Vespe su uistinu simbol ljeta, bezbrižnog odmora, Mediterana. Iako se voze svugdje na svijetu, one prije svega predstavljaju Italiju, posebno Rim. Tko god je gledao stari holivudski film ‘Praznik u Rimu’ s Audrey Hepburn, teško će zaboraviti scenu u kojoj ova diva vozi baš taj motocikl. Naravno, u Rimu je i najveći broj članova vespa kluba - oko 1200, a nekada ih je bilo preko dvije tisuće. A čak 600 tisuća vespi danas je, primjerice, na Floridi - kaže nam jedan od najvećih hrvatskih ljubitelja ovih motora Puljanin Boris Jurevini. Ovaj svestrani vlasnik čak 50 Vespi predsjednik je oldtimer kluba Histria te Vespa kluba Istra iz Pule, ali i Nacionalnog saveza udruga i vespista Vespa klub Hrvatske. Veliki je znalac upravo Vespi, ali i svih oldtimera koji su oduvijek, uz glazbu, bili njegova velika ljubav.
Cijela obitelj na motoru
- Pula je oduvijek bila grad Vespi i tako je i danas. Prema broju stanovnika, ovdje su Vespe najbrojnije u Hrvatskoj. Prve Vespe u Istru dolaze između 1954. i 1955. godine, kad je potpisan sporazum s Italijom o Zoni B. Tada je najveća kolonija Istrana bila u Torinu, a tvornica Vespe bila je u Genovi, kasnije kod Pise. A Istrani bi onda dolazili na tim motorima u Istru. Čak se govorilo da bi na Vespi iz Torina došli suprug, supruga, dijete i psić - sjeća se Jurevini, koji ljeti svugdje ide svojom oldtimer Vespom. Ona je jednako popularna kao i tih 50-ih i 60-ih godina.
- Zašto smo svi voljeli Vespe? Možda zato što su one na neki način privlačile i cure. Tko je imao najbolju Vespu, taj je imao i najljepšu djevojku - kaže kroz smijeh Boris, koji je i majstor hobist, odnosno restaurator koji ta stara vozila pretvara u prave bisere. Kaže da se trud isplati, iako to sve skupa ne radi zbog zarade, nego zbog zadovoljstva.
- Dosad sam restaurirao više od 20 starih Vespi, i to iz zadovoljstva i vlastitog interesa. Time se ipak puno više bavi moj sin David, koji ima i radionicu za Vespe u Puli. On ih zna restaurirati po 3-4 svake godine. Time sam se počeo baviti oko 2001. godine, kada zbog bolesti više nisam mogao svirati, jer sam po struci glazbenik i muzikolog. I onda se restauracija pojavila kao moj novi interes koji me skroz zaokupio. Naime, kao mladić sam uvijek vozio Vespe. A kada sam bio pred kraj studija, tamo negdje sa 23 godine, napustio sam Vespu i oldtimere i vozio moderne i nove automobile. Kad je moj sin navršio 13 godina i kad je rekao da mu kupim Vespu, ponovno sam preuzeo Vespe i oldtimere - priznaje Jurevini, koji je osnove mehanike naučio od svog djeda, koji je bio stari austrijski strojarski inženjer s diplomom iz Graza iz 1917. godine.
Dijelovi nisu jako skupi
- On mi je dao poduke iz mehanike, materijala i svega što se tiče strojarstva. Nisam bio neupućen kad sam krenuo u taj posao - dodaje. Kaže da je to zahtjevan, ali iznimno zanimljiv posao, jer po putu čovjek upozna osobe slične sebi, velike zaljubljenike u ovo vozilo, a to su prije svega Talijani. Veli da sve dijelove nabavlja upravo tamo.
- Kad sam se počeo time baviti htio sam biti na najvećem mogućem nivou. Inače, dijelovi za jednu Vespu možda dođu oko dvije tisuće eura, ali nikad ne računam svoj rad, na koji izgubim od 60 do 140 sati. Obnova svake Vespe je drugačija, a one poslije kompletne restauracije imaju veliku vrijednost. Primjerice, moja Vespa iz 1948. godine, najstarija koju imam, stajala me je više od sedam tisuća eura, a njena vrijednost je danas 40 i više tisuća eura.
Onda su taj trud i novac minorni naprema vrijednosti te Vespe - objašnjava nam ovaj zaljubljenik u oldtimere. Kazao nam je i da je kod restauracije vrlo bitno da vozilo bude što autentičnije obnovljeno.
Danas bi, nakon svega, htio da se njegov trud i ljubav negdje vide. Da su Vespe izložene, iako se mogu vidjeti na više javnih mjesta. Međutim, želio bi da su sve zajedno i da im se dade obol kroz svojevrstan muzej koji će pričati priču o ovom talijanskom motorinu te o povijesti Pule 50-ih i 60-ih godina.