporedbi s globalnim primjerima zaostaju u smislu stvaranja dugoročno održivih poslovnih modela. Po pitanju produktivnosti rada zaposlenih, hrvatski vinari značajno zaostaju za dobrim svjetskim praksama. U usporedbi s globalnim primjerima dobre prakse, hrvatski vinari ne koriste dovoljno polugu svoje imovine za stvaranje dobiti. Hrvatska poduzeća generiraju značajno manje zarade po jedinici prihoda u odnosu na benchmark, što ukazuje na postojanje visokih troškova proizvodnje. Oko 30 posto niži stupanj zaliha u odnosu na benchmark ukazuje da je fokus hrvatskih vinara još na proizvodnji svježih vina uz minimalno odležavanje. To je činjenica koja je u korelaciji s niskim stupnjem razvoja vinske kulture”, pojašnjava rezultate istraživanja Đuro Horvat.
Autori istraživanja naglašavaju da će se problemi prenijeti i na sljedeću godinu. Kao probleme koji će obilježiti iduću godinu navode neprodane zalihe, financijsku opterećenost, promjene u strukturi potrošnje, cjenovnu utakmicu... “Sve to će sigurno stvoriti i problem dodatne interne konkurencije, pa čak i propadanje pojedinih vinarija”, komentira Horvat.
On dodaje da je ovaj problem još veći uzmemo li u obzir da je vinarstvo i vinogradarstvo pogođeno i u drugim zemljama, pa se stvaraju golemi viškovi ponude nad potražnjom. Vinarima su ugrožena tradicionalna izvozna tržišta, a pogotovo tržište nekadašnje države.
“Srbija je službeno usvojila svoju strategiju vinarstva i vinogradarstva u kojoj su definirane značajne investicije i marketinški budžeti od više milijuna eura”, napominje Đuro Horvat.
Autori istraživanja napominju da će pandemija proći, tako da će se potrošački sentiment, isto kao i turizam, postupno oporavljati.
“Činjenica je da Hrvatska i pojedine naše regije i dalje nemaju definiran strateški smjer. Definiranje strategije na nacionalnim i regionalnim razinama je proces koji treba pokrenuti što prije, pogotovo u kontekstu spore stope promjena u sektoru. U međuvremenu vinari mogu vući kratkoročne i srednjoročne poteze kojima ublažavaju financijski udarac, primarno za osiguranje likvidnosti za servisiranje tekućih obaveza, novu berbu kao nastavak proizvodnje. Povećanje konkurentnosti hrvatskih vina strateški je imperativ. Hrvatska mora postati prepoznata kao vinska zemlja”, pojašnjava Horvat.
Jedan od najvećih domaćih proizvođača vina Badel 1862 proizvodi vina u Vinariji Daruvar i Vinariji Benkovac, a vinograde ima na području Križevaca, Daruvara i Benkovca. Dodatno grožđe otkupljuje i od kooperanata na području Benkovca, kao i vina od dalmatinskih zadruga i vinarija koje su oslonjene na Badel. “Prosječna godišnja proizvodnja kreće se oko 2,5 milijuna litara. Kako više od 60 posto naše proizvodnje čine crvena vina koja dozrijevaju i odležavaju, zalihe prelaze četiri milijuna litara.
“S obzirom na okolnosti, probleme ugostiteljskog i turističkog sektora, manji broj turista te restrikcije u ugostiteljstvu, osjeća se znatniji pad prodaje. Nakon otvaranja i ublažavanja restrikcija situacija se, naravno, poboljšava, a mi ulažemo maksimalne napore kako bismo se prilagodili novim okolnostima”, ističe Vanja Bartolec, direktor marketinga Badela 1862.
Po njegovoj procjeni mjera krizne destilacije trajno će ukloniti dio viškova vina s tržišta.
“Neće potpuno nadoknaditi trošak proizvodnje samog vina, ali u okolnostima značajnog smanjenja prodaje to je prihvatljiva mjera kako bi se minimalizirao gubitak. Predviđene potpore po litri vina s obzirom na sadržaj alkohola u vinu koje se namjerava destilirati su korektne i prihvatljive, kao i iznosi potpore destilaterima koji će provoditi sam postupak destilacije. U provedbi je bilo nekih nejasnoća, ali opet razumijemo da se radi o izvanrednim okolnostima i da je pritisak na Agenciju koja vodi proces vrlo visok”, pojašnjava Vanja Bartolec. U Badelu 1862 smatraju da će viškovi očito biti veliki problem za proizvođače grožđa i bit će potrebno donošenje nekih mjera intervencije.
Naglasio je i da će Badel 1862 svoje obveze otkupa prema kooperantima ispuniti i ove godine .
Poznati kutjevački vinar Vlado Krauthaker, jedan od začetnika modernog vinarstva u Hrvatskoj, unatoč svemu ove je godine podigao četiri hektara novih vinograda. Krauthaker upozorava na problem otkupa grožđa u nadolazećoj berbi. Uglavnom Krauthaker ima plan da ove godine za 33 posto smanji unos grožđa. Kaže da je u ovoj situaciji najvažnije smanjiti štetu.
“U vlastitim vinogradima radimo redukciju odnosno zelenu berbu. Vjerojatno nećemo stići sve napraviti jer imamo više od 44 hektara vlastitih vinograda. Neke sorte reduciramo za čak 50 posto. Problem je što naši kooperanti, a oni imaju oko 85 hektara, to ne žele raditi. Dio vina koje ne trebamo u ovoj godini riješit ćemo kroz mjeru destilacije, a nećemo ni preuzeti viškove grožđa jer nećemo imati gdje s njim. Što se tiče okolnih zemalja, tamo se vinare stimulira da rade zelenu berbu, a kod nas nije tako. Slovenski i mađarski vinari za skladištenje vina imaju potporu u trajanju godinu dana, a naši tri mjeseca. Ministru Zdravku Mariću predložio sam da stimulira vinare da dio grožđa odvoje za destilaciju i proizvodnju vinjaka, vinovica, komovica ili sličnih visokokvalitetnih destilata. Osobno ću tako rješavati dio viška grožđa graševine, pa makar sam proizvodio destilate”, kaže Vlado Krauthaker.
Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, smatra da je u ovoj situaciji najvažnije ovu godinu proći sa što manje posljedica. Kao i Krauthaker, u tvrtki Benvenuti vina zasadili su novi vinograd. Nužnim drži udruživanje vinara te ulaganje u promociju i marketing. Benvenuti podržava ideju da se od svake prodane boce odvoji jedan mali iznos u zajednički fond za promociju Hrvatske kao vinske zemlje.
Benvenuti je optimist i smatra da vinari neće propasti unatoč ogromnom padu prodaje. “Situacija je nestabilna, pa se nadam da je najgore prošlo. Prodaja vina je krenula jer je krenuo značajniji dolazak turista. Vjerujem da će vinari izdržati ovogodišnji pritisak, unatoč tome što smo naišli na probleme na koje nismo računali. Istra ima jako kvalitetna vina, ali i dobar omjer cijene i kvalitete. Pored toga, u Istri je dominantan broj malih proizvođača vina. Veći proizvođač je samo Agrolaguna. Ovo je žilava djelatnost tako da, unatoč tome što svi neće prodati vino. Bude li dobar rujan i listopad, i uz određenu pomoć države, vjerujem da neće biti katastrofalnih situacija”, smatra Nikola Benvenuti.
Na pitanje hoće li doći do preuzimanja nekih vinarija, Benvenuti smatra da to čak nije negativan trend i da se preuzimanja ne događaju samo u krizi. “Poželjno je da inozemni ulagač preuzme vinariju u nekoj regiji. To je kompliment za tu vinsku regiju jer ulagač vjeruje u taj posao”, pojašnjava Benvenuti.
Benvenuti kaže. da je ovo je godina u kojoj treba preživjeti i nastojati što žilaviji, zdraviji i jači dočekati narednu godinu, za koju se nadamo da će biti donekle normalna.
U ovoj krizi, kaže Benvenuti, njegovoj vinariji nije stao izvoz. “Nismo ništa slabiji nego prethodnih godina što se tiče izvoza. Poželjno je imati disperzirane kanale prodaje i disperzirano tržište. Hrvatskim vinarima nedostaje drastično izvoza i osmišljen marketing. Promociju i marketing treba sustavno raditi. Austrija je zahvaljujući dobroj promociji napravila rezultat s prosječno lošijim vinima nego što su naša. Da ne govorim što su napravili Italija, Španjolska, Francuska, Portugal”, kaže Nikola Benvenuti.
Predsjednik Udruženja Vino Dalmacije Ivica Kovačević, direktor tvrtke Jako vino, također kao nadolazeći problem vidi višak grožđa. “Prije više od mjesec dana imali smo sastanak s ministricom poljoprivrede, pa smo je upozorili da je vrijeme kada se mora ozbiljno razmišljati o berbi jer vinarije neće moći otkupiti grožđe iz ovogodišnje berbe. Prvi je razlog što je ostalo jako puno neprodanog vina pa su tankovi puni, a drugi je to što vinari neće imati slobodnih sredstava zbog vrlo malih prihoda”, kaže Kovačević.
Prema Kovačevićevoj procjeni, prodaja vina će pasti u prosjeku 60 posto u odnosu na prošlu godinu: “Najbolje će proći oni proizvođači vina koji vino plasiraju u trgovačke lance, a najlošije oni koji su okrenuti kanalu HoReCa. On otkriva da u smanjenje cijena nema smisla jer se neće povećati promet jer je netko spustio cijene. “Onaj gost koji je došao u restoran popit će vina koliko je mislio popiti. Problem je što ugostitelji nemaju gostiju”, zaključio je.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
